Sve je spremno za najstrašniju noć!
U Švedskoj se posebno vesele za Halloween. O tome kako je Dan mrtvih obilježen ovdje u Švedskoj i kako su Šveđani kroz povijest (ipak) pristali obilježavati ga, drugi put.
Ovaj put ću malo o danu, odnosno, noći koja mu prethodi. Svi znamo da u tom običaju ima jako puno toga poganskoga, ali sjevernjačka kultura puna je takvih običaja, stoga se Halloween ovdje jako cijeni. Na “noć živih mrtvaca” veseli se i staro i mlado.
Običaj su na to područje donijeli stari Kelti koji su vjerovali da je 31. listopad zadnji dan ljeta.
Starosjedioci Britanije vjerovali su da te noći svijetom hodaju zli dusi, posebno goblini, pa su palili vatru ne bi li ih otjerali. Taj običaj potječe od Saksonaca koji su zaposjeli Englesku u 6. stoljeću, navodi se u tekstovima o švedskoj tradiciji koja također na taj dan njeguje običaj izdubljivanja tikvi koje te noći postaju svojevrsne lantrene. Inače, ova dva mjeseca pred nama u Švedskoj su definitivno mjeseci lanterni. Pisat ću vam zašto.
Na “Helgonaafton” ili noć prije Svih svetih, djeca i ovdje u večernjim satima odlaze u “pohode na slatkiše” pjevajući pjesmice, zvoneći na vrata i “strašeći” s maskama i kostimima sve pred sobom.
Izdubljivanje tikvi posebno se njeguje i popularno je u regiji Skane u južnoj Švedskoj.
Inače, studeni je mjesec kada se u Švedskoj i službeno može biti ili postati melankoličnim. Ljudi sve manje šeću, sve je hladnije i mračnije, polarni zrak sve je oštriji. Počinju druženja u zatvorenom.
Ono što primjećujem ovdje, unatrag samo par godina, jako su porasli interesi za obilježavanjem blagdana (posebice Božića i Uskrsa). Primjerice, već sad ima jako puno reklama za božićne shoppinge kojih nije bilo u godini kada sam stigla. I blagdanski duh osjeća se u zraku.
A možda ipak nisu tako hladni.
Sve češće pomislim.