Moji crveni natikači

Dragi svi, nadam se ste dobro.
Danas ću Vam pisati o stvarima i osjećajima. Stvarima koje ste nekad davno imali. Niste imali pojma koliko vam znače i koliko su super. A onda Vam se jednog dana ponovno ušetaju u život – onako lagano kroz veliki hodnik dođu da bi Vas podučili. S njima u društvu dolaze i osjećaji. Osjećaji bezbrižnosti, sreće, veselja, možda i neki drugi. Osjećaji su to koji Vam trebaju taj tren. Kakvi god bili, oni Vas ožive.
Mnogi ovih dana govore o filmu Barbie. Evo, i ja sam se u prošlom blogu sjetila svoje Barbie koja je u mojoj posebnoj kutiji i s njom dolaze posebni osjećaji. Puno takvih retro stvari vraća se u modu danas kako bi ljudima pružilo natrag neke njihove emocije, a onima koji ih nisu upoznali ili imali, da dobe neki uvid. Čujem kako se Barbike mogu i prodati za nekoliko stotina do tisuća dolara. Ovisno o tome koje vrste su. Stare stvari dolaze na naplatu. Lijepo. Ali, ne toliko bitno. Kad bi barem shvatili i da neki osjećaji također vrijede, a koji se danas ne poznaju niti ne poštuju dovoljno. Ne samo osjećaji, nego i vrijednosti. Kao što su obitelj, druženje i razgovor uživo, pomoć nekome, nekog usrećiti… Kad bi barem to sve vratili u modu. No, evo s Barikom smo možda na dobrome putu.

Također, neki dan sam saznala kako je moja obožavana pjevačica iz djetinjstva završila u bolnici. Zanimljivo kako mi je u letu protutnjio sam moj život s njom. I svi posteri koje sam imala na zidu. Zanimljivo i kako mislimo da će naše pop zvijezde uvijek živjeti. Imaju tu moć i mogućnost zaista dugo živjeti nakon što odu na drugi svijet – preko svojih pjesama i utjecaja kojeg su imali na veliki broj ljudi. Kojima su utjecali na nas. Nadam se da nećemo samo mi iz ere 80-ih imati svoje velike zvijezde kojima ćemo se klanjati svaki puta kad ćemo plesati na njihovu stvar i nakon njih. Nego da će i današnje generacije glazbenika ostvariti tako dojmljiv utjecaj na neke nove ljude.
Također, za mene ovo ljeto imati poseban značaj. Ostvarila sam neke stvari kojima sam vratila svoje stare osjećaje. Osjećaje hrabrosti, nade, punine života.
Sjela sam ponovno u svoj stari stolac u Kožinu gledajući na život na drugi način. Gledajući samo naprijed bez straha.


Uz to, potpuno nenadano, kupujući crne natikače u dućanu ugledala sam crvene. I kao ošinuta vratila sam se u dobre stare vibre u vrijeme kada sam ih imala. Viđala sam svakakvih crvenih natikača kroz život, ali nikad ih nisam poželjela kupiti. Ovo ljeto kupila sam crvene natikače i osjećam se super u njima. Baš kao i onda kad sam ih kao klinka furala puna sebe, ne znajući da će mi, eto, jedno ljeto kasnije donijeti dobru vibraciju i osjećaje..
Dragi moji, nadam se da imate svoje ljeto sreće ove godine. Da plešete uz pjesme svojih omiljenih zvijezda i da uživate u dobrim starim stvarima.
Pozdrav iz Kožina…S mojeg starog derutnog stolca na plaži. Koji je ipak preživio zimu. Sve bure i kiše i dočekao je opet lijepe, sunčane dane i donio nekom dobre emocije.
E, kad bi samo znao koliko sam mislila na njega.

