Margareta – Stranica 24 – Moja švedska priča

Take your shoes off, please!

14 studenoga 2019 u Margareta, objavljeno u Nekategorizirano

Putujete li u Švedsku, makar i rodbini, nemojte se nikada dovesti u situaciju da vam netko kaže rečenicu s naslova.
Sjećate se američkih serija i filmova naročito onih iz 80-ih i 90-ih u kojima su glavni junaci uvijek na krevet sjedali i ležali na poplun u cipelama? I kako smo mislili da je to fora i cool? I osjećali smo se čudnima i zastarjelima zato jer smo se mi više-manje izuvali odmah kako smo ušli?

Nisam se toga sjetila sve dok nisam osjetila neugodnost kad smo kod naših prijatelja iz Istre došli na poslijepodnevne plačanke, a meni je to bila prva posjeta nekom u Švedskoj. Imala sam lijepe kožne čizme na sebi i lijepo ušetala sve do pola stana, dok nisam čula malo hrvatsko-švedskog negodovanja i smijuljenja oko mene. Nisam znala o čemu se radi dok mi budući muž nije rekao da sam se morala izuti odmah kod vrata. Iskreno, baš mi je bilo neugodno. Uočila sam ja kako se on odmah izuva, ali sam mislila kako su mi čizmice čiste i suge pa ne moram. Vratila sam se do vrata i izula se. Sve je bilo o.k.
Šveđani imaju naviku izuvanja jer mmnogo borave na otvorenom. Vani je mokro i vlažno i ljeti i zimi, vani je bljuzga, puno su s djecom na pješčanicima i igralištima, trči se po šumama i nosi se doma zbilja svega i svačega. Puno su i po javnom prijevozu gdje ima raznih prljavština i bakterija. Tako, osim opreme za jogging, u haubama često imaju i par nekih papučica – zlu ne trebalo. Oni jednostavno ne podnose tuđe prljave cipele po svojem stanu, a neda im se pozivat često službu za čišćenje doma, jer im se neda često čistiti.
Također, postoji i mali ormarić za cipele za goste koji se zove skohylla na kojem gosti ostavljaju svoje cipele kod vrata. A, ako vam se ne nose papuče sa sobom, a domaćin vam ne ponudi papučice za goste, bolje obucite dvoje čarape kako vam nebi bilo zima dok ste bosi.
Također, kada sam Luku vodila na sistematske preglede u Barnvardscentral (nešto slično kao Dom zdravlja za djecu, samo što su djeca koja dolaze na sistematski na drugom katu i odijeljenja dvoma vratima od one koja su bubana) uvijek smo se morali izuvati na prvim vratima i staviti jednokratne papučice ili biti bosi, a tek onda ući u čekaonicu. Isto je i kod zubara.
Kako su razne firme i organizacije ovdje u Goteborghu smještene u ostakljenim zgradama, unutra često vidite zaposlenike. Nerijetko su i tamo ostavljene cipele kod vrata, a zaposlenici uredno rade ili bosi ili u papučama.

Nedavno su u zgradi do nas u stanu u prizemlju imali tulum. Pred ulazom – oko 20 pari cipela u otvorenom ormariću. A vani, na terasi u suterenu, Šveđani stoje u čarapama i piju pivo i puše. Meni još uvijek smiješno za vidjet toliku ekipu bosu na hrpi, ali ima svoju svrhu.

Običaj postao svojevrsnim zakonom. I poštuju ga svi.

Sv. Martin je davno došel vu Švedsku. Ali ne z vinom!

11 studenoga 2019 u Margareta, objavljeno u Švedska

I ne na “naš” način.

I dok se kod nas Martinje veže obavezno uz vino, mošt, kobasice i vinovu lozu, u Skandinaviji se Sv. Martin veže samo uz – guske.
Kako kaže legenda, Martin se skrio među guske kako bi izbjegao želju naroda – da ga proglase biskupom. Guske su ga izdale gakanjem, pa je on, ipak, na svoju žalost, postao biskupom.
Običaj vezan uz Martinje najprije se javio u Francuskoj i to na dan njegova sprovoda 11. studenoga, a potom su ga Nijemci tijekom renesanse donijelli u Skandinaviju.
Najprije Danci, a s njima i ostala populacija današnje švedske regije Skåne (čiji su zaštitni znak guske) prvi su prihvatili “jesensko slavlje”.

Šveđani na taj dan uobličili običaj spravljanja pečene guske. Prvi dokazi o tome sežu u 15. stoljeće. Običaj je počeo najprije u dvorcima, a guske su se pekle na posebnim ražnjevima. Pučanstvo je u to doba svoje guske peklo u pekarnama koristeći toplinu koja je ostala nakon pečenja kruha.
Seljaci su guske prije pečenja posolili, a uz njih su poslužili ono što je bilo u špajzi.

