Južna Švedska napokon je dočekala zimu. Noćas je pao prvi ovogodišnji snijeg, uz vjetar i zimske temperature. Kreću se od 5 u plusu do minus 3 u minusu.
Snijeg bi trebao padati do 20 sati navečer, po prognozi, još samo danas. Slijedećih dana na rasporedu su također nešto niže temperature nego dosad. Evo, švedska dječica se svakako imaju veseliti ovih dana.
Unatrag zadnjih par godina snijeg je često znao iznenaditi tek krajem veljače ovdje u Švedskoj. Već kad su se svi “ponadali” kako su ostali bez zime. Nek ove čarobne fotke malo prizovu pozitivne misli u vama. I otjeraju sve viruse ovoga svijeta. Na neki drugi…
Veljaču “od milja” u Švedskoj nazivaju VABruari, a ne Februari. VAB dani (Vård av Barn- briga za dijete) slobodni su dani koje roditelji uzimaju kada su im djeca bolesna kako bi bili uz njih doma. Naime, tijekom veljače ondje od viroze oboli stvarno jako puno djece (jer ih jako puno pohađa vrtiće, jer jako puno odraslih radi), ali i odraslih koji se od njih zaraze. I dok su u Hrvatskoj siječanj i veljača mjeseci gripe, u Švedskoj ne vlada gripa, već obično oni zimski virusi koji imaju za simptome povraćanje, proljev i temperaturu. Sva sreća pa su u tijeku sportski praznici na jugu Švedske i mnogi su na obiteljsim putovanjima. No, kakvi su benefiti i kako švedska država zbrinjava toliku odsutnost s posla roditelja bolesne djece? Naime, ako vam je dijete bolesno i ima ispod 12 godina, a u nekim slučajevima može i do 16. godine starosti, možete ostatiti doma i koristiti novčanu potporu od tamošnje socijalne službe. Dobit ćete oko 80 posto plaće, a ako spadate u kategoriju koja zarađuje više od 370 tisuća kruna godišnje (brutto), tada gubite puno više i ta se dnevnica tada izračunava po nekoj drugoj socijalnoj tarifi (možete je i sami izračunati na stranicama švedske socijalne službe). Ukoliko ste nezaposleni, tada vam se naknada za behandlanje bolesnog dijeteta računa po već unaprijed određenom minimumu (kao primjerice i porodiljni za nezaposlene mame).
Zato mnogi roditelji ostaju s bolesnom djecom doma, ali i rade od kuće. Možete godišnje korisiti najviše 120 dana po djetetu. S djetetom možete ostati doma i onaj dan ukoliko nema tko drugi s njime otići, primjerice, zubaru ili na neki drugi pregled, cijepljenje i slično. Također, ukoliko je potrebno, možete svoju socijalnu dnevnicu transferirati osobi koja je ostala s vašim djetetom doma umjesto vas. No za to morate imati potvrde, papire i slično u vezi tog aranžmana. Kao i transferirati svoje Vab dane partneru s kojim živite ili ste u braku. Ukoliko ostajete više od 7 dana s djetetom doma, morate imati potvrdu od liječnika. Sve ostanke doma možete riješiti telefonski ili, kao velika većina, on-line.
