Putujete li u Švedsku, makar i rodbini, nemojte se nikada dovesti u situaciju da vam netko kaže rečenicu s naslova.
Sjećate se američkih serija i filmova naročito onih iz 80-ih i 90-ih u kojima su glavni junaci uvijek na krevet sjedali i ležali na poplun u cipelama? I kako smo mislili da je to fora i cool? I osjećali smo se čudnima i zastarjelima zato jer smo se mi više-manje izuvali odmah kako smo ušli?
Nisam se toga sjetila sve dok nisam osjetila neugodnost kad smo kod naših prijatelja iz Istre došli na poslijepodnevne plačanke, a meni je to bila prva posjeta nekom u Švedskoj. Imala sam lijepe kožne čizme na sebi i lijepo ušetala sve do pola stana, dok nisam čula malo hrvatsko-švedskog negodovanja i smijuljenja oko mene. Nisam znala o čemu se radi dok mi budući muž nije rekao da sam se morala izuti odmah kod vrata. Iskreno, baš mi je bilo neugodno. Uočila sam ja kako se on odmah izuva, ali sam mislila kako su mi čizmice čiste i suge pa ne moram. Vratila sam se do vrata i izula se. Sve je bilo o.k.
Šveđani imaju naviku izuvanja jer mmnogo borave na otvorenom. Vani je mokro i vlažno i ljeti i zimi, vani je bljuzga, puno su s djecom na pješčanicima i igralištima, trči se po šumama i nosi se doma zbilja svega i svačega. Puno su i po javnom prijevozu gdje ima raznih prljavština i bakterija. Tako, osim opreme za jogging, u haubama često imaju i par nekih papučica – zlu ne trebalo. Oni jednostavno ne podnose tuđe prljave cipele po svojem stanu, a neda im se pozivat često službu za čišćenje doma, jer im se neda često čistiti.
Također, postoji i mali ormarić za cipele za goste koji se zove skohylla na kojem gosti ostavljaju svoje cipele kod vrata. A, ako vam se ne nose papuče sa sobom, a domaćin vam ne ponudi papučice za goste, bolje obucite dvoje čarape kako vam nebi bilo zima dok ste bosi.
Također, kada sam Luku vodila na sistematske preglede u Barnvardscentral (nešto slično kao Dom zdravlja za djecu, samo što su djeca koja dolaze na sistematski na drugom katu i odijeljenja dvoma vratima od one koja su bubana) uvijek smo se morali izuvati na prvim vratima i staviti jednokratne papučice ili biti bosi, a tek onda ući u čekaonicu. Isto je i kod zubara.
Kako su razne firme i organizacije ovdje u Goteborghu smještene u ostakljenim zgradama, unutra često vidite zaposlenike. Nerijetko su i tamo ostavljene cipele kod vrata, a zaposlenici uredno rade ili bosi ili u papučama.
Nedavno su u zgradi do nas u stanu u prizemlju imali tulum. Pred ulazom – oko 20 pari cipela u otvorenom ormariću. A vani, na terasi u suterenu, Šveđani stoje u čarapama i piju pivo i puše. Meni još uvijek smiješno za vidjet toliku ekipu bosu na hrpi, ali ima svoju svrhu.
Običaj postao svojevrsnim zakonom. I poštuju ga svi.