Baranjska, Špek, Čajna i Zimska – “Hrvatske delikatese”!

Od lani u švedskim trgovinama viđamo sve više hrvatskih proizvoda. Ponosni smo na to što imaju posebne frižidere u dućanima. U jednoj trgovini piše “Kroatiska delikatesser”, a u drugoj “Taste of Croatia”.
Tako se može birati između Špeka, Čajne, Baranjske, Zimske, Mortadele, Istarske te salame s paprikom. Negdje ima i pršuta.

Također, među Šveđanima popularan je jako i ajvar, naše razne paštete i naresci te Vegeta.
Ovdje postoje i posebne trgovine “Orient huset” u kojima ima jako puno proizvoda s istoka. Među njima našli smo, primjerice, Smoki, našu mineralnu vodu, Čokolino, Moto kekse… Ali moramo priznati da su nam ovi posebni frižideri bolje “legli”.

Kakav je okus? Gotovo isti kao kod nas doma. Možda su kobasice nešto manje masnije. Ali sve je naše – ipak naše. I tako je lijepo stavit baranjsku na kruh u Švedskoj. Naročito ovako daleko od kuće…

Švedski čips i krafne – nešto od čega više ne bježim

Hrana je bila nešto na što sam se teško privikavala ovdje. I trebalo je proći dosta vremena da skužim najprije čega sve ima (jer sve na artiklima piše na švedskom), a potom da kuham i slažem obroke onako kako volimo. Uz nešto sjevernjačkih trikova u pripremi hrane uz puno vrhnja, mlijeka, kopra i senfa otkrije se novi svijet.

Voća ima uvijek i svakakvog…
…i povrća također…

Kako nema tržnica sa svježim voćem i povrćem, jajima i mesom kao u nas, sve se to nalazi se u dućanima. Od voća i povrća ima svega. To me malo plašilo u početku jer smo u Hrvatskoj navikli na sve svježe i sezonsko pa lubenice nikad ne kupujemo zimi. Niti bi ih kupili da dođu od nekud po zimi. Ovako, nikad ne znaš. Pokušavaš razmišljati sezonski. Možda jabuke i breskve ili primjerice avokado nisu tako veliki kao u nas, no ukusni su. Meni sve ovdje ima slatkast okus, pa tako i voće i povrće. Ako voće i povrće nije švedsko, što je lijepo istaknuto, obično dolazi iz nekih egzotičnih zemalja, iz Afrike ili primjerice Novog Zelanda. Ono što me zaprepastilo kad sam stigla u Švedsku je to da u dućanima postoje košare s voćem koje je malo “ošlo”. To si možete uzeti badava i pojesti na licu na mjesta. Vjerojatno se ostavlja onima koji nemaju novce za novo. Lijepo je da se misli i na njih, ali me svejedno šokiralo. S vremenom sam shvatila da je to normalno.
U nekim hrvatskim trgovinama za takvo voće i povrće plaćamo urednu cijenu.
Ono s čime vodim bitku i dan danas je – sol. Sjevernjaci koriste sol koja nije morska i nije jodirana, dok mi koristimo našu, jodiranu morsku sol i to je, dragi moji, velika razlika. Nikako ne mogu dovoljno posoliti hranu, a što više solim, hrana ne postaje slanija nego gorkasta. Zato kupujemo dansku jodiranu sol koja je koliko toliko slična našoj. Biram začine koji će to malo prikriti . Hvala Bogu pa Luka voli curry. Kuham s više mlijeka, putra (švedski je zaista zakon) i vrhnja. Uz losos, primjerice, stavljam vrhnje i dosta kopra. I senf se jako puno koristi ovdje u prehrani i zaista je dobar.

U svakoj trgovini puno je prostora posvećenog zdravoj hrani i ima je u izobilju. Uz nju i u običnom dućanu nerijetko možete kupiti i kakvu popularnu knjigu vezanu uz zdravu prehranu ili sa zdravim receptima.
Nakon voća i povrća, koje je barem duplo skuplje nego u nas, na redu je meso. Pakirano je. Ima uvoznog, primjerice, iz Njemačke, a ima i švedskog koje je skuplje. Ono, kojem je datum isteka roka blizu, može se kupiti po znatno nižoj cijeni, ali se preporuća potrošiti odmah. Meni su posebno fina švedska svinjska rebarca te pileći bataci od kojih radimo juhu ili slažemo saft ili jednostavno ispećemo u pećnici uz povrće.