Muku muče u Hrvatskoj zbog sortiranja smeća. Koliko vidim, oglasi su sve posvuda kako više nema “kante za sve”. Nakon što je postavljeno brdo kontejnera na kojima piše gdje i što i kamo ide, opet trebaju uputstva. Problemi se ne riješavaju, pa postaju sve veći. A što je veće brdo smeća, to je lakše samo se udaljiti od njega, jer smrdi, a ne se primiti u koštac s njime. Razumljivo. U neku ruku. Ali dok pogledate kako je to sve ipak lako dok se naviknete na sva tolika sortiranja i pranje tetrapakova i staklenki i koliko je lijepo imati čisti zrak oko sebe i ne imat ništa smeća oko sebe, shvatite da smeće kao takvo, kao naš suživotarac, ima golemu negativnu ulogu. Lani sam na moru čekala u redu u bifeu/slastičarni (sve u jednom) na plaži da kupim klincima sladoled. I dok sam se ja bavila time gdje je tko i koliko mi je vruće i hoću li se skljokat ili ne, Skandinavka je ispred mene “prala” curu koja je radila u baru, a koja joj se usudila ponuditi slamčicu u koktelu. -No, thanks!!?? It’s plastic! – rekla je ona zabezeknuto. Cura se nasmiješila i ponudila joj žličicu da si izmiješa koktel povremeno, ali ni to koliko se sjećam nije upalilo. Pomislila sam jel’ to stvarno postalo gore toliki mindset? Ili je netko došao nas učiti nečemu dok se odmara u našoj Lijepoj našoj? Čini mi se sve pomalo. Ali da je postalo nekom to sve skupa zastrašujuće – je. I da ima onih koji burno reagiraju ukoliko se prema okolišu odnosite s nepoštovanjem, to stoji. Naročito sjevernjacima. Koji se bore sa svojim smećem na pravilan način i koriste viškove eneregije, ako za ništa drugo, onda za grijanje garaža i podruma. Makar bilo malo hladnije u stanovima. Da, upravo je tako. Kako bi se grijala garaža, i energija bila ravnomjerno raspoređena po kući, vama će biti ponekad hladnjikavo u stanu. Da, nama s juga sigurno.
Još davno, davno Šveđani su riješili pitanje smeća. I danas je to zaista posao za koji vam treba pola subotnjeg jutra (ako vam se nakupilo tijekom tjedna, a niste imali vremena za odlaske po odlagalištima). Ondje nema zabušavanja. A kazne su velike. I zbog jedne greške, platit će svi u ulazu ili u zgradi. Gospodinu Gradu koji je odgovoran za pitanje smeća i to od 500 kruna na dalje po osobi, ovisno o veličini greške koju ste počinili. Tako, ako živite u stanu, već će vam kuhinja biti prostorno posložena sortiranju smeća. Imat ćete veliku ladicu u kojoj će biti 4 do 5 plastičnih kutija u koje ćete odlagati – mješoviti otpad, pa bio otpad, pa papir, pa tetrapake, pa plastiku. Dobit ćete i posebnu vrećicu za stare lijekove koje ćete odnijeti u ljekarnu kad vam se nakupe ili ambalažu od lijekova, a vrećicu držati dalje od djece. Staklo i veće plastične predmete morat ćete odfurat na prvo odlagaište smeća za staklo ili drugi krupni otpad ( sukladno vašoj adresi stanovanja) za koji ćete dobiti posebne kartice za ulazak, a na kojima će se zbrajati koliko ste otpada bacili i koliko ste puta bili ondje. Što se tiče bio i mješovitog otpada, odlaže se u ispred zgrade u posebne tuljce koji vode duboko pod zemlju. I nekao uz lasere dolaze kamo trebaju doći. Oni u kućama imaju svoje kante za odlaganje bio i mještovitog otpada ispred kuća, a koje prazne kamioni i odvoz je dosta skup. Ostalo smeće isto voze sami na odlagališta. Meni je prije 5 godina bilo to sve jako čudno. Naročito me nerviralo pranje tretrapakova i pražnjenje staklenki od majoneza i slično. A ne smije se ništa takvo bacati u zahod, kako biste si olakšali posao. Eto, naviknete se. Kad vidite da je svima oko vas to normalno, onda počnete i vi tako raditi. Zato mi je tužno i mučno gledat neuređena smetlišta i mjesta za odlaganje otpada naročito pred mojim stanom u Varaždinu gdi jednostavno nema neke sloge i nema reda u odlaganju. Barem ne u onoj mjeri u kojoj bi se to trebalo događati. Ali se zato energija štedi/troši na drugim stvarima. Potpuno krivim. Na tome tko će kome jače lupit vratima u noći kad dođe sa zabave, tko će se jače derat u noći, pušit i probudit nekom djecu, tko će punit kadu po 45 minuta u ponoć, i tako to…
To recimo u Švedskoj nikada nisam doživjela. Ne čuje se ničija brava, lupanje s vratima je nedopustivo, za one koji su pijani stigli s fešte pred jutro doma nitko ne zna, a ne daj Bože da bi se prale mašine s vešom usred noći, što se u Hrvatskoj još uvijek događa. I to sve više, jer, eto, štedi se energija. To se u Švedskoj, vjerujem i drugdje, smatra elementarnom nekulturom i apsolutno je nedopustivo. Za takvo ponašanje, sustanari odnosno suvlasnici stanova i udruge stanova imaju vas pravo izbacit na ulicu. Bez obzira tko ste i što ste i kolliko godišnje zarađujete i uplaćujete poreza.