Miki Maus ide u Monte Carlo




U potrazi za ljetnim stvarima u ormaru opet sam naletjela na nju. Moju prvu i zadnju – Miki Maus majicu koju mi je tata donio iz Mainza 1986. godine. Ista je kao i tada. A danas je i totalno moderna. Tako da sam odlučila opkuhati je, jer je od lijepog kvalitetnog pamuka, i nositi. A kako je inače već neko vrijeme služila kao odjeća za plažu, eto sad ću je svim srcem obući jedan dan za grad.
Vratila me ta majica, na kojoj se Miki i Mini veselo voze u Monte Carlo, u dane djetinjstva. Puna je roza i tirkizne boje. S tog puta tata je donio darova kao nikad prije i nikad poslije. Iako sam se najviše nadala Miki Maus majici, dobila sam i dugoočekivanu Barbiku koja je nosila haljinu sa crvenim srcima baš kakvu je imala moja susjeda, Walkman i svaštarije za školu. A bio je tu i suvenirski keks kolač iz spomenitog grada čiji okus pamtim i dan danas. Šećer i cimet.
Bilo je to ljetno doba. U ljetno doba nekako su djeca najviše djeca. Starci bi radili do dva, a do onda – svijet je bio naš s ključićem oko vrata. Sjetila sam se kako smo ljeta provodili u stanu na 4. katu u varaždinskom Đureku. Kako smo punili kadu i kupali se u ledenoj vodi za vrijeme vrućina, kako smo nazivali telefonske brojeve iz imenika glumeći da smo agencija za nagrade. Trebalo se pogoditi koja je najveća ulica u Varaždinu. Što je bila najbolja fora, svatko tko se javio na telefon prihvatio je zajebanciju i nastavio se s djecom igrati. Izmišljali smo vlastite kreativne igre u neživčanom svijetu. Svijetu koji je prihvaćao dječju maštu, makar ona i bila u tom trenutku možda za nekog malo i prezajebantska. Znali smo i probuditi ljude i tako to. Penzići su uvijek bili doma i uvijek bili za… Naravno, izmišljali smo goleme nagrade koje su si naši sugovornici mogli podići na pošti i svi smo se skupa veselili tome. I sve to s fiksnim telefonima. Zamislite takvo nešto danas? Kad smo već kod komunikacija, sjećam se dok smo s naših ljetovanja u Červar Poratu uvijek zvali baku s telefonske govornice i čekali na red kako bi ju pitali je li sve u redu, jer je sama i stara u stanu koji je pazila. Uostalom, bila je i ona na svojem odmoru i došla malo u veliki Varaždin grad te kavu spijala sa svojom susjedom Marijom s prvog ulaza, također udovicom, pa su zajedno tražile poruke mrtvih u preokrenutim šalicama kave, odnosno u zocu. To su bile prave 80-te dragi moji. I svi oni koji su tada živjeli, znaju to.
Vratio me moj Miki u moje djetinjstvo. Evo, neki dan ispratili smo suprug i ja našeg malog s posljednjeg vrtićkog dana. Imali su klinci feštu – priredbu, klopu, pjevale su se legendarne dječje pjesmice, bilo je veselja i tuge, ovacija, plakale su i bake i vrtićke tete, kao što to uvijek bude. Jer, nove generacije odlaze u škole. Sačuvala sam mu svoje nedirnute olovke iz 80-ih također kupljene u inozemstvu, u davnoj zemlji obilja za nas – Austriji, u koju se išlo po Milka čokoladu i pernice jer, eto, u staroj Jugi ih nije bilo onako lijepih i posebnih. Sačuvala sam sve to i svojeg Mikija u želji da se jednog dana vrati. Da preživi vremena i desetljeća, da priča neku svoju priču.
Hoće li ju netko razumijeti? Možda hoće.
Zato Vam i ovo pišem. Ako ništa drugo, bar će s mojim malim u prvim školskim danima biti moje olovke. Koje pričaju priču nekog drugog vremena. Sretnijeg? Drugačijeg zasigurno. Ma nek’ mu olovke koje su bile toliko lijepe, da ih nikad nisam trošila, kažu koliko ga volim.
Idem oprati Mikija, pa možda Vam se i uslikam u njemu.
Hvala tata da poklonima koji se ne zaboravljaju. Na vremenu kojeg si imao da sve to kupiš i staviš u stari kožnati smeđi kofer.I da te nisu ocarinili, jer, eto, ipak ste bili zbor koji pjeva zlo ne misli i nosi doma djeci barbike… U dobrim starim 80-ima.
Miki ide u Monte Carlo. Nadam se da Vi na neko mirnije mjesto gdje se čovjek može susresti sa svojim mislima, djetinjstvom, drugim lijepim stvarima i hrabrim planovima za budućnost.


