Dan mrtvih je, ili blagdan Svih Svetih kako ga zovemo u Hrvatskoj.
Raznoliko se datumski kroz povijest obilježavao ovaj dan u Švedskoj. Selio se više puta po kalendaru, no Šveđani su revno zadržali običaj paljenja svijeća i lanterni na grobovima svojih najmilijih koji je upravo na sjeveru Europe i rođen.
Sve do 1772. godine blagdan Svih Svetih se obilježavao u Švedskoj i bio je praznikom, iako nakon Reformacije Švedska praktički nije bila zainteresirana za obilježavanja dana ikakvih svetaca. No navedene godine švedski kralj Gustav III pomaknuo je All Saints Day na prvu nedjelju nakon 1. studenoga na koju su tada Šveđani obilazili grobove svih najmiljjih.
1953. godine švedski Nacionalni crkveni koncil i Parlament smatrali su kako između Midsummer koji pada u sredini lipnja i Božića praktički nemaju nijedan blagdan, pa su, kako bi postigli nekakav balans u rasporedu praznika kroz godinu, odlučili Dan mrtvih prebaciti na subotu najbližu 31. listopadu te dobiti male jesenske praznike. No, u kalendaru su zadržali Dan svih Svetih kao blagdan koji stoji 1. studenoga.
Danas je 1. studenoga ipak radni dan u Švedskoj, a običaj obilaženja grobova preselio se na 2. studeni i zove se nešto slično kao komemorativni dan ili dan sjećanja.
Ovdje se grobovi dekoriraju cvijećem i svijećama kao i svagdje drugdje. No oni dodaju još i lanterne i fenjere koji stvaraj posebno toplu atmosferu i mirnoću.
I još jedna zanimljivost. U Švedskoj je unatrag desetak i više godina rastao broj kremiranih. Primjerice, u 2006. godini čak 73 posto umrlih bilo je kremirano, prema statistici švedskog udruženja za pogrebe. No, u novije vrijeme počeo je opet rasti broj broj ukopa u zemlju, jer posebno mlađe generacije smatraju da se kremiranjem onečišćava okoliš zbog razvoja raznih otrovnih plinova koji nastaju tim postupkom.