Coming home for Christmas?

Putujete li doma iseljeništvo moje ovih dana?
Kakvi vas osjećaji love?
Dogovorili ste brdo susreta kad se vratite?
Oni koji ste friško iseljeni sigurno osjećate veliko ushićenje vratiti se malo doma svojima, podijeliti darove koje ste kupili s najviše ljubavi dosad, vidjeti se sa društvom.
Sve je to normalno. To su dani dani emocija i treba ih izgurati. Bit će posebno emotivno i vama i svima vašima. Nego, što se dogodi kroz godine iseljeništva?
Nerijetko upravo zbog velikih osjećaja koji se negdje duboko zatome, mnogi više i gotovo ne dolaze doma. Mnogi se skroz skrase negdje daleko i nađu svoje mjesto pod suncem i smatraju da tako mora biti. I to je također za poštovati. No postoji i druga varijanta. To su oni koji dolaze često, ali su i dolasci i odlasci poprimili čudne emocije. Više se ne raduju onoliko dolasku jer znaju da će odlazak vrlo brzo doći. I da je život zapravo postao putovanje. Da će dani blagdana proletjeti i da neće stići sve što su naumili i htjeli. Tako dolasci kući za blagadne postaju pomalo kaotični u žurbi i stiski svima. Sve su, samo ne mirni, opušteni i ne pružaju prijeko potreban odmor. Znam neke dugogodišnje iseljenike koji svoje dolaske drže striktno pod kontrolom i unaprijed planiraju što će raditi i to doslovno datumski. To mi se čini jako dobro i najmanje bolno. To su oni iz treće varijante. To su uglavnom oni bez djece. S djecom je jako teško išta isplanirati.
Osim onog osnovnog.
I posoji još jedna caka. Sa svakim blagdanima prijatelja će doma biti sve manje. Toga također budite svijesni. Ili ćete dobiti potpuno nove prijatelje. To će biti oni koji su također prošli neko seljenje, razvod ili neku veliku promjenu i treba im netko kao vi. Netko tko razumije, jer su i oni ostali bez svojih bliskih i promjenili način života. Nažalost ili na sreću. Stoga se neki iseljenici više svojim starim prijateljima od nekad niti ne javljaju, jer ne vide smisao toga ako nema nikakvog susreta kad dođu doma. Tužno, ali istinito.

Coming home for Christmas za mene je prvi puta bio toliko veseo da sam doslovno skakala usred noći od veselja uz kamin kraj gajbe od moje male bebe koja nije spavala. Skoro sam pala u nesvijest, što od umora, što od emocija, što od kamina. Sjećam se pakiranja, sjećam se kašnjenja aviona iz Švedske za Dansku. Sjećam se da su svi mirno stajali na boardingu i nitko nije ništa pitao (fini ljudi), a mi smo s troje djece i brdo torbi gledali u čudu što se pobogu događa i zašto nitko ništa ne govori. Sjećam se da sam samo htjela da se dan završi i da avion sleti u Zagreb. Sjećam se s koliko sam ljubavi kupovala poklone, iako, osim samoposluge nisam imala vremena obići trgovine koje sam htjela. Pa sam birala između onih super zapakiranih bombonijera i švedskih suvenira…. I tako…
Sjećam se slijetanja i mojeg djeteta koje je bilo od rane zore na nogama, ali je skakutao meni u krilu i zabavljao cijeli avion staga gledajući u putnike i pjevao. Sjećam se maminog bureka u autu koji mi je tako lijepo sjeo do Varaždina. Sjećam se Nove godine i vatrometa u ponoć kad sam ga nosila u naručju da gleda van.
Sjećam se i prvog odlaska natrag.
U zoru, u mraku, s kolicima i brdo torbi. Na licu mojeg muža
vratio se poznati grč kao dok ide na posao. S bočicom u ruci mahali smo dedi koji je sjedio u autu i čekao da uđemo u aerodrom.
Tako je to moji iseljenici. Budite svijesni promjena koje prolazite, koje su neminovne i zbog kojih puno toga neće više biti isto. Niti ćete vi doživljavati stvari i ljude kao nekad, a niti će oni doživljavati vas kao što su nekad. Budite svoji. Budite jaki.
I sretan vam put doma. With a thousand memories…

Selidbe

U Švedskoj se ljudi puno sele. Gotovo svakih nekoliko godina. Prvo iz razloga jer mogu i imaju tu mogućnost, drugo zato jer, kako moj muž kaže ne vežu se emotivno za nekretninu, a treće jer se često mijenja način života, posla i broj djece….

