Švedski čips i krafne – nešto od čega više ne bježim

Hrana je bila nešto na što sam se teško privikavala ovdje. I trebalo je proći dosta vremena da skužim najprije čega sve ima (jer sve na artiklima piše na švedskom), a potom da kuham i slažem obroke onako kako volimo. Uz nešto sjevernjačkih trikova u pripremi hrane uz puno vrhnja, mlijeka, kopra i senfa otkrije se novi svijet.

Voća ima uvijek i svakakvog…
…i povrća također…

Kako nema tržnica sa svježim voćem i povrćem, jajima i mesom kao u nas, sve se to nalazi se u dućanima. Od voća i povrća ima svega. To me malo plašilo u početku jer smo u Hrvatskoj navikli na sve svježe i sezonsko pa lubenice nikad ne kupujemo zimi. Niti bi ih kupili da dođu od nekud po zimi. Ovako, nikad ne znaš. Pokušavaš razmišljati sezonski. Možda jabuke i breskve ili primjerice avokado nisu tako veliki kao u nas, no ukusni su. Meni sve ovdje ima slatkast okus, pa tako i voće i povrće. Ako voće i povrće nije švedsko, što je lijepo istaknuto, obično dolazi iz nekih egzotičnih zemalja, iz Afrike ili primjerice Novog Zelanda. Ono što me zaprepastilo kad sam stigla u Švedsku je to da u dućanima postoje košare s voćem koje je malo “ošlo”. To si možete uzeti badava i pojesti na licu na mjesta. Vjerojatno se ostavlja onima koji nemaju novce za novo. Lijepo je da se misli i na njih, ali me svejedno šokiralo. S vremenom sam shvatila da je to normalno.
U nekim hrvatskim trgovinama za takvo voće i povrće plaćamo urednu cijenu.
Ono s čime vodim bitku i dan danas je – sol. Sjevernjaci koriste sol koja nije morska i nije jodirana, dok mi koristimo našu, jodiranu morsku sol i to je, dragi moji, velika razlika. Nikako ne mogu dovoljno posoliti hranu, a što više solim, hrana ne postaje slanija nego gorkasta. Zato kupujemo dansku jodiranu sol koja je koliko toliko slična našoj. Biram začine koji će to malo prikriti . Hvala Bogu pa Luka voli curry. Kuham s više mlijeka, putra (švedski je zaista zakon) i vrhnja. Uz losos, primjerice, stavljam vrhnje i dosta kopra. I senf se jako puno koristi ovdje u prehrani i zaista je dobar.

U svakoj trgovini puno je prostora posvećenog zdravoj hrani i ima je u izobilju. Uz nju i u običnom dućanu nerijetko možete kupiti i kakvu popularnu knjigu vezanu uz zdravu prehranu ili sa zdravim receptima.
Nakon voća i povrća, koje je barem duplo skuplje nego u nas, na redu je meso. Pakirano je. Ima uvoznog, primjerice, iz Njemačke, a ima i švedskog koje je skuplje. Ono, kojem je datum isteka roka blizu, može se kupiti po znatno nižoj cijeni, ali se preporuća potrošiti odmah. Meni su posebno fina švedska svinjska rebarca te pileći bataci od kojih radimo juhu ili slažemo saft ili jednostavno ispećemo u pećnici uz povrće.

Meso je pakirano
Brojne vrste brašna, iznenadile su me
Svaki mjesec neka nova vrsta čipsa – novi s čilijem i đinđerom je super kombinacija

Jaja su nešto što me uvijek jako začudi. Velika su. Ima smeđih, ima bijelih, ali nikako da palačinke od njih budu žute kao u nas.
Brašno je nešto što me jako ugodno iznenadilo, jer Šveđani nisu naučeni doma kuhati, barem koliko čujem ili čitam. Ali očito se situacija mijenja i peče se očito i doma jer brašna ima čak previše vrsta – od badema, zobi, raži, integralnih , bijelih, za ovakve kolače za onakve kolače, za raznovrsne pripreme. Kao i kvasa. Posebno se kupuje onaj za primjerice kruh, a posebno onaj za primjerice neki kolač. I zaista postoji razlika. Ali su super.
Mlijeka također ima jako puno vrsta. Gotovo čitav jedan zid u našoj trgovini pun je mliječnih proizvoda, jogurta, skyra, acidofila, mlijeka sa i bez laktozom, s okusima ili bez, raznih vrsti vrhnja… Švedska je zemlja broj 1 u konzumaciji mlijeka u svijetu! Mlijeku je cijena tu negdje kao i u nas. Sirevi su odlični, naročito, švedski.
Šveđani jako vole snacks. Čips se radi od švedskog krumpira i grickalice tamo imaju dugu tradiciju. Čips je puno manje masni nego naš, puno tvrđi i deblji, zato sam nerijetko nakon večernjih filmova drugi dan imala ozlijeđena usta. Zato pazim pa grickam uvijek s jogurtom ili nekim drugim peljevom.