Neki su guske i i kuhali.
Spominje se i varijanta da se nasoljena guska kuhala u svojoj masti. Servirali su jelo sa umakom od guruščice.
Seljaci su tek sredinom 19. stljoeća u spomenutoj švedskoj regiji počeli peći gusku na ražnju.
Na Martinje peče se i poseban “piramidni kolač”.

Dakle, Skandinavci na Martinje papaju gusku, ne piju, bar ne vezano uz običaj, ali zato griju dušu i tijelo srčući gustu crno crvenu juhicu (više je umak nego juha) od guskinih iznutrica i – krvi.

Black soup. začinjena je đinđerom, cimetom i klinčićem, pa se gušća krv toliko i ne osjeti.

Tatin dan u Švedskoj

10 studenoga 2019 u Margareta, objavljeno u Švedska

Danas je u Švedskoj tatin dan.

Poznato je da je ravnopravnost među spolovima u Švedskoj jako važna. Švedski tate znaju svoje obaveze i svoja prava. Za one koji nisu znali, Tatin dan je jednako star kao i Majčin dan. “Uvezen” je iz Amerike, a ondje se obilježavao još od 1910. godine u počast gospođi Dodd čiji je otac kao mlad ostao udovac sa sedmero djece.

U Švedskoj je Tatin dan uveden 1931. godine kao i u ostalim nordijskim zemljama. Dogovoreno je kako će druga nedjelja u studenoma biti Tatin dan, kako ne bi bio preblizu Majčinom danu koji se obilježava u svibnju. Najpopularniji poklon koji se kupuje za tatin dan je – kravata, a djeca toga jutra obično tatama donose doručak i kavu u krevet.

Kravate su skupe, ali zato čestitke nisu, pa su trgovine prepune čestitki za Tatin dan. Iako se svake godine proda sve više čestitki za očev dan, on još uvijek dosad nije postigao popularnost Majčinog dana. Dvije trećine Šveđana obilježi Tatin dan, a od 2014. godine ta se brojka povećava, što znači da se tradicionalna obitelj počela sve više poštivati i u liberalnoj Švedskoj.

Tate imaju sve veću ulogu u roditeljstvu

Puno se govori o očevima u roditeljstvu ovih dana i njihovoj ulozi u obitelji. Daje im se sve više šanse da se što bolje zbliže sa svojom djecom kako bi postigli ugled kao što bi trebali.

Kad sam bila trudnica i novopečena mama u Švedskoj, priznajem, na ulicama sam u šetnji viđala puno više očeva s kolicima nego majki. Vjerojatno je bila takva godina. Hranili su po rivi, nanašali su i prematali svoje bebe spretno i dobro. Jedino su njihova dječica bila nešto starija nego moje. Od 6 mjeseci na više, pa sam zaključila kako su ipak mame bile s nima prvih šest mjeseci. No, ne mora biti to i pravilo. Osjećala sam se kao da sam u nekom novom modernom svijetu, jer su muški izuzetno ljubazni prema mamama s kolicima. Pomažu s kolicima pri ulasku u dućan, u lift, otvaraju vrata…

No, statistike ipak ne pokazuju da je sve tako ravnopravno. Iako Švedska Vlada daje svakom od roditelja 240 dana porodiljnog dopusta koje oni mogu koristiti kako i kada žele do djetetove 11 godine (!!!), još uvijek relativno mali postotak parova u Švedskoj te dane jednako i ravnopravno podijeli. Tate u Švedskoj moraju po zakonu biti 90 dana sa svakim djetetom na porodiljnom dopustu.

Zanimljivo je kako su švedska djeca u anketama izjavila kako bi htjela da sa tate ipak više igraju s njima i da im se više posvećuju. Tate se najradije s djecom igraju slagajući lego kockice, igrajući se u parku ili ih vode na igraonice te na bazen.

19 posto djevojčica i 15 posto dječaka između 10 i 18 godina izjavilo je da bi se htjelo više igrati s tatom ili provoditi više vremena s tatom.

25 posto očeva u Švedskoj bude doma na bolovanju u mjesecu kada su djeca u Švedskoj najbolesnija (obično veljača).

44 posto očeva u Švedskoj ima dvoje djece ili više.

Svaki deseti otac u Švedskoj napustit će svoju obitelj prije nego djeca napune 17 godina, a sva treći otići će prije nego djeca proslave prvi rođendan.

80 posto djece u Švedskoj izgovori prije “mama”, nego “tata”.

18 posto djece rastavljenih roditelja seli se