Meso je pakirano
Brojne vrste brašna, iznenadile su me
Svaki mjesec neka nova vrsta čipsa – novi s čilijem i đinđerom je super kombinacija

Jaja su nešto što me uvijek jako začudi. Velika su. Ima smeđih, ima bijelih, ali nikako da palačinke od njih budu žute kao u nas.
Brašno je nešto što me jako ugodno iznenadilo, jer Šveđani nisu naučeni doma kuhati, barem koliko čujem ili čitam. Ali očito se situacija mijenja i peče se očito i doma jer brašna ima čak previše vrsta – od badema, zobi, raži, integralnih , bijelih, za ovakve kolače za onakve kolače, za raznovrsne pripreme. Kao i kvasa. Posebno se kupuje onaj za primjerice kruh, a posebno onaj za primjerice neki kolač. I zaista postoji razlika. Ali su super.
Mlijeka također ima jako puno vrsta. Gotovo čitav jedan zid u našoj trgovini pun je mliječnih proizvoda, jogurta, skyra, acidofila, mlijeka sa i bez laktozom, s okusima ili bez, raznih vrsti vrhnja… Švedska je zemlja broj 1 u konzumaciji mlijeka u svijetu! Mlijeku je cijena tu negdje kao i u nas. Sirevi su odlični, naročito, švedski.
Šveđani jako vole snacks. Čips se radi od švedskog krumpira i grickalice tamo imaju dugu tradiciju. Čips je puno manje masni nego naš, puno tvrđi i deblji, zato sam nerijetko nakon večernjih filmova drugi dan imala ozlijeđena usta. Zato pazim pa grickam uvijek s jogurtom ili nekim drugim peljevom.

Konzervirana hrana tipa paradajza u tetrapaku ili pak raznih umaka ima na pregršt. Jako puno ima i onih azijatskih umaka pa se lijepo može doma napraviti kineska ili indijska hrana.
Ono što je super ovdje u dućanima je to što ima jako puno gotovih “sjevernjačkih” salata za kupiti, primjerice s račićima ili lososom ili pak samo one s povrćem ili mesom majonezom i senfom. Sve su za poželjeti. Možete pojesti kaloričan i zdrav obrok jednostavno i brzo.
Možete i sami u dućanu napraviti svoju salatu s raznim dodacima koji se nude.
U početku sam se teško navikavala na slatkast okus kruha, jer mi zapravo ništa nije pasalo stavit na njega. Ni šunku, ni neki namaz, ništa. Oni naime stavljaju u svoj kruh – javorov sirup. Vjerojatno je to neka tradicija jer su se tamo nekad ljudi grijali uz slatku hranu. Danas trče… Šalim se. Ali ima nešto u tome.
No, jako je puno slatkastog kruha posebno onog tamnog. Ipak otkrili smo one bijele uz dodatke sušenih paradajza primjerice ili s malo feferona, oraha, češnjaka, poriluka i nečeg sličnog – i prefini su. Cijena kile kruha vam je oko 50 kuna. Ono što me posebno osvojilo su švedski donuts. Toliko lagane i ne slatke, s cimetom ili bez, sa svježom laganom kremom od vanilije iznutra. Svaki dan jedna ujutro. Bez toga ne ide. Mene su osvojili. I dan bez krafne tamo kao da i nije.
Ugodno je biti u švedskom dućanu, osim što se morate dobro zabundati. Zbilja, ali zbilja je prehladno.
Ono što me primjerice razočaralo je – konzervirani grah. Pošto ga svježega nema, ima ga u tetrapaku. Ima ga sto vrsta – bijeli, crveni, smeđi, eko, ovakav i onakav, ali meni nema baš neki okus. Užasno je tvrd. Ali zato volim sojih grah koji se lijepo skuha i može se složiti na sto načina.
Da tjestenina je nešto što se razlikuje od one kod nas. Poznato je da se ista talijanska tjestenina razlikuje od zemlje do zemlje. Ali, recimo ovdje, obična bijela špageta nikad neće biti raskuhana i meni je jako lako probavljiva. Ne debljam se od nje. Stoga ipak očito ima neka razlika.
Jako je fina konzervirana cikla. Švedski sladoled podsjeća na sladoled kakav je bio nekad kod nas. Obična vanilija jako slični na onu iz automata kod nas koju smo jeli dok smo bili klinci i meni je fina.