Konzervirana hrana tipa paradajza u tetrapaku ili pak raznih umaka ima na pregršt. Jako puno ima i onih azijatskih umaka pa se lijepo može doma napraviti kineska ili indijska hrana.
Ono što je super ovdje u dućanima je to što ima jako puno gotovih “sjevernjačkih” salata za kupiti, primjerice s račićima ili lososom ili pak samo one s povrćem ili mesom majonezom i senfom. Sve su za poželjeti. Možete pojesti kaloričan i zdrav obrok jednostavno i brzo.
Možete i sami u dućanu napraviti svoju salatu s raznim dodacima koji se nude.
U početku sam se teško navikavala na slatkast okus kruha, jer mi zapravo ništa nije pasalo stavit na njega. Ni šunku, ni neki namaz, ništa. Oni naime stavljaju u svoj kruh – javorov sirup. Vjerojatno je to neka tradicija jer su se tamo nekad ljudi grijali uz slatku hranu. Danas trče… Šalim se. Ali ima nešto u tome.
No, jako je puno slatkastog kruha posebno onog tamnog. Ipak otkrili smo one bijele uz dodatke sušenih paradajza primjerice ili s malo feferona, oraha, češnjaka, poriluka i nečeg sličnog – i prefini su. Cijena kile kruha vam je oko 50 kuna. Ono što me posebno osvojilo su švedski donuts. Toliko lagane i ne slatke, s cimetom ili bez, sa svježom laganom kremom od vanilije iznutra. Svaki dan jedna ujutro. Bez toga ne ide. Mene su osvojili. I dan bez krafne tamo kao da i nije.
Ugodno je biti u švedskom dućanu, osim što se morate dobro zabundati. Zbilja, ali zbilja je prehladno.
Ono što me primjerice razočaralo je – konzervirani grah. Pošto ga svježega nema, ima ga u tetrapaku. Ima ga sto vrsta – bijeli, crveni, smeđi, eko, ovakav i onakav, ali meni nema baš neki okus. Užasno je tvrd. Ali zato volim sojih grah koji se lijepo skuha i može se složiti na sto načina.
Da tjestenina je nešto što se razlikuje od one kod nas. Poznato je da se ista talijanska tjestenina razlikuje od zemlje do zemlje. Ali, recimo ovdje, obična bijela špageta nikad neće biti raskuhana i meni je jako lako probavljiva. Ne debljam se od nje. Stoga ipak očito ima neka razlika.
Jako je fina konzervirana cikla. Švedski sladoled podsjeća na sladoled kakav je bio nekad kod nas. Obična vanilija jako slični na onu iz automata kod nas koju smo jeli dok smo bili klinci i meni je fina.

Ni muffini im nisu do koljena – švedski krafni nemaju premca
S kruhom kao i sa čipsom – svako malo nova kombinacija


Slatkiše slabo jedem osim crnu čokoladu tu i tamo. Ima ih puno vrsti i odlične su. Naravno pojedem ponekad i kakvu “šećernu tablu”, samo da se prisjetim. I ovdje ih ima, naravno.
Keksi su ovdje nešto što apsolutno ne bih preporučila nikome. Kad ih probate znate zašto je naš Kraš u svjetskom vrhu. Osim Pepparkakor, nešto kao božićni keksi od cimeta koji su zbilja fantastični, ali i oni su jako slatki. I da, ima Kraša za kupiti. Posebno Napolitanke dobro idu. Uzmemo ponekad one čokoladne i tek onda vidimo koliko su manje slatke od naših doma.
O tipičnoj švedskoj hrani drugi puta kao i o tome kako je lijepo vidjet u dućanu “hrvatski frižider” pun hrvatskih proizvoda i kupit Baranjsku kobasicu za 70 kruna! I u Švedskoj je povečerat. Još kad bi bilo prijatelja za ponudit. Ali i ovako je ok. Imamo lampice u prozorima:)
Bravo za nas!

Getting out tonight?

Da, nije me bilo neko vrijeme. Tipična švedska prehlada. Again!!!! Ali baš svaki put kad doletim – doleti me i taj švedski “no mercy – two weeks after” virus. Zašto “bezmilostiv”? Zato jer traje 4 tjedna i uništen si od kašlja i curenja nosa. Eto. O tome ću drugi put. Kao i o tome kako sam ipak namolila za – gle čuda – antibiotik! Vrhunsko dostignuće našega doba. Nakon 4 dana visoke temperature i dva posjeta hitnoj.

No, ovaj put nešto drugo.