Evo dragi moji. Malo kuditi, malo hvaliti. Pa je sve negdje u sredini. Tako i treba biti. Još kad bi svi to ispravno i shvatili i uzeli si svi ono što nam fali, naš svijet bio bi (pre)lijepo mjesto za život.
U Švedskoj se često za Valentinovo poklanjaju papirići lutrije.
Nisam ništa osvojila ni ovaj put.
Dužna sam vam ljubavnu jel’ tako? Pa evo. Možda vas malo šokira, možda i ne.
Dakle, kaže se da se u Švedskoj u studenome rađa rađa najviše djece, a prema tome bi to značilo da je veljača najerotičniji mjesec za sjevernjake. Da, tako je to u onoj komercijaliziranoj verziji o današnjem datumu. Neke nove verzije govore o tome kako se Šveđani najviše ljube u lipnju, za vrijeme proslave Midsommer-a. (malo me prestravio film, btw…) Od onda nekako naziv Midsommer ne volim. Ne znam koliko je i kako film koristio samom švedskom turizmu, no nema veze. Svašta se snima danas. I gleda. No, kakvi su sjevernjaci u vezama? Meni se, kao promatračici s dalekog konzervativnog juga, Šveđani čine jako zatvoreni, ali jako o.k. Onako, nepristupačni, ali tolerantni i tihi. Šveđanke, koliko čujem zabavne i samoljubive. Dankinje, primjerice, ističu kako nikad ne znaju da li hodaju s nekim ili ne. Odnosno, u kakvoj su zapravo vezi i da li veza uopće postoji s nekim. Jer, kažu one, takvi su Danci. Da. Postoji čudna distanca u odnosima koja mi nije jasna, ali kažu oni koji su probali, da su se na nju navikli. Na taj, za nas s juga, nekako preveliki individualizam u stvarima koje ne bi trebale imati puno takvog individualizma. Više dijeljenja. No to smo mi s juga.
Jednom je jedan čovjek u mesnici u Varaždinu, kad smo mesar i ja pričali o gastarbajterima, govorio kako je dugo radio u Švedskoj i bio oženjen sa ženom iz Austrije. Ona je “tamo gore totalno prolupala i oslobodila se” kaže on, pa je dovodila u njihov stan i u brak stalno muškace. Naravno da nije mogao dugo to podnijeti, proveo je nekako radni vijek u Švedskoj, razvevši se i zapravo, čekajući svoj povratak na svoje.
-U Švedskoj je samo Šveđankama dobro – našalio se danas, onako, iskreno i zaključio priču. Istovremeno, vlada jaka zatvorenost i prevelika otvorenost za neke druge stvari. Srećom, pa moj muž ipak ima korijene iz stare dobre konzervativne, koliko je to mogla biti, Juge. No, u početku se i on meni, a i svima mojima, činio jako hladan i nepristupačan. Iako je činio sve na svijetu da me osvoji na pravi način i pruži mi sve što trebam. I dan danas to čini. Više radi, nego što priča. (Sretan ti Valentinesday, my heart, nek’ nas štiti i dalje). No sa svakim ljetom i toplinom koje ono donosi, i on je sve topliji… Kad sam prvi puta došla u posjet jednom hrvatskom paru u Švedskoj , njegove je supruga zavodila, zapravo, – sve nas. Sjedila je na način da su joj vidjele gaćice, tako dugo dok joj njen muž nije bubalno i glasno skrenuo pozrnost na to. A ona je tada poskočila sa sofe i rekla “Idemo peć’ palačinke! I dok sam pokušavala shvatiti koliko zapravo nisam liberalna i da je moj liberalni svijet ostao negdje u toploj Hrvatskoj, dogodio se zapravo moj prvi susret sa Šveđankom, odnosno sa nekim tko je postao Šveđanka, a nije iz Švedske. Osim toga, stalno je pričala o svim bivšima mojega budućeg muža. Tjerajući me valjda doma, i od njega, ne znam. Nevažno više. Nisam se ipak dala isprovocirati i kao stara dobra Hrvatica s talijanskim korijenima, proradio je ipak mir u meni pa sam rekla neka stave na tv RTL Hrvatska da čujem vijesti.
