Sjećate se Debelog utorka /Fettisdagen/ iz Švedske? To je nešto slično kao fašnik kod nas u Hrvatskoj, samo bez maškara. Oni umjesto krafnica jedu i svoju vrstu slastice – Semlu, čije je tijesto napravljeno od mekog i najfinijeg bijelog brašna, a unutarnja krema od badema sa šlagom. Izmislili su je u Stockholmu davno, davno bogati koji su mogli do svih sastojaka posebice brašna. Imaju Šveđani svojih slastica još, a koliko čujem, osim svojih poznatih ćufti, odlučili su poraditi i na široj promociji upravo Semli kao švedskom tradicionalnom pecivu s kremom. Probala sam jednom. Ima kalorija. A ako je s pravom kremom od badema, onda je i dosta fino.
Nego, u Švedskoj se pandemija opet opasno zahuktava, na nekoliko dana (kako oni izvještavaju o broju oboljelih) imaju i po 10 tisuća zaraženih (!), novi sojevi virusa kolaju, a spremaju se i nove mjere s obzirom da je i više od 12 tisuća umrlih od ove odurne bolesti. I oni čekaju na cijepiva svih vrsta baš kao i cijela Europa (pa tko nam ovo učini!!!), a meni se čini kako nas sva ova situacija, blago rečeno, izluđuje do te mjere da uopće nismo svjesni što nam zapravo sve ovo radi. Nego – Debeli utorak, Dan srdašća, evo uskoro i moj “jedini” dan, puna je veljača nečeg, a ono ustvari ničeg. Pa razmišljam o tome kako bi bilo napokon zagrliti neku od dragih osoba, prijateljica, nekog iz šire obitelji… Neke nisam vidjela i godinu dana i dulje. Je li svemu ovome upravo ovo i bio cilj? Ne mogu da se ne pitam i onda opet pomislim kako ne može sve ipak biti do te mjere ludo. Ali… Kada nemaš onako rođkas kak spada, onda skužiš da sve to samo debelo fali i debelo nešto ne štima. Sve osim Debelog utorka.
Kako vi stojite sa zagrljajima? Jeste li se možda uspijeli cijepiti, pa se grlite naveliko? Kakav je uopće osjećaj biti cijepljen protiv COVID-a? Vi koji jeste što kažete? Hoćemo li poslije imati snage za koju žesticu? Ili ćemo samo gledati u nebo i govoriti – Thank you God! baš kao onaj u ronilačkom odijelu iz Nothing Hilla kad ugleda Juliju Roberts u kupaoni…
Nego, dragi moji, ovdje je snijeg, snijeg do koljena. Veljača u svom pravom smislu pokazuje zube. Šveđani se nadaju da će biti posljednji u ovoj zimi. I da će onda doći bolji dani. Ovdje se sve vrti oko vremenskih prilika, sunca i tame, kiše i vjetra, pa tako i odlasci u dućan. Pa kako se nadaju cijepivu koje im je obećano do ljeta (svoj naciji) i iako se razmišlja o pooštravanju mjera i zatvaranju svega i svačega, oni se nadaju. Izolacije su uvedene ovdje jeste li znali? Tjedan dana pri dolasku s putovanja. Tako su mnogi Šveđani za ove dječje praznike ovaj tjedan ostali doma. I jeli na Debeli utorak. Ako ništa drugo, bar su debele Semle iste kao prije, u istim kutijama s istim slovima.
Ma, stvarno je dosta više svega ovog te nepoštene igre te nepodnošljive noćne more u kojoj si čovjek ne želi ništa za rođkas. Osim ponovnog osjećaja slobode i nečijeg zagrljaja. Primjerice onoga koga dugo niste sreli, a niste mu se uopće nadali.