Ni muffini im nisu do koljena – švedski krafni nemaju premca
S kruhom kao i sa čipsom – svako malo nova kombinacija


Slatkiše slabo jedem osim crnu čokoladu tu i tamo. Ima ih puno vrsti i odlične su. Naravno pojedem ponekad i kakvu “šećernu tablu”, samo da se prisjetim. I ovdje ih ima, naravno.
Keksi su ovdje nešto što apsolutno ne bih preporučila nikome. Kad ih probate znate zašto je naš Kraš u svjetskom vrhu. Osim Pepparkakor, nešto kao božićni keksi od cimeta koji su zbilja fantastični, ali i oni su jako slatki. I da, ima Kraša za kupiti. Posebno Napolitanke dobro idu. Uzmemo ponekad one čokoladne i tek onda vidimo koliko su manje slatke od naših doma.
O tipičnoj švedskoj hrani drugi puta kao i o tome kako je lijepo vidjet u dućanu “hrvatski frižider” pun hrvatskih proizvoda i kupit Baranjsku kobasicu za 70 kruna! I u Švedskoj je povečerat. Još kad bi bilo prijatelja za ponudit. Ali i ovako je ok. Imamo lampice u prozorima:)
Bravo za nas!

Kako izgleda pola 8?

Dobro jutro.
Skoro pola 8 (vidi sliku ispod).

Siguran znak da dolazi listopad – mjesec u kojem sve postaje sve mračnije. maglovitije, hladnije. A dani će se naprosto izgubiti. No, to još nije ništa kako će biti u prosincu, siječnju i veljači.

Nema veze. Volim zimu. Makar bila i mračna. Veselim se kaminu, svijećama, predivnoj lampici koju sam dobila, a koja će tjerati mrak baš onako kako treba. Blagdani su sve bliže. Radujem se svemu što ću podijeliti s vama i otkriti vam još malo zimske čarolije ove sjeverne zemlje.

Ipak, ako ste negdje uz sunčano jutro  – uživajte.

Modno – ipak odvažniji!

Nisam se začudila kad sam saznala da Švedsku nazivaju “Land of skinny jeans”. Naprotiv, sad znam od kud je moj muž bio toliko odvažan kad smo se upoznali. Ovdje su tada samo rijetki furali skinny. Muški, naravno. No, meni se svidjelo sve što malo odudara. Takva sam. To mi je bio općenito prvi susret s tamošnjom modom. I s mojim mužem. 

No kako se odijevaju Skandinavke?

Kaže se kako u Danskoj možes prepoznati Dankinju po tome što je uvijek sva u crnom. Ne znam vrijedi li isto i za Švedsku. Možda malo da.
No, crno svakako, puno crne kože, cipele, glomazne cipele, čizme s ravnom petom, bijela košulja i dobar kaput kao i torba – što klasičnija to bolja, neki su od temeljnih modnih atributa koje nose žene u Skandinaviji.
Ja ipak ne bih rekla da je sve tako jednolično. Začudila sam se koliko je zapravo boja po izlozima i to u kolekcijama koje su u Hrvatsku stigle samo u dvije osnovne, najnosivije boje u nas. Ono što je sigurno je to da smo mi južnjaci baš JAKO podložni modnim trendovima, dakle onome što je sad i upravo. Sjevernjakinje naginju klasici i meni se to sviđa. Istovremeno tako daju mjesta onom nečem čega u nas ima jako rijetko – a to je osobnost u detaljima.