Na tu pojavu oslobađanja naših žena na sjeveru davno mi je skrenula pozornost jedna baka koja je putovala u Goteborgh s avionom čuvati unuke i sjedivši kraj mene ispričala mi kako su Hrvatice jako dobre žene i kako ću to shvatiti tek “gore”. – Nemoj se nikada promijeniti- rekla je. I dok sam tada to smatrala nekim usputnim savjetom kojeg je možda dobro samo upamtiti, jer me u tim trenucima zapravo lovio strah od svega drugoga i bolio me đon za feminizam, već prvi susret sa novim doseljeničkim društvom u Švedskoj podučio me da je imala pravo i da nikada neću zaboraviti što mi je rekla u avionu.
Ne znam koliko se lako spajaju ljudi ovdje, osim na poslu. Ali znam da portali i mreže za pronalaženje nekog bujaju i zarađuju ogroman novac. Ima jako puno miješanih veza i brakova. Ima uspješnih veza i brakova u kojima se međusobno poštvanje osjeti na kilometre i to mi se sviđa. Ali isto tako previše je veza u kojima je svatko sebi najvažniji. Upravo su to razlozi (pre)lakih razvoda, brojnih partnera i partnerica s kojima se prolazi kroz život i brojne djece koja se sele svaki tjedan jednom roditelju. Što mi je još uvijek teško gledat i jako strano.
Drugačiji su to brakovi i veze, ponajprije jer ih ne veže zajednička imovina, kao ona naša. Ni tradicija poštivanja braka. Ni institucije majke i oca, kakve postoje u našoj kulturi. Imovina je uglavnom već prije potpisivanja bilo kakvog papira o zajedničkom životu riješena. Ovdje i nevjenčani potpisuju papire (doslovno papire bez odvjetnika i bilježnika) o zajedničkom životu tzv. sambo o skrbništvu nad djecom i o podjeli imovine. Lako se sastanu, lako se rastanu. Dakle, otvoreni su po pitanju pronalaženja novog partnera i kamo misle s njime otići. Dok se u našoj kulturi o tome šuti. Dugo. A sposobni su i svi zajedno slaviti kasnije blagdane.
I dok mnoge teorije govore o tome kako je u Skandinaviji ženska emancipacija počela još u doba Vikinga kada su žene bile doma te se brinule same o sebi po surovoj klimi i bez bliskih rođaka, mislim da je ona današnja emancipacija ipak pretjerala u nekom čudnom smjeru. Kao da se teško snalaže u tome žele li brak, ili žele doba Vikinga, a to je sve poprimilo obilježja trenda koji zapravo ima sve više negativnosti nego pozitive. Koliko znam, plaće još uvijek nisu izjednačene do kraja za isti posao. Vrijeme će pokazati. Koliko je tradicionalni brak gore prihvaćen ne znam. Ja ga se trudim održati usprkos svemu i čestim putovanjima. I dok neke moje frendice muku muče s pronalaskom pravoga, ja bi im poručila da nije tako teško naći pravoga ukoliko same sebi priznamo što zapravo želimo, a tada pružiti priliku njemu da dokaže da je on pravi.
A život u tuđini inače jako povezuje ljude. I tjera ih da zajedno čvrsto kroče kroz život, jer su zapravo sami u svojoj maloj obitelji. Izuzetno zna biti teško. A to, ili se izdrži, ili ih sve to skupa jednostavno rasturi. Baš kao što je rasturilo onaj naš par s početka priče. A imali su sve. Na prvi pogled.
S mislima o Švedskoj kao zemlji iz bajke, sa slikama snijega i dugoga mraka i lijepih šarenih kućića uz ledenu jezersku vodu i susjeda koji ugodno, tiho i s poštovanjem pozdravljaju ujutro kad vas vide neispavane od dječjeg plača (a koje nosim u sebi još od moje prve švedske zime), ostavljam vas na ovaj dan da štitite i volite svoje najmilije. Jer oni su sve što imate.