They really Rock the night! “Europe” zaokružio veliki jubilej

Jučerašnje veliko finale göteborškog slavlja povodom 400 godišnjice postojanja zaokružili su odličnim koncertom svjetski poznati sastav – Europe. Deseti tisuća ljudi već su u popodnevnim satima pohrlili na Hisingen gdje se održavala višednevna proslava. Našlo se za svakoga ponešto, uživalo je i mlado i starije, a oni srednjih godina uz svoje potomke jučer navačer ostali su budni do ranih jutarnjih sati. Tome su uvelike pomogle i sve svjetlije skandinavske noći, ugodno toplo vrijeme, te današnji neradni dan u Švedskoj.

Sad već u 60-ima “Europe” su skakutali po bini kao nekad. Osim što ne izgledaju više onako blond, zvuče gotovo pa isto. Jako dobro. Žestoko svirajući i pozivajući na dobru dobru feštu uspjeli su raspjevati i rasplesati zasigurno oko 50 tisuća okupljenih u velikom šatoru koji su uglas s bendom otpjevali njihove najbolje i najpoznatije hitove. Kako je bilo – prosudite sami.

Mi smo se vratili u dobre stare 80-te barem na jednu noć. Hvala Göteborg. Što više ovakvih noći i u budućnosti…

Brojni građani već su u popodnevnim satima brodom krenuli na koncert. I dok su se najmlađi bavili svojim aktivnostima, odrasli su već bili u duhu dobih starih pjesama poznatog benda.

Göteborg proslavio 400 godina postojanja – za kraj jubileja nastupaju Europe!

Nedjeljno jutro jučer je u Goteborgu počelo pravim slavljem. Građani su izašli iz svojih kuća, dvorišta te s terasa i prozora mahnuli švedskom kraljevskom paru koji je posjetio Goteborg povodom njegovog velikog jubileja – 400 godina postojanja. Tim je povodom kralj Gustaf XVI održao i govor kojim je obilježio i 50 godina na prijestolju Švedske. Čestitao je Goteborgu ovaj veliki jubilej te im poželio još dva dana dobre proslave uz puno plesa i muzike i drugog dobrog programa. Tako večeras, nakon tri dana odličnog glazbenog programa u kojem su nastupile brojne švedske glazbene zvijezde i perfomeri, u 21 sat u goteborškom Frihamnenu nastupaju velike rock zvijezde koje su 80-ih godina prošlog stoljeća žarili i palili svjetskom glazbenom scenom – sastav, Europe. Jedva čekamo.

Kako je Švedska ostavila pušenje




Švedska će uskoro postati prva smoke-free zemlja. Dakle zemlja koja ima manje od 5 posto pušača u stanovništvu. Još davni plan da se to postigne nosio je sa sobom dugi niz oštrih pravila kojih su se Šveđani pridržavali godinama sve dok novim generacijama cigareta nije postala nešto posve neprihvatljivo. Konkretno, Vlada je zabranila pušenje ne samo na javnim prostorima, već i u njihovoj blizini. Zabrana uključuje i vanjske blagovaonice, terase, ulazna područja u javna mjesta, područja koja su namijenjena osobama koje koriste javni prijevoz – autobusna i željeznička stajališta, naravno, sve zatvorene prostore kao i one koji su se koristili za razne aktivnosti primjerice sportska ili javna igrališta. U praksi pušenje je zabranjeno unutar 20 metara od bilo kojeg gore navedenog mjesta. Zabrana pušenja odnosila se i na elekroničke cigarete i spremnike za ponovno punjenje kao i za sve ostale biljne proizvode za pušenje i druge stimulanse koji podsjećaju na pušenje. Kršenje zabrane kažnjava se novčanom kaznom i udaljavanjem s određenog mjesta. Agencija za javno zdravstvo izdala je i vodič koji se dodatno bavio zabranom pušenja na otvorenom što je uključivalo i vodene lule bez duhana.
Trenutno je razina pušača oko 6 posto u cijeloj zemlji, a procijenuje se da puši oko 10 posto Šveđana. Kada ih bude manje od 5 posto, Šveđani će biti prva zemlja na svijetu koje je smoke free. S obzirom da bi to mogli biti vrlo skoro, to je čak 17 godina prije nego što si je to kao rok zacrtala EU.
Dragi svi, nadam se da ne pušite. Već da uživate u nekim drugim finim i mirisnim stvarima, kvalitetnom piću i dobrom društvu ili još bolje u nekom opuštajućem sportu. Ako dosad niste prestali, neka Vam ovo bude dobar poticaj. Pušenje odavno nije in. Stara vijest je da ono više nigdje nije dobrodošlo. Ono je sad zaista totalno totalno prevaziđeno i na jako lošem glasu.
Dotad, uživajte u malo slika velebnog nam grada Stockholma koji ovih dana ima lijepe ljetne temperature.