Kad sam stigla u Švedsku odlučila sam ostati u toku s onim što sam imala u Hrvatskoj i jako voljela. A to je bio Elle. Pa sam se u Švedskoj pretplatila na švedski Elle. Nisam požalila. Iako se radi prije svega o modnom magazinu, puno sam naučila o načinu života, jeziku, hrani, o načinu kako pišu reportaže, o tome koga i zašto stavljaju u velike intervjue, što je važno u tom društvu i kome posvećuju editorijale. I Elle se tako mnogo razlikuje od našeg, iako je riječ o franšizi koja je svagdje u svijetu – “tu negdje”. Okrenuti su više samoj osobi, ne toliko društvu, problemima poslovne žene i majke, životu u dvoje, zdravlju, lifestyleu nego recimo samoj garderobi. Editorijali jako paze na to da se poštuju sve manjine, od LGBT zajednica do stranaca. Ima jako puno lezbijskih slika i scena, otvoreno se progovara o tome. Podsjećam da ovdje ovakvi parovi mogu imati djecu odnosno usvajati je, oženiti se te izvijesiti zastavu na svoj balkon. Progovara se otvoreno o magiji tarota, reklamira se većinom prirodna kozmetika i sve eko-eko. Reklamiraju se, i to na prvim stranicama, i oni dućani koji nisu high high fashion. Jako puno se posvećuje sportu i sportskoj modi. Podsjećam da su Šveđani sportska nacija kao i muzička. Intervjui se posvećuju osobama koje su zaista zaslužne po nečem. Među njima ima jako puno strankinja, znanstvenica. Imali su nedavo intervju sa švedskom kraljicom koja je također govorila otvoreno o škakljivim temama.

Ono što se može zamijetiti na ulicama švedskih gradova su neupadljivo odijeveni ljudi, ali uvijek profinjeno. Žene rijetko kad nose čarape. I već malo sunca dovoljno je da imaju gole noge. Nesmetano pokazuju ženstvenost na drugačiji način. One koje sam uspijela upoznati nisu nosile ofarbanu kosu već svoju prirodnu bez obzirana bila polusijeda ili ne. Nisu frustrirane ni po pitanju bora, a no tu ima iznimaka. Ima i plastike, ajmo to tako reći. Od detalja, moram reći, gotovo svi imaju slušalice u ušima. Čak i dok kupuju špeceraj. Tome u prilog govori možda i samoća koja vlada ne samo ovdje, već i u ostalim dijelovima striktno poslovnog svijeta, ali o tome neki drugi put.
Nose se uglavnom skandinavske modne marke. Oni poštuju svoje. Drago mi je da i mi Hrvati sve više poštujemo svoje modne marke. No, kao što sam rekla iznenadila me i hrabrost po pitanju boja.
Mnogi će reći kako je skandinavska moda bapska. Ne bih tako rekla. Što sam više tamo, sve mi se više sviđaju skandinavski modni brendovi. Upravo zbog jednostavnosti krojeva, dobrih materijala, lijepih boja, asimetrije koja otkriva super dizajn, ali i upečatljivih detalja, koji dolaze u Hrvatsku tek godinu ili godinu i pol kasnije. I postaju trend.

Ono što se može zamijetiti na ulicama švedskih gradova su neupadljivo odijeveni ljudi, ali uvijek profinjeno. Žene rijetko kad nose čarape. I već malo sunca dovoljno je da imaju gole noge. Nesmetano pokazuju ženstvenost na drugačiji način. One koje sam uspijela upoznati nisu nosile ofarbanu kosu već svoju prirodnu bez obzirana bila polusijeda ili ne. Nisu frustrirane ni po pitanju bora, a no tu ima iznimaka. Ima i plastike, ajmo to tako reći. Od detalja, moram reći, gotovo svi imaju slušalice u ušima. Čak i dok kupuju špeceraj. Tome u prilog govori i samoća možda koja vlada ne samo ovdje, već i u ostalim dijelovima striktno poslovnog svijeta, ali o tome neki drugi put.
Nose se uglavnom skandinavske modne marke. Oni poštuju svoje. No, kao što sam rekla iznenadila me i hrabrost po pitanju boja.
Mnogi će reći kako je skandinavska moda bapska. Ne bih tako rekla. Što sam više tamo, sve mi se više sviđaju skandinavski modni brendovi. Upravo zbog jednostavnosti krojeva, dobrih materijala, lijepih boja, ali upečatljivih detalja, koji dolaze u Hrvatsku tek godinu ili godinu i pol kasnije. I postaju trend.