Planirala sam vam, zapravo, pisati o ljubavi u Švedskoj, ali me u razmišljanima o toj, sve samo ne jednostavnoj, temi preduhitrilo – vrijeme. To nije teško u Švedskoj. Jer ovdje, jako puno toga ovisi o – vremenu. Ne znaju oni koji nisu probali.
Stiglo je nevrijeme. Ne zimsko, ne proljetno. Čudno. Jako i naglo. Ciara. Kažu najsnažnija oluja od 2013. godine.
Oluja koja hara sjevernom i sjevero-zapadnom Europom, a dolazi iz smjera zapada, odnosno Velike Britanije, već je stigla i do juga Švedske u prijepodnevnim satima. Vjetar nosi sve pred sobom, a u uz jaku kišu digla se i razina mora uz obalu Goteborga za 70 cm (slika na poznatom Eriksbergu)!
Diglo se more na Eriksbergu ( posuđeno sa http://gp.se )
Šveđani ne pamte oluju ovakvih razmjera u zadnje vrijeme u zimsko doba, a za noć je najavljen i orkan. Vjetar trenutno puše 80 km na sat, a za noć najavljen je i onaj od 120 km/h. Temperatura je 7 stupnjeva u plusu, a osjećaj je ispod nule, što govori o jačini samoga vjetra.
Kiša i udarci vjetra ispod naše zgrade (“samo” 80 kmh)
Ono čega se Šveđani najviše plaše je promet koji je i inače problem u Göteborgu, a većina ulica već je sada poplavljena. Avioni prema zapadu i Velikoj Britaniji ne lete, a zasad još uvijek lete oni prema jugu. Na sjeveru Njemačke objavili su kako se obustavlja sav željeznički promet i nastava u školama. A do jutra vidjet ćemo kako će biti u Švedskoj.
Zatvoren je most prema Norveškoj, a vrlo vjerojatno bit će zatvoren i onaj prema Danskoj. Među ovim lošim vijestima – jedna dobra. Avion iz New Yorka za London letio je samo 4 sata i 56 minuta zbog vjetra u leđa. Dok je prosjek oko 6 i pol sati istoga leta.
Nakon puno kišnih dana kroz tjedan, nedjelja je ipak izmamila Sunce
Lijepi dan osvanuo je u Göteborgu. Nakon nekoliko kišnih dana u kojima je kiša opet plavila sve pred sobom, već u jutarnjim satima pokazalo se Sunce kao nagovještaj dolaska sve duljih dana. Uz plavo nebo, ovdje uglavnom stiže i jak vjetar, pa je on tako s ugodnih (za švedske vremenske prilike u siječnju) 7 stupnjeva spustio osjećaj hladnoće na onaj od minus 1 stupnja, pa ni šetnja ne može trajati dugo. Ljudi nije bilo na ulicama. Ni u shoping centru.
Ne znamo da li zbog pojave u Švedskoj prvog slučaja oboljelog od virusa koji hara svijetom, ili jednostavno zbog lijene i vjetrovite nedjelje. No, jedno je sigurno. Šveđani se zasad ne boje ni ne nose maske. Samo im je savjetovano da ne putuju u Kinu, ako ne moraju.
Drž’mo fige da stvar ostane na tome kako je sada. I da ćemo se jednog dana samo prisjećati svega, baš kao jednog lošeg, a ipak odgledanog filma.
Bijeli siječanj, mjesec kada se većina čisti od teške novogodišnje hrane i alkohola, završio je.
Vrijeme je za nešto slatko. Ne za nešto, nego pravu kalorijsku bombu. Baš onakvu kakva i priliči Skandinavcima. Još se uvijek pitam kako uspiju zadržati zdravlje nacije uz toliko bijelih, slatkih i teških tradicionalnih peciva kojima troše vrijeme na Fiki. I to u eri crnih i integralnih stvari.