Divovski buvljak u Göteborgu


Majornas Megaloppis ili Divovski buvljak organizira se svake zadnje nedjelje u svibnju u Göteborgu. Po principu – svatko je svoj organizator. Svatko moće donijeti što više ne želi ili ne korisiti, ali da je u još uvijek uporabnom izdanju. Svatko postavlja neku razumnu cijenu onome što prodaje. A ispred svoje kuće može postaviti stol ili nešto slično i staviti na njega stvari.
Tako su švedski građani ovu sunčanu nedjelju iskoristili za nešto korisno. Zaradili su nešto kruna, djeca su naučila kako je lijepo prodati svoju staru igračku ili neku drugu stvar te dobiti koji novčić. Bilo je klope, zabave uz glazbu i ugodnog društva. Popilo se i koje pivo.
Podsjetilo me ovo na dobre američke filmove u kojima postoje prodaje u dvorištima, a na kojima se uvijek može nešto zanimljivo naći. Ako ništa drugo, može se i samo prošetati i uživati u ugodnom okruženju. Nečem što je društvo izmislilo za dobrobit svih.
Ove godine u sklopu ovog sajma bio je organiziran i sajam vrta pa su mnogi mogli kupiti i sjemenje koje ih zanima ili neke biljke.
Evo, inače ljetni su dani u Goteborgu. Škola se bliži kraju, ljudi polako već su u mislima u svojim ovoljetnim putovanjima. Kako će sve biti dalje, pisat ću Vam ponovno. Dotle, razgledajte slike sa sajma razmjene gdje je svatko sam sebi organizator. Baš super.

…and we are back again





Čamac s kruzera iskrcao je posljednju grupu na mol. Nakon slikanja, grupa se ubrzo rasula po ulicama Rovinja. Na molu su ostali stajati majka i njen prvašić koji su najprije malo promatrali nebo razmišljajući koliko će ostati vani obzirom na oblake.., a potom su i oni postali dio malih uličica u kojima je doslovno vrijeme stalo.
Proljeće je ovdje doba godina kada se sve polako budi. Baš kao i ovdašnji dućani, stanovnici, kafići… sve je polako i sve se stigne.
I dok je klinac neumorno skakutao i lupao patikama o stotinama godina staro kamenje pod nogama, ona se prisjećala svojeg zadnjeg posjeta ovom pitoresknom gradiću.
– Dolores!
Iz misli ju je prenio povik ženske koja je uletjela frendici u dnevnu sobu jer su vrata stana bila otvorena.
-Ovdje sam!
Iz sobe se čuje veseo odgovor: -Dolazim!
Gledala je, dok je pila kavu, taj uhodani uobičajeni susret dvaju frendica koje su se i ovog jutra našle kod jedne od njih na kavi. Ovdje je život pitom, druželjubiv, otvoren… Malo dalje čuje se mašina starog postolara kroz otvorena vrata radnje, a do njega, evo, kafić u kojem mladi ispijaju koktele … Neki maturalac.
I dok ona dalje s klincom šeta, dolazi do tržnice gdje je kupila maslinovo ulje, čili sušene paprike, na poklon je dobila lavandu za ormar. Ušećereni ginger daje savršeni okus u ustima uz more. Pažnju joj privlači mali talijanski dućan u kojem se tek raspakirava roba koju bi rado razgledala, ali još je u vrećama… Sve dolazi tek, baš kao što pristižu prvi gosti.
Prozori su prepuni rublja koje se suši kao da prkosi vremenu, suvremenoj tehnologiji i besramno pokazuje svoj mediteranski mentalitet.
U šetnji dolaze do kafića na čijoj je terasi pet dobrostojećih umirovljenih turistica koje govore njemački, a naručile su dvije boce šampanjca. Pet starih frendica koje su se prisjetile kako se tulumari, kako su još uvijek pune života i željne zabave, opuštanja, uživancije uz more dok nije vruće…
Dolaze oni i do kafića u kojem su često uživali i u kojem ih poznaju. Sjeli su uz plažu i mirisali more. Starija Slovenka želu upaliti cigaretu, ali nema čime. Nažicao je mali u obližjem kafiću upaljač i ona sretna i uz svoju cigaretu popila je s njima jedan aperol. Izmijenile su one nekoliko životnih iskustava iz nekih dalekih vremena na moru kada je Slovenka bila u najboljim godinama, a ona mlađa – još dijete. Djeca obožavaju ovakve razgovore. Osjećaju se sigurno i opušteno slušajući neke stare štorije dok bosi namaču noge u plićaku…
Mama i klinac ubrzo odlaze u dio grada u kojem su odsjedali davno. Sve je isto. Samo su mirisi malo drugačiji. Njihov pogled na svijet puno je drugačiji, odrasliji. Ovdje više ne miriši persin, već neko dobro pečeno meso. Odlaze na ručak. Ondje je teta iz Zagreba s kojom pričaju o polasku u školu, prvašićima, o djeci koja su živjela u stranim zemljama pa se vratila…
Puno neobaveznih razgovora za jedan dan, puno šarenih šalaporki, opuštenih boja, još uvijek prirodnih mirisa mora, dovoljno da se spuste i tlak i puls na super normalu. Da dijete dobije crvenu boju od zraka i mirno zaspi, a mama da u suton na terasi apartmana otplovi u svoj mir uz taktove koji dolaze iz jahte malo dalje uparkirane od terase. Dobru staru “Edge of Seventeen” pjeva još bolja Stevie Nix… Večer za poželjeti, pomislila je.