Od skandinavskih marki jako puno se nosi Ganni, Filippa K i Sand Copenhagen kao i planetarno poznati Acne Studio koji je nedavno napravio super kolekciju sa Fjallravenom koji je davno lansirao svoje ruksake koje ovdje nose svi – od malog djeteta do poslovnjaka u 60-ima. Od ostalih često se vidi Bottega Veneta, Balenciaga, Isabel Marant. Reklamira se puno Michael Kors, Cartier, Gucci, House of Dagmar, Loewe, mnogo manje, začudilo me – Louis Vuitton i Longchamp. Više ima, Zare, recimo.
Kod sjevernjaka postoji ona “kako nema lošeg vremena, ima samo loše odjeće”. Tako su oni prilagodili svoju modu klimatskim uvjetima. I mislim da su je prilagodili dosta dobro.
Muškarci su više uniformiraniji nego žene. Uglavnom uske traperice s košuljom te neka skupocijena jakna i šal. Žene nikako nisu uniformirane i to mi se sviđa. Već od malena uče ih da biraju svoju modu i odjeću. Ne srame se ničeg što im se sviđa.

Inače, ovdje su već kmična jutra.

Švedski zdravoljupci imaju 50 000 članova

Bilo kuda, zdravoljupci svuda. Ili bar tako nekako. Ne znam točno da li su svagdje, ali ovdje na sjeveru su već gotovo 8 godina!
Ogromne paprike mašu i smiju se odmah s ulaza trgovine.

U Švedskoj se nazivaju PapricaKlubben. Kao u našem Konzumu, ovdje u Švedskoj obitavaju u trgovini ICA Kvantum. Klub paprikaša je za djecu do 3 i 12 godina, a cilj kluba je najprije povećati interes i znanje djece o voću i povrću, a potom i apetit za ovim zdravim namirnicama.
Papricaklubben je osnovan davne 2012. godine, a dosad je okupio 50 tisuća djece.
Interes neprestano raste. Članovi kluba četiri do pet puta godišnje dobivaju časopis sa savjetima i receptima kojima se želi poboljšati dječji apetit za voćem i povrćem.
Sva djeca članovi pozvana su na “Plod tjedna” u trgovine. Postoji i aplikacija koja sadrži jednostavne recepte i ikonu voća i povrća te igru o voću i povrću.

Nasmijani Žutko, Zelenko i Crvenko dobrodošlica su svakom u dućanu

U aplikaciji djeca mogu sastaviti i svoj obrok prema modelu tanjura.
Djeca dobiju i poklon za rođendan i tajni dar dobrodošlice kad se registriraju u klub. Članstvo je besplatno, a svi članovi imaju vlastitu klupski iskaznicu.
Sva djeca koja su članovi kluba dobiju određeno voće ili povrće svaki put kada kupuju u trgovini.
Švedski zdravoljupci zovu se Rödis – Crvenko, Grönis – Zelenko i Gulis -Žutko.
Imaju i svoj youtube kanal te svoju pjesmicu baš kao i hrvatski Zdravoljupci.
Inače, mogu se pohvaliti da sam jako sretna mama što moje dijete obožava i voće i povrće. Zovemo ga mali voćko. A osim, naravno, njemu samome i dobrom apetitu za zdravom hranom, sigurno mogu zahvaliti i onom malom švedskom poticaju na koji su me hrabrili i poticali ovdje na sistematskim pregledima dok je Luka bio još beba – s voćem započeti što prije.
Poslušajte pjesmicu i zabavite se.
Živjeli Zdravoljupci gdje god bili!