No, svake godine jedan utorak između 3. veljače i 9. ožujka Šveđani imaju Debeli utorak. Koriste taj dan kako bi se osladili svojim tradicionalnim kolačićem -Semlom. Semla je pecivo koje se još zove i Fat Thuesday buns ili Pecivo debelog utorka. Pecivo je to koje se spravlja od finog bijelog brašna kojeg je nekad na sjeveru imala samo buržoazija. U Stokholmu su se ovakva peciva mogla kupiti još prije 200 godina u finim pekarnicama, a neki su ih spravljali i doma. Takvo, okruglo pecivo, prepolovljeno na pola, puni se kremom od vrhnja i marcipana. Izgledaju slično kao naše princes krafne. Nekad kad su ti sastojci stvarno bili kvalitetni (kao uostalom i sve drugo, a što je kasnije s vremenom preuzela komercijalizacija), Semla se posluživalo sa čašom toploga mlijeka s cimetom. Danas više ne. Može ga se kupiti lijepo zapakiranog svagdje. A uz njega popiti što vam paše. Danas se Semla smatra kalorijskom bombom i obično se konzumira na Fiki, poznatoj švedskoj Fiki – slatkoj pauzi u popodnevnim satima uz kavu.
Semla je danas ipak najukusnija “uživo” i friška, u nekoj od slastičarnica, a posebno dobro miriši najmlađima koji bi ju najradije izmijesili na novo
Povijest Semle započinje u južnoj Švedskoj gdje su postojale Lent zabave koje su bile kostimirane na selima. Curi kojoj je bio poklonjen Semla, trebala je vratiti uslugom darivajući za Uskrs jaja istome ili istoj.
Spominje se Semla i u nekim aranžmanima za vjenčanja.
Semla kao pecivo postojalo je u Švedskoj još u 13. stoljeću, iako tada nije u njemu bilo kreme.
Na neki način, Debeli utorak priprema je onom što prethodi Uskrsu. Meni sve to liči na zabavu zvanu mali fašnik i naše krafne. Evo, svatko ima svoje veselje. I svoje razloge za natrpati se pecivom s kremom ili krafanama s pekmezom. Gdje god bili i što god imali ovaih dana na stolu – uživajte.
Život čine upravo male, usputne i slatke stvari – čarobnim.
Najprije, želim se zahvaliti svim mojim čitateljima. Okupili ste se u lijepoj velikoj brojci, u tisućama. Naročito pozdravljam sve iz Švedske i Hrvatske i posebno one iz Kanade i Njemačke. Hvala vam. A sada da vam predstavim jedan dio švedskog zdravstvenog sustava koji me lijepo iznenadio.
Naime, muž mi se probudio s upaljenim očima. Baš jako. I dok smo odlučivali o tome kako ćemo voziti baku na avion i hoće li on raditi od doma ili ne, on je putem online usluge u 20-ak minuta i s dvije slike obavio pregled i dobio recept. Sve od doma. U gaćama. Naime, ukoliko ste švedski građanin, dakle imate švedski OIB i prebivalište, možete koristiti zdravstveni savjet i uslugu medicinske sestre ili liječnika putem interneta, “vård online” tzv. e-health ili digitalno zdravstvo. Procijenjuje se da će Švedska do 2025. godine biti prva u svijetu po upotrebi digitalnog zdravstva. Najprije se ulogirate u stranicu koju ste odabrali za savjet (ima ih zaista mali milijun) sa svojim OIB-om. Potom birate područje (trbuh, grlo, glava, noge, lomovi, gripa, trudnoća, psihička stanja, stres, kožne bolesti i drugo) i odgovorite na neka osnovna pitanja – kakvi su simptomi, koliko dugo traju, kakvo vam je opće stanje, bolujete li od kakve kronične bolesti kao i to što od lijekova ne smijete, ako ne smijete.
Odmah potom sestra ili liječnik javit će vam se chat-om. Ukoliko je potrebno možda ćete morati poslati i slike, nakon čega će on(a) odlučiti o dijagnozi. Ukoliko procijene da vam je potrebna hitna medicinska pomoć ili da oni nisu u stanju riješiti vaš problem uputit će vas u vama najbližu hitnu ili u Dom zdravlja u koji vas oni mogu i predbilježiti za najbrži slobodan termin. Svi ispod 20 godina i stariji od 85 godina ovu uslugu imaju besplatno. Ako vam ne mogu dijagnosticirati vaše stanje putem chata odnosno uputiti vas dalje, naplatit će vam razgovor 100 kruna. Inače, puna usloga s dijagnozom i lijekom kojeg ćete uzeti u ljekarni i platiti, stoji 200-300 kruna. Putem chat-a možete dobiti recept, dijagnozu i lijek. Neki od servisa mogu se “skinuti” kao aplikacija i postaviti u mobitel i onda ste bez problema. A neki servisi su specijalizirani samo za neke bolesti.