Sretan Uskrs

Znate onu kad Vam Instragram želi poboljšati dan pa je prva objava gore “Sve što želite – doći će u pravo vrijeme” Ili ona “Ono što niste dobili, a željeli ste, zapravo je super”? Ma je li? Pa nismo svi Bude, niti imamo vječne živote, a još manje živce za na prodajnu tezgu. Lijepe su to misli, drže čovjeka točno tri minute, do prvog ugla, dok se ne desi neko sranje. Da, nisam nekako dobro ovog Uskrsa, puše vjetar ide mi na živac gadno. Vidljivo je s Marsa, ali ok. Postoje lijepe stvari, evo ih iza ugla. Ako ima još ovakvih kao ja, nek se jave. I onih drugih.

Pun mi je kufer nahodavanja oko upisa u prvi razred. Koji traje. Za dijete s kojim sam svaki dan bez prestanka već sedmu godinu. I koje je prošlo sva testiranja, ali evo još uvijek se nešto nađe. Pa, još nešto. Pa još koja doza cijepiva.

Ne, ne može čovjek biti miran, ni spokojan, niti dana. Skupo je predahnuti, majke ti. Preskupo.

Nego… O čemu bi Vam mogla pisati? Pa, o cijenama koje u Švedskoj idu u tri … i o lovi….O njoj sve ovisi. Pa tko voli, nek’ izvoli.

Pa ajmo, uskrsna jaja koja se u Švedskoj jedu na tone ovih dana, kao i losos i vrhnje u prosjeku su poskupjeli za 40 posto od lani, donijela je državna televizija. U jednoj godini.

Pa onda bojaj jaja ako si frajer.

Tvrdi sirevi koje ovdje obožavaju skuplji su 15 posto. Sva sreća, pa se meni bljuje od sira. Uglavnom. Mora biti stvarno dobar da ga jedem, i ne prejak.

Krumpir, koji se također jede obilno u ove dane u Švedskoj, skuplji je oko 15 posto nego prošli Uskrs, a rakija je poskupila tek nešto više od 2 posto. Svježi začini – poput kopra, vlasca i peršina – poskupjeli su nešto više od 8 posto. Etooo..

No, nakon Uskrsa najavljuje se – čik pogodi -sniženje cijena.

Boga ti, ovo je kao kod nas u sezoni.

Čujem kako su cijene apartmana otiše nebu pod oblake. Pa je tako najtraženije mjesto na Sredozemlju za odmor trenutno – Albanija.

Mislili smo kako je pandemija bila nešto grozno, nešto što nas je dotuklo, nešto….. Da himaralo se ponegdje fest, ali ljudi moji, sad se čeka početak ljetnih praznika da bi se proglasio kraj pandemije. Ok. Pa Covida ima ko’ u priči. I itekak se dalje hmira. Ono kaj se došlo posle pandemije, svi vidimo, ipak je malo gore. Kao one stvari na Instagramu – Ono kaj nisi dobio, a želiš, u stvari bolje je za tebe. To je ok. Kužite. Pa objasni ti to djetetu svojem.