Sigurno ste čuli kako se Šveđani  odnosno sjevernjaci, ne vole i nemaju vremena družiti. Kako nema kavica, a još manje izlazaka. Istina. Jako se teško ovdje dogovoriti za izlazak i za kavu. Jako je teško naći vremena i pogledati film navečer s mužem, naročito ako imate više djece, a kamoli okupiti društvo i otići nekamo. A onda, kada se to i dogodi, onda je to na jedan, nama južnjacima, poseban način. Uvijek je neka svrha. Ili je sport, ili su dječja druženja, ili se zajedno kuha, trči, beru gljive i bobice, ili pak nešto drugo, A u svemu je uvijek doza šparancije ili nerastrošnosti. Nama još uvijek tako strana. Nema spontanog druženja, kao ni spontanog plesa. Zaista, on je ovdje zabranjen u kafićima.

Vino
Hladno vino bogme nas je rashladilo

Još kad smo živjeli blizu centra znala sam u šetnji vidjeti horde mladih kako nose svoje piće i nešto hrane, onako u grupicama,  i odlaze k nekom petkom uvečer na feštu u naš ulaz u zgradi. Pješke, naravno, ili upravo sišli s busa čija je stanica bila malo dalje od prozora naše kuhinje.

 Svatko nosi svoje i pije svoje. I vani plaća svoje. Ima iznimaka. Veli moj muž da je svoje kompiće s badmintona uspio “naučiti” da svaki puta jedan plati svima sve. Obično struse uvijek isto – piće ili dva uz hamburger i gricke. Pa su onda tu nedgje.  Prihvatili su dogovor i drža ga se. Jedan Finac, jedan Šveđanin. I jedan Hrvat. Može se kad se hoće. 

Restoran ugodan i pun kao u nas

Također, nova fora za druženje ovdje je i iznamljivanje tzv. stanova za goste koji postoje u svakoj novijoj zgradi i koji služe da ga stanari unajme za svoje goste. Tako grupa prijatelja može unajmiti stan za vikend za druženje, roštilj, kuhanje. Naravno obavezan je ormarić s cipelama vani i svi su bosi. Makar stajali pred zgradom i pušili. Oni su u čarapama.
Nedavno se moj trogodišnji sin u lounge-u na Stockholmskom aerodromu skinuo i bos paradirao. On doslovno uvijek paradira bos, gdje god bio, no nikada nije na jednom takvom mjestu.  Oblila me misao pa i znoj, kako negdje čući sevjernjak u njemu, a ja nikako to ne vidim.  

Stariji se posjećuju u stanovima ili izlaze u restorane ili neka finija mjesta, dok mlađi ili tulumare kod nekog pa kasnije izađu ili također najprije u neki restoran u kojem si daju oduška pa kasnije ondje gdje je skuplja cuga, a njima više ne treba toliko.
Izašli smo jedan petak u nešto, kao, talijanski restoran. Ispod njega je prostor za boćanje super uređen.
Piće ispod 100 kruna teško da ćete popiti, osim neke čaše vina koja je taj dan ono kao posebna ponuda. Po recimo 85 kruna.
Aperol spritz možete popiti za 130 kruna (što je 100 hr kuna). Baby pizzu pojest za 100 kruna, a popiti pivo za oko 90 kruna.
Oko 500 kruna je minimalno koliko ćete potrošiti po osobi. Za nešto gricnuti (dakle ne i najesti se) i jedno piće. Također, cijene hrane jako variraju tijekom dana. Za vrijeme ručka platit ćete isto jelo i do 50 posto manje nego navačer. Da, užvancija košta.
Razgledajte cijene sami. Usporedite i uživajte.

Mi smo ipak uživali i pizzi sa svježim bosiljkom i dobrom roseu .

No, malo nas je iznedila konobarica koja je rekla kako se za pizzu čeka gotovo sat vremena,  jer je restoran bio pun puncat, a kako bi nas navela da uzmemo nešto drugo i skuplje. To je bilo, onako, jeftina fora.  Iznenadilo me i to što je restoran bio pun dobro raspoloženih ljudi, jer, iskreno nikad nisam bila i krcatom restoranu u Švedskoj, u kojem se glasno priča i uredno pije. Pune restorane vidjala sam jedino na poslovnoj pauzi s mužem kada je sve krcato i to samo 15 minuta. Nakon toga je opet grad bio pust i tih, a ja s kolicima vraćala bi se polako doma uz rivu slušajući snimljene upute na razglasu upućene putnicima na cruiserima koji kreću za Dansku ili Njemačku. Bar je mali zaspao od toga. 

Pizza nam je stigla za manje od 15 minuta. A kad smo rekli da više ne želimo ništa, konobarica nam je uzela i čaše sa stola. Pa nismo mogli više popit ni vodu iz vrča koja je stala na stolu. 

Tamne noći ipak su najugodnije za dobar san

Sva sreća pa smo neki drugi svijet i švedska tamna večer u kojoj sjaje samo svjetiljke u prozorima bile su točka na i za super završiti petak i krenuti u miran vikend…