Ako ništa drugo, barem vas umire.
Eto, lupila sam prstom o nogu od stola. Kao i sto puta dosad. Ne bi bilo ništa strašno da mi prst nije počeo naticati i to tek drugi dan popodne. Lijepo sam chatala s liječnikom. Tražio je sliku nožnog palca koju sam obavila mobitelom i poslala. Upitao me koliko su jaki bolovi i gdje točno, da li imam kakve druge bolesti… Kad sam sve objasnila, rekao je da njemu ne izgleda stanje hitno, ali da ako stanje potraje do ponedjeljka kao što je danas (a bila je subota) obavezno odem u svoj Dom zdravlja u kojem mi je putem mreže saznao kada je prvi slobodni termin. Barem sam bila upućena u to da ne moram ići čekati na hitnu, što mi je puno značilo u tom trenutku. Prst mi je prošao sam od sebe. No ne baš skroz sam od sebe. Uz malo rakije.
Inače, hitna služba je ovdje jako dobro organizirana. Barem iz mojeg dosadašnjeg iskustva. Iako su škrti i jako restriktivni za izdavanje antibiotika, u hitnoj će vas dobro i brzo zbrinuti (na onom prvom trijažnom nivou) te procijeniti stanje. Ukoliko nije hitno, načekat ćete se za drugu razinu pa možda i za treću razinu pregleda. Tako je ovdje. Možda čak i cijelu noć. Nagledat ćete se liječnika i liječnika koji dolaze i odlaze u smjene, načitati se knjiga u čekaonici gdje je i mala knjižnica, nagledati se zbilja grdih hitnih stanja…. Ukoliko odete doma ne dočekavši pregled, dobit ćete uplatnicu na kućnu adresu s iznosom od 199 kruna, kao uostalom za bilo koji drugi zakazani i propušteni liječnički termin . Jer ste otišli doma, što je i u redu. Dragi moji, evo malo zdravstva iz budućnosti. Vjerujem da svi koji ste u inozemstvu imate slično organizirane zdravstvene službe, no one koje samo zanima kako je drugdje, nadam se da sam malo pomogla.
Sudeći prema tome kakvo je vrijeme iz dana u dan, ali i prema najavama nekih medija, južna Švedska neće dočekati pravu zimu (ni) ove godine. Još je uvijek jesen, prema temperaturama i količinama oborina. A ako se ovako nastavi do 15. veljače, odnosno ako temperature budu iznad nule 7 dana uzastopno, tada će proljeće nastupiti već 22. veljače, kažu stručnjaci. Inače, početkom zime ovdje se meteorološki smatra ako je temperatura 7 dana uzastopno 24 sata oko temperature smrzavanja. A početak proljeća računa se ukoliko nakon 15. veljače temperatura 7 dana uzastopno bude iznad nule. Ne događa se svaku godinu , ali bi bilo jako čudno da zemlja na samom sjeveru preskoči jedno godišnje doba, i to zimu. Dapače, ponekad je zima znala zaskočiti tek nakon 15. veljače i to svom svojom snagom, ističu ovdje meteorolozi. Siječanj je i ovdje najdepresivniji mjesec. Mnogi nakon novogodišnjih blagdana nemaju volje za druženjem, istrošeni su s lovom, a kod mnogih je u tijeku i white January, odnosno, neka vrsta detoksikacije. Oni koji nisu putovali za vrijeme blagdana koriste upravo siječanj kako bi otišli u toplije krajeve. Siječanj je zadnjih 70 godina ovdje postao mjesecom putovanja. Naravno, prvenstveno zbog lošeg vremena i hladnoće. Prvi čarteri za Španjolsku počeli su masovno letjeti iz Švedske 1955. godine. A danas, Šveđani najradije idu u egzotične krajeve, kao što je primjerice Tajland. Kada je 2004. godine tsunami pogodio jugoistočnu Aziju, na Tajlandu je ljetovalo 4.500 Šveđana. Tako je uz srpanj, najpoznatiji švedski mjesec putovanja, siječanj postao drugi po broju putovanja. Siječanj je ovdje najsiromašniji mjesec i za Sistembolaget, trgovinu koja prodaje alkohol u Švedskoj.