https://www.youtube.com/channel/UCWppHUl7WN65CgUIGHuhwwA

https://papricaklubben.se/

Malo o zdravlju i domoljublju

Obećala sam vam tekst o zdravlju. Da, često smo prehlađeni ovdje. U stvari, za razliku od Hrvatske, imam osjećaj da su dosta ljudi ovdje prehlađeni.  Što nije čudo. Puno se putuje, hladan je zrak, suh unutra, a vani vlažan. Ponekad se i jednostavno nema vremena otići na pregled na vrijeme pa se zavlači to sve skupa i sije okolo. Podijelila budem s vama slučaj koji mi se dogodio.
Poznato je kako su ovdje jako restriktivni naročito pri davanju antibiotika i teško je doći do liječnika ukoliko stvarno niste bolesni. A tko zna točno kada je čovjek zbilja bolestan? Ja imam dovoljno godina pa nekako znam procijeniti  kada mi je stvarno loše. Četvrti dan temperature preko 38.5 i uporni kašalj, preznojavanje i slabost, ali i malo dijete u kući ovisno samo o meni koja sam stalno s njim, rekli su svoje pa sam na svoju ruku uzela amoksicilin koji sam imala doma od prije i uputila se prvoj trijaži, nakon dva dana što je temperatura stala, po nastavak lijeka. Trijažna je sestra uzela osobne podatke umjesto stetoskopa ili toplomjera što joj je posao. Pričala je o tome kako je Hrvatska lijepa zemlja i sama procijenila na temelju razgovora  i na temelju toga kako ja kašljem kako mi ne treba antibiotik, odnosno, recept za još dana terapije, koliko mi je falilo. Rekla mi je “da ga bacim u smeće, da on ne djeluje, jer su u pitanju virusi” i pripisala mi sirup na bazi morfija.

Čibi – dabi, Čibi – dabi, eto mene vani sa sirupom pod kojim nipošto ne smijete za volan jer uzrokuje vrtoglavice, rečeno mi je u ljekarni.
Dovukla sam se nekako do doma, sva sreća bilo je gumenih u torbi koje sam kupila za klinke od Karmen, moje obožavateljice švedskih slatkiša. Muž mi je do kraja poludio kad me vidio u ruci “s infuzijom” (jer tako izgleda pripravak na bazi morfija) nazvao je na centralu i tražio dotičnu koja mi nije ni pluća osluhnula i kazao joj kako je sve na bazi morfija za mene zabranjeno jer imam štitnjaču koja zna poludit svako malo, a jednostavno nisam znala o kakvom se pripravku radi. Da, na njoj je da pita svakog boluje li od čega posebno. Dobila sam odmah termin kod liječnice istoga dana za dva sata koja mi je napisala nastavak kure amoksila i dijagnosticirala teški bronhitis  s upalom dušnika. I ona je pričala kako je Hrvatska super lijepa. I sve mi lijepo objasnila, bila je stvarno super razgovorljiva i u redu.
Dragi moji, sustavi su takvi kakvi jesu. Morate se sami boriti za sebe i svoje zdravlje. I objasniti da vam je loše. No, nije to ono što sam htjela reći. U cijeloj toj frci  koja je započela baš za vikend, umjesto toga da moram doma avionom u tom stanju po lijek, odlučili smo zamoliti poznatu nam hrvatsku liječnicu ako nam može pomoći u nabavci lijeka ili ukoliko ima išta kod kuće za mene (liječničko sam dijete i znam da se uvijek ima doma po koji ostatak antibiotika) došli bismo po to.
Dobili smo odgovor “kako ovdje nije Divlji zapad kao u Hrvatskoj”. Ok. Moglo se i uljudno odbiti nekoga, već ako ni zbog čega, onda zbog toga jer se radilo o lijeku, a ne o posudbi auta.

Osim toga, ne znam zašto ljudi vole koristiti naziv Divlji zapad.  Malo je kontradiktorno. 