Pranje mozga. Sa svih strana uzduž i poprijeko. Ali, evo držimo se ljudi! Idu praznici. Sve puno, malo uskrsnih, malo prvomajskih, cap..i..godišnji. Wooohoooo.

Cijene znate. Odlučite hoćete li jesti ili putovati. Samo rijetki će moći sve, očito. Ali ima ih. Ima….

Ali, nešto napravite. Barem kupite novi šorc, bez veze. Da ne bi bilo, ono što ste htjeli, pa niste dobili…. Bolje kupiti neko sranje, pa imaš ono što ti je uletjelo…Da, to je ta razina koju smo prošli. Ali, dogodi se ona ponovno tu i tamo.

Nego, ima jedna još bolja s Instagrama… Kaže: “Zajebano je vidjet komada od 45, a misliš da ima 25”. A koliko je zajebano, znaju samo oni koji su se zajebali. Ili nisu. Who cares.

I to se počelo stvarno događat. Sve je puno komada koji imaju 25. Majke mi. Moja susjeda, sve mlađa. Imala je 5 banki, prije pet godina. Majke mi, ne znam koliko sad ima, neugodno mi ju gledat i pitat. Ja više ne znam koliko ima godina, a kamoli njen muž, a kamoli frajeri….Hej…. Al’ dobro. No, ne znam kak bu ta priča završila. Ali koga zanima kraj. Život je važan. Važno da ga proživimo. U plastiki, šorcu, bilo čemu… sve ok dok nas umjetna inteligencija ne počne ganjati. Njih ne zanimaju godine.

Sretan Vam Uskrs. Jedite ili putujte. Ja ću ovo drugo. Barem se nadam. Ako ne za Uskrs, onda brzo potom. Kažu ovi na prognozi da bu gadno puhalo i padalo, osim ako zbog bookinga ne otkažu vjernost izvještavanju o vremenu… A to obično zna biti brzo i drastično, u 24 sata.

S 45 na 25.

Dragi moji 180 kruna za malo uskrsnog perja…
Zeko i kokoš pod kišobranom….ma to…. Podsjećaju me na karte Crni Petar. Obožavala sam ih… Majke mi, Samo ih nigdje nema za kupiti više.
Žutokljunci razbacani kao i cijene…. s vedra neba.
Ništa, ništa…barem je malo zelenila došlo na sjever

Iz Zagreba u Schengenu —> za goteburški snijeg

Dragi svi, ponedjeljak ujutro u zagrebačkoj zračnoj luci bez gužvi, bez kućica, bez dodatnih pregleda. Sve lijepo, ravno i u avion. Jutarnji let za Goteborg prošao je mirnije nego ikad. Baš kao kad idete za Split. Nemate osjećaj nekog dalekog putovanja, neke udaljenije destinacije.

U južnoj Švedskoj zima ipak ne popušta. A i kako će kad je ožujak, a tlo poprilično rashlađeno. Ponekad je hladnije u ožujku nego u prosincu, ali tako je to u sivoj Skandinaviji. Uz poprilično turbulentno slijetanje, na tlu vjetar, snijeg, hladnoća. Nakon naleta snijega, ubrzo se pokazalo i neko razvedravanje, ali samo zato da bude minus 6. Nego, jeste li isplanirali svoje uskršnje praznike? Požurite i dobro se provedite. Osim vremena, nemam nekih novih vijesti, mada ih je sve puno oko mene, ali – sve u svoje vrijeme.

Skandinavska mećava najbolje se vidi iz zraka
Nakon pola sata snijega, ubrzo se pokazalo i malo plavih oblaka…no hladnoća još ne popustaje

Snježna oluja zatrpala Goteborg

Iako je proteklih dana u južnoj Švedskoj temperatura bila, i za ove krajeve, u lijepom plusu, a prema viđenjima svjedoka na televiziji, niklo je uz potočiće i proljetno cvijeće, prije dva dana Goteborg i okolna mjesta zatrpala je snježna oluja. Naleti vjetra su jaki, no većih poteškoća zasada u prometu nije bilo. Snijeg će prema najavama padati još nekoliko dana, bit će hladno i do minus 8. Kolika je jačina snježne oluje u južnoj Švedskoj pogledajte u videu. Svi koji ste već u proljetnim danima okupani suncem – uživajte.

Malo noćnog snježnog Goteborga.