Skandinavske vjetrove tek kad probate onda znate što su zima i hladnoća. Udari vjetra znaju biti toliko silni da vam se prozori, koji su ovdje od debelog stakla i uokvireni čeličnom metalnom konstrukcijom i duplom bravom, mogu i micati. Od siline udaraca često se ne može ni spavati. No, sve ovisi i o tome gdje ste doma. Ukoliko ste na visini kao što smo mi, gdje su zgrade izgrađene na samome stijenju, a oko vas su šuma i obala, situacija je mnogo teža i divlja za podnijeti, ali je i zanimljiva. Jer, ipak ništa vam se ne može dogoditi. Dokle got lete helikopteri hitne, dobro je. Znala sam se tješiti. Ovdje je sve prilagođeno surovim klimatskim uvjetima. Tu i tamo, nakon ovakvih noći, ujutro budu malo pomaknute građevinske ograde gdje se nešto gradi, ali uglavnom bude sve na svojem mjestu. Čak i ostakljeni balkoni koji, ovako, naočigled izgledaju dosta krhko i tanko, i po takvim uvjetima ostanu lijepi i netaknuti i pije se kavica ujutro u njima, iako staklene stijene kiša oblijeva kao da ih netko šmrkom pere. Ovdje znaju reći kako “kiša pada odozdo”, jer, evo, tako jako vjetar zna okretati. Sjećam se dok sam bila u šetnji s kolicima sa svojom malom bebom prije 4 godine, i birala puteve između zgrada kako bi nam što manje puhalo, uz svu opremu i skafandere, vjetar mi je nerijetko umalo okretao kolica naopačke. Pa je teta iz dućana u prizemlju trčala van da mi pomogne ostat na mjestu. I što drugo nego se nasmijat. Kad te iza ugla odere vjetar svom jačinom, znaš točno gdje si i da je polarna granica tu, začas.
Kad vam vjetar neda spavati, obično je jutro ovakvo – razmetano
Ove noći bilo je jako vjetrovito. Puhao je južni vjetar 75 kilometara na sat. A ujutro – razbacana terasa. Na klimu u Švedskoj jako utječe i položaj planina i gorja koji sprečavaju dolazak toplih i vlažnih vjetrova s Atlantika, ali omogućavaju dolazak hladnih zračnih masa s istoka iz subpolarnih krajeva. Zato itekako dobro osjetimo zimu iz Rusije i sa sjevera. Ukoliko do nje dođe. Zasad ni u Rusiji nema snijega.
U Švedskoj prozore najbolje pere samo kiša
Ove godine ovdje su još uvijek jesenski uvjeti. Puno je kiše, puno je vjetra. Snijega nema. Prije 5 godina, moja prva zima ovdje bila je jaka. Bilo je jako puno snjega u ovo doba godine. Oko 20. siječnja, kada su nastale ove fotke, imali smo puno snijega za čistiti i zima je bila predivna. Baš kako treba. Pucketao je debeli sloj leda pod gumama automobila, jer ga je nemoguće očistiti na ulici, ali zato ovdje imaju posebne gume prilagođene ledu. I svatko u auto školi mora položit ispit na ovakvom ledu. Bilo je leda, ali je bilo i lijepih sunčanih dana, makar su nam trepavice bile pune inja. Zimi se temperatura spuštala do minus 20 najniže, a snježni pokrivač trajao je oko mjesac dana. Ove godine još ga nije bilo. Na sjeveru Švedske, temperarate budu i do minus 40, a snjega ima i po 7 do 8 mjeseci. Nadamo se snijegu u Švedskoj. Još uvijek, barem malo.
Slike ovako idilične Švedske……kad je po danu bilo minus 11, a po noći minus 17……i čistio se snijeg i danju i noću……ove zime još nismo vidjeli