Slika govori tisuću riječi

Selidba sama po sebi predstavlja veliku zafrkanciju, no možda će vas zanimati zašto su ovdje selidbe pravi projekti. Selila sam dosad iz švedske kuće u stan pa opet u stan.

Način je uglavnom isti.

Stilisti za poželjeti

Najprije nađete nekretninu koju bi kupili. Vrlo lako, sve je na internetu. Potom tražite od banke novu financijsku konstrukciju ovisno o tome idete li u veću ili manju nekretninu. Zatim javljate agenciji za prodaju stanova da prodajete stan, a ona će vam organizirati tvrku koja će prije same prodaje stilizirati vaš stan prema posljednjim interijerskim dostignućima. Pa će vam agencija organizirati dane, najčešće vikende – otvorenih vrata kada će vam moći u određeno doba doći razgledati nekretninu zainteresirani. U svo to vrijeme vi i dalje morate živjeti u tom stanu i “ostaviti” ga gotovo tjednima stililiziranim kako bi dočekao kupce nakon što ga ekipa stilista sredi. Naravno sve to uredno i lijepo plaćate. Kada se javi kupac dogovarate cijenu i datum oko iseljenja odnosno useljenja. Naravno morate usuglasiti i vrijeme i datum kada ćete moći useliti u novu nekretninu i isprazniti staru. To je najteži dio za odradit kao i onaj dio u kojem svoj namještaj, ukoliko ne odgovara stilistima, morate nekamo skloniti. Ako nemate ovdje rodbinu ili prijatelja za uskočit u pomoć – da vam prihvati stari trosjed ili komodu na mjesec dana, onda morate unajmit skladište u koje odvozite taj namještaj dok ne uselite u svoju novu nekretninu. Skladište također plaćate kao i samu selidbu kamionima. Ono što je perfektno je to da su novi stanovi potpuno sređeni i birate iz kataloga što želite u njemu i kako. Dobit ćete i mašnicu na vratima i poklone dobrodoslice. Za vašu bivšu nekretninu (kuću) odgovorni ste za kvarove i popravke koji nisu bili prijavljeni kao postojeći još kod prodaje – 10 godina. Eto dragi moji.

Pa sad ako vam se selidbe u Hrvatskoj čine kompliciranim, evo nešto za, ako ništa, drugo onda barem za usporedit. O cijenama nekretnina ne bih jer se one ne mogu usporediti, ali kada se sve zbroji omjeru su tu negdje.

Gradi se posvuda

Jug Švedske je veliko gradilište. Bageri su sve posvuda, grade se prelijepi kvartovi. Arhitektonska ostvarenja pravo su čudo i čini mi se da dok naši u Hrvatskoj sve više idu za ravnim krovovima kako kod zgrada tako i kod kuća, ovdje se vraćaju se onim starinskim. Zgrade niču iz samog stijenja i kamenja. Boje u arhitekturi su uglavnom tamne – crna, siva, zelenkasta, smeđa. Ima nešto bež, a tu i tamo razigraju se nekim “kričavcima” samo kao detaljima. Kuća ima modernih, ali uglavnom prevladavaju stare drvene kuće koje su dozidane. Ima ih u raznim bojama,

Arhitektura vraćena starom dizajnu i prirodi

Sve što se može ostaviti prirodi njoj je ostavljeno. Koriste se prirodni materijali, kamene ogradice koje su rukom napravljene i spojene običnim žicama, sadi se raznoliko bilje oko zgrada. Građevinci rade mnogo i puno je stranaca. Viđamo u kvartu i naše zagrebačke dečke koji grade tu do nas. O samoj izgradnji u nekom drugom postu. Dotad razgledajte slike i uživajte.

Danas nam pada kiša, ali nije hladno. Navečer nas očekuje sunce. Još uvijek kratki rukavi.

Hej då.