Missing hugs?

Sjećate se Debelog utorka /Fettisdagen/ iz Švedske? To je nešto slično kao fašnik kod nas u Hrvatskoj, samo bez maškara. Oni umjesto krafnica jedu i svoju vrstu slastice – Semlu, čije je tijesto napravljeno od mekog i najfinijeg bijelog brašna, a unutarnja krema od badema sa šlagom. Izmislili su je u Stockholmu davno, davno bogati koji su mogli do svih sastojaka posebice brašna. Imaju Šveđani svojih slastica još, a koliko čujem, osim svojih poznatih ćufti, odlučili su poraditi i na široj promociji upravo Semli kao švedskom tradicionalnom pecivu s kremom. Probala sam jednom. Ima kalorija. A ako je s pravom kremom od badema, onda je i dosta fino.

Na Debeli utorak “debela” je i slatka – Fika

Nego, u Švedskoj se pandemija opet opasno zahuktava, na nekoliko dana (kako oni izvještavaju o broju oboljelih) imaju i po 10 tisuća zaraženih (!), novi sojevi virusa kolaju, a spremaju se i nove mjere s obzirom da je i više od 12 tisuća umrlih od ove odurne bolesti. I oni čekaju na cijepiva svih vrsta baš kao i cijela Europa (pa tko nam ovo učini!!!), a meni se čini kako nas sva ova situacija, blago rečeno, izluđuje do te mjere da uopće nismo svjesni što nam zapravo sve ovo radi. Nego – Debeli utorak, Dan srdašća, evo uskoro i moj “jedini” dan, puna je veljača nečeg, a ono ustvari ničeg. Pa razmišljam o tome kako bi bilo napokon zagrliti neku od dragih osoba, prijateljica, nekog iz šire obitelji… Neke nisam vidjela i godinu dana i dulje. Je li svemu ovome upravo ovo i bio cilj? Ne mogu da se ne pitam i onda opet pomislim kako ne može sve ipak biti do te mjere ludo. Ali… Kada nemaš onako rođkas kak spada, onda skužiš da sve to samo debelo fali i debelo nešto ne štima. Sve osim Debelog utorka.

Kako vi stojite sa zagrljajima? Jeste li se možda uspijeli cijepiti, pa se grlite naveliko? Kakav je uopće osjećaj biti cijepljen protiv COVID-a? Vi koji jeste što kažete? Hoćemo li poslije imati snage za koju žesticu? Ili ćemo samo gledati u nebo i govoriti – Thank you God! baš kao onaj u ronilačkom odijelu iz Nothing Hilla kad ugleda Juliju Roberts u kupaoni…

Nego, dragi moji, ovdje je snijeg, snijeg do koljena. Veljača u svom pravom smislu pokazuje zube. Šveđani se nadaju da će biti posljednji u ovoj zimi. I da će onda doći bolji dani. Ovdje se sve vrti oko vremenskih prilika, sunca i tame, kiše i vjetra, pa tako i odlasci u dućan. Pa kako se nadaju cijepivu koje im je obećano do ljeta (svoj naciji) i iako se razmišlja o pooštravanju mjera i zatvaranju svega i svačega, oni se nadaju. Izolacije su uvedene ovdje jeste li znali? Tjedan dana pri dolasku s putovanja. Tako su mnogi Šveđani za ove dječje praznike ovaj tjedan ostali doma. I jeli na Debeli utorak. Ako ništa drugo, bar su debele Semle iste kao prije, u istim kutijama s istim slovima.

Ma, stvarno je dosta više svega ovog te nepoštene igre te nepodnošljive noćne more u kojoj si čovjek ne želi ništa za rođkas. Osim ponovnog osjećaja slobode i nečijeg zagrljaja. Primjerice onoga koga dugo niste sreli, a niste mu se uopće nadali.

Debeli utorak – nešto slično kao dok se mi “davimo” fašničkim krafnama

Bijeli siječanj, mjesec kada se većina čisti od teške novogodišnje hrane i alkohola, završio je.

Vrijeme je za nešto slatko. Ne za nešto, nego pravu kalorijsku bombu. Baš onakvu kakva i priliči Skandinavcima. Još se uvijek pitam kako uspiju zadržati zdravlje nacije uz toliko bijelih, slatkih i teških tradicionalnih peciva kojima troše vrijeme na Fiki. I to u eri crnih i integralnih stvari.

No, svake godine jedan utorak između 3. veljače i 9. ožujka Šveđani imaju Debeli utorak. Koriste taj dan kako bi se osladili svojim tradicionalnim kolačićem  -Semlom. Semla je pecivo koje se još zove i Fat Thuesday buns ili Pecivo debelog utorka.  Pecivo je to koje se spravlja od finog bijelog brašna kojeg je nekad na sjeveru imala samo buržoazija. U Stokholmu su se ovakva peciva mogla kupiti još prije 200 godina u finim pekarnicama, a neki su ih spravljali i doma. Takvo, okruglo pecivo, prepolovljeno na pola, puni se kremom od vrhnja i marcipana. Izgledaju slično kao naše princes krafne. Nekad kad su ti sastojci stvarno bili kvalitetni  (kao uostalom i sve drugo, a što je kasnije s vremenom preuzela komercijalizacija), Semla se posluživalo sa čašom toploga mlijeka s cimetom. Danas više ne. Može ga se kupiti lijepo zapakiranog svagdje. A uz njega popiti što vam paše. Danas se Semla smatra kalorijskom bombom i obično se konzumira na Fiki, poznatoj švedskoj Fiki – slatkoj pauzi u popodnevnim satima uz kavu.

Semla je danas ipak najukusnija “uživo” i friška, u nekoj od slastičarnica, a posebno dobro miriši najmlađima koji bi ju najradije izmijesili na novo

Povijest Semle započinje u južnoj Švedskoj gdje su postojale Lent zabave koje su bile kostimirane na selima. Curi kojoj je bio poklonjen Semla, trebala je vratiti uslugom darivajući za Uskrs jaja istome ili istoj.

Spominje se Semla i u nekim aranžmanima za vjenčanja.

Semla kao pecivo postojalo je u Švedskoj još u 13. stoljeću, iako tada nije u njemu bilo kreme.

Na neki način, Debeli utorak priprema je onom što prethodi Uskrsu.  Meni sve to liči na zabavu zvanu mali fašnik i naše krafne. Evo, svatko ima svoje veselje. I svoje razloge za natrpati se pecivom s kremom ili krafanama s pekmezom. Gdje god bili i što god imali ovaih dana na stolu – uživajte.

Život čine upravo male, usputne i slatke stvari – čarobnim.

Evo toliko o švedskim krafnicama.

No, ima je za kupiti i u običnim trgovinama