“Jeste li ikada vidjeli da kiši dok je sunčano?”- kaže pjesma. U Švedskoj često viđena slika koja podsjeća na sve suprotnosti života

Prvenstvo zato jer Divlji zapad više ne postoji. Ne znam što se želi postići? Dojam o nekoj davno crknutoj civilizaciji gdje su prašili okolo šerifi na konjima s pištoljima? Ajde, molim vas. Nije ni vrijeme ni mjesto.  Kao drugo, ako nešto ne mogu shvatiti onda je to ponašanje nekih koji su otišli van i govore kako je Hrvatska Divlji zapad, Texas, Treći svijet… Hrvatska kakva got da je, ruku na srce, ni drugdje ne štima bezbroj stvari, ona je zemlja koja je izrodila super liječnike. Baš su ondje, na 5. mjestu po kvaliteti na svijetu, na Sveučilištu u Zagrebu, dobili svoju diplomu i položili Hipokratovu zakletvu. I baš su oni daleko cijenjeni stručnjaci svagdje gdje dođu. Ne, ne mislim da je dotična trebala pomoći ili nabavljati lijek na crno. Što se ne može, ne može se. Ali, zapekao me taj Divlji zapad i takvo uzvišeno ponašanje prema svojem sunarodnjaku. Mislim da smo trebali dobiti pomoć onako kako zaslužuju bolesni – dati savjet ako ništa drugo ili pitati o čemu se radi.

Prošla sam migracijski proces od a do ž, a ne kao oni koje je sve dočekalo s radnom dozvolom u ruci. Mi kao Hrvati svaki drugi tjedan u kući imamo dvoje Šveđana koji donose drugu kulturu i drugi način života. I  nije lako. Ali nikad, baš nikad neću reći da sam stigla s Divljeg zapada. Čak naprotiv. Mislim da je EU postojana upravo zbog toga što se moraju poštivati različitosti,  kao što i ja poštujem različitosti i tome učim svoje dijete. Ali, pritom ne gazim po sebi.

Odrasla sam uz čovjeka koji se dizao po koncertima, crkvama, kavama i večerama te izlazio iz automobila van nasred ceste kako bi pomogao ljudima koji su se rušili, imali napadaj ili kolaps ili su jednostavno neobjašnjivo stali u autu nasred ceste. Hvala Bogu, to je moj otac, liječnik. Isto tako znam koliko je savjeta podijelio na telefon usred noći, kasno navečer i nedjeljom i praznikom te usred ručka i to ne samo Hrvatima. Naročito onima koji su trebali pomoć, a nisu znali kako i što, naročito onima koji su živjeli vani, našoj rodbini po Njemačkoj.

Stoga, hvala svejedno što ste me podsjetili da je Hrvatska najljepša zemlja na svijetu što će vam, sigurna sam, potvrditi većina Šveđana, vaših kolega. I da su u njoj stasali pošteni i vrhunski stručnjaci i radnici. I prije svega – dobri ljudi.

I podsjetili me na to da i dalje svaku večer uspavljujem svoje dijete uz stare hitove Novih Fosila i hitove Tonija Cetinskog. Pravih frajera s Divljeg zapada! I da je upravo to moje najveće dostignuće.

Getting out tonight?

Da, nije me bilo neko vrijeme. Tipična švedska prehlada. Again!!!! Ali baš svaki put kad doletim – doleti me i taj švedski “no mercy – two weeks after” virus. Zašto “bezmilostiv”? Zato jer traje 4 tjedna i uništen si od kašlja i curenja nosa. Eto. O tome ću drugi put. Kao i o tome kako sam ipak namolila za – gle čuda – antibiotik! Vrhunsko dostignuće našega doba. Nakon 4 dana visoke temperature i dva posjeta hitnoj.

No, ovaj put nešto drugo.

Sigurno ste čuli kako se Šveđani  odnosno sjevernjaci, ne vole i nemaju vremena družiti. Kako nema kavica, a još manje izlazaka. Istina. Jako se teško ovdje dogovoriti za izlazak i za kavu. Jako je teško naći vremena i pogledati film navečer s mužem, naročito ako imate više djece, a kamoli okupiti društvo i otići nekamo. A onda, kada se to i dogodi, onda je to na jedan, nama južnjacima, poseban način. Uvijek je neka svrha. Ili je sport, ili su dječja druženja, ili se zajedno kuha, trči, beru gljive i bobice, ili pak nešto drugo, A u svemu je uvijek doza šparancije ili nerastrošnosti. Nama još uvijek tako strana. Nema spontanog druženja, kao ni spontanog plesa. Zaista, on je ovdje zabranjen u kafićima.

