Na našoj livadi rastu borovnice.
Dođi, radosti srca moje
Ako me želiš, ovdje sam!
Dođi ljiljani i akvileja,
Dođi ruže i kadulja,
Dođi slatka metvica, dođi, radosti srca moje!
Prekrasno malo cvijeće tamo te poziva na ples.
Dođi, radosti srca moje
Ako želiš, vezat ću ti vijenac!
Dođi ljiljani i akvileja,
Dođi ruže i kadulja,
Dođi slatka metvica, dođi, radosti srca moje!
Stavit ću ti vijenac u kosu,
Dođi, radosti srca moje
Sunce zalazi, ali nada izlazi!
Dođi ljiljani i akvileja,
Dođi ruže i kadulja,
Dođi slatka metvica, dođi, radosti srca moje!
Ovako glasi jedna od pjesama izvođena na programu švedske televizije jučer na Midsommar.Već i sami znate kako je ovo najveći praznik u Švedskoj.Njime se slavi dolazak ljeta,sunca,plodnosti,ljubavi…Najdulji je to dan u godini ovdje.Sunce posebno jako sja, a toplina zove da jednostavno samo uzmete košaricu s jagodama i odete na neku od obližnjih plaža.Mnogi su već oko podnevnih sati okićeni vijenčićima raznobojnih cvijeća kretali prema plažama ili raskošno okićenim kućama prijatelja ili susjeda.
Gradski busevi bili su puni što starih što mladih,veselih i nasmijanih ljudi.
Jer što reći više?Sunce i toplina nešto je ovdje sveto.Uz to puno slasnog voća, tradicionalne muzike koja zvuči na onu keltsku, ludo kolo koje se pleše oki stupa plodnosti i pokoji đin tonik iz limenke obećavaju nazaboravno iskustvo.
Moj kolač nije baš nešto uspio, jer mi je bilo previše putra u tijestu kojeg sam kupila, a to ne volim.Ali smo jagode pojeli u slast.U šetnji kroz šumu,uz vjenčić na glavi,u masi ljudi koja se kretala prema plaži i ja sam se nekako čudno opustila i spojila s prirodom.Po prvi put uživala sam u prirodi takva kakva je i vrijeme mi je stalo.Na tren sam shvatila da sam zaboravila na probleme,a u daljini čula se vesela glazba i dječji smijeh.Mirisalo je more na mahove.
Očito je to i bit svega….
