Tko će odnijeti jelku?

Pitam se kad će doći dani i jutra

Božićni dani u Švedskoj još tradicionalno traju.
Naime, neki Šveđani još uvijek čekaju 13. dan u siječnju kada obilježavaju Knutov dan, kojeg nema u kalendaru, a kako bi raskitili svoje jelkice i odnijeli ih na označena mjesta od kuda će biti transportirana dalje.
Šveđani koji se drže tog običaja, toga dana pjevaju pjesme o Knutu, popapaju zadnje ukrase s bora, naravno one jestive, a u nekim mjestima posebno onim manjim klinci idu od kuće do kuće kako bi sjetili starije da raskite jelku i udjele im koji slatkiš.
Sličan običaj kao u nas na Sveta tri kralja, što se tiče dječjih obilazaka i završetka božićnog razdobolja i raskićivanja jelke. Svatko na svoj način.
Obično se na mjestima gdje se skupe jelkice koje su “odradile” Božić okupi grupica i zapjeva pokoju ili imaju mali Knut party.
Knut Lavard ili Canute bio je danski princ koji je bio tragično ubijen u 12. stoljeću i tad je postao svecem. Nekoliko stotina godina kasnije njegovo ime postalo je simbolom završetka božićnih blagadana.
No, mnogi u Švedskoj, također, raskite jelke i na Sveta tri kralja.

Nisam uspjela naći mjesta za odlaganje jelki, pa vam šaljem fotke još uvijek okićenoga grada. Iako mnogi već rade punom parom i škola je počela danas, doima se ipak još uvijek blagdanski mirno. Barem jutro.

 A o tome da je u Švedskoj trenutno toplije nego na Jadranu, drugi put.

Jutro u Goteborgu -mirno i okićeno

Naši prvi Pepparkakshus-i

Natjerale me ova južina i kiša da krenem. S Božićem. Ipak smo okitili bor ranije, a kako je blagdansko raspoloženje i neopisivo uzbuđenje uhvatilo najmlađeg člana digli smo se u pet. I još po mraku, i uz kavu, krenuli u izradu naših prvih kućica od keksa (Peppparkakshus).
Popularni Pepparkakor su poznati švedski zimski tradicionalni keksi o kojima sam već pisala. Tanki i vrlo hrskavi. Nek ih čak smatraju vrstom grickalice. Puni cu cimeta i ginera, nekad znaju biti i dosta ljutkasti kao da imaju i dosta papra, a mogu se jesti uz sve i svašta. Jer zimi jednostavno prijaju. Neki dan probala sam ih uz odlično ipa pivo i bili su fantastični.
Nego, kupili smo sve za izradu kućica koje sam oduvijek željela napraviti, ali nikad se nisam usudila, jer su mi svi govorili kako su dosta zafrnkute za raditi. No, dobro.. Moj muž me uvijek tjera do ostvarujem svoje snove.  I u  trenu je umorno jutro postalo radno i razigrano. A kućice su se redale.

Djelovi kućica ljepe se šećerom u tubi
I dok ruke odraslih pokušavaju raditi u umurno jutro, ručice najmlađih nestrpljivo su čekale
Malo nespretne, ali za prvi put smo zadovoljni

Ove kekse u Švedskoj mnogi upotrijebe i kao ukrase za božićnu jelku, u bilo kojem obliku. Mogu se na jelku objesiti i kao kućice jer na krovovima imaju rupice za konac ili traku. U Švedskoj su ginger keksi napopularniji u obliku srca, a za vrijeme Božića znaju biti i u obliku božičnog ovna.

Kućice od ginger keksa u Švedskoj najviše izrađuju djeca u vrtićima. Ona tako u prosincu rade veliku kuću od keksa koju ukrase bombonima, a potom igraju tombolu, pa tko izvuče sretan broj kuću nosi doma. Svake godine netko ima šansu.
Postoji i tradicija vezana uz ginger kekse. Jedan keks stavi se na unutrašnji dio dlana, pa se kažiprstom ili palcom druge ruke pritisne na keks. Ako on pukne u tri dijela – ostvaruje se želja. Tako kažu. Isprobavajte tako dugo dok ne uspijete. Nisam uspjela dosad, moram priznati. Ali ni u kartama nemam sreće, pa ništa čudno.

Uživajte u blagdanima.

I spremne za podijeliti rodbini