Vino
Hladno vino bogme nas je rashladilo

Još kad smo živjeli blizu centra znala sam u šetnji vidjeti horde mladih kako nose svoje piće i nešto hrane, onako u grupicama,  i odlaze k nekom petkom uvečer na feštu u naš ulaz u zgradi. Pješke, naravno, ili upravo sišli s busa čija je stanica bila malo dalje od prozora naše kuhinje.

 Svatko nosi svoje i pije svoje. I vani plaća svoje. Ima iznimaka. Veli moj muž da je svoje kompiće s badmintona uspio “naučiti” da svaki puta jedan plati svima sve. Obično struse uvijek isto – piće ili dva uz hamburger i gricke. Pa su onda tu nedgje.  Prihvatili su dogovor i drža ga se. Jedan Finac, jedan Šveđanin. I jedan Hrvat. Može se kad se hoće. 

Restoran ugodan i pun kao u nas

Također, nova fora za druženje ovdje je i iznamljivanje tzv. stanova za goste koji postoje u svakoj novijoj zgradi i koji služe da ga stanari unajme za svoje goste. Tako grupa prijatelja može unajmiti stan za vikend za druženje, roštilj, kuhanje. Naravno obavezan je ormarić s cipelama vani i svi su bosi. Makar stajali pred zgradom i pušili. Oni su u čarapama.
Nedavno se moj trogodišnji sin u lounge-u na Stockholmskom aerodromu skinuo i bos paradirao. On doslovno uvijek paradira bos, gdje god bio, no nikada nije na jednom takvom mjestu.  Oblila me misao pa i znoj, kako negdje čući sevjernjak u njemu, a ja nikako to ne vidim.  

Stariji se posjećuju u stanovima ili izlaze u restorane ili neka finija mjesta, dok mlađi ili tulumare kod nekog pa kasnije izađu ili također najprije u neki restoran u kojem si daju oduška pa kasnije ondje gdje je skuplja cuga, a njima više ne treba toliko.
Izašli smo jedan petak u nešto, kao, talijanski restoran. Ispod njega je prostor za boćanje super uređen.
Piće ispod 100 kruna teško da ćete popiti, osim neke čaše vina koja je taj dan ono kao posebna ponuda. Po recimo 85 kruna.
Aperol spritz možete popiti za 130 kruna (što je 100 hr kuna). Baby pizzu pojest za 100 kruna, a popiti pivo za oko 90 kruna.
Oko 500 kruna je minimalno koliko ćete potrošiti po osobi. Za nešto gricnuti (dakle ne i najesti se) i jedno piće. Također, cijene hrane jako variraju tijekom dana. Za vrijeme ručka platit ćete isto jelo i do 50 posto manje nego navačer. Da, užvancija košta.
Razgledajte cijene sami. Usporedite i uživajte.

Mi smo ipak uživali i pizzi sa svježim bosiljkom i dobrom roseu .

No, malo nas je iznedila konobarica koja je rekla kako se za pizzu čeka gotovo sat vremena,  jer je restoran bio pun puncat, a kako bi nas navela da uzmemo nešto drugo i skuplje. To je bilo, onako, jeftina fora.  Iznenadilo me i to što je restoran bio pun dobro raspoloženih ljudi, jer, iskreno nikad nisam bila i krcatom restoranu u Švedskoj, u kojem se glasno priča i uredno pije. Pune restorane vidjala sam jedino na poslovnoj pauzi s mužem kada je sve krcato i to samo 15 minuta. Nakon toga je opet grad bio pust i tih, a ja s kolicima vraćala bi se polako doma uz rivu slušajući snimljene upute na razglasu upućene putnicima na cruiserima koji kreću za Dansku ili Njemačku. Bar je mali zaspao od toga. 

Pizza nam je stigla za manje od 15 minuta. A kad smo rekli da više ne želimo ništa, konobarica nam je uzela i čaše sa stola. Pa nismo mogli više popit ni vodu iz vrča koja je stala na stolu. 

Tamne noći ipak su najugodnije za dobar san

Sva sreća pa smo neki drugi svijet i švedska tamna večer u kojoj sjaje samo svjetiljke u prozorima bile su točka na i za super završiti petak i krenuti u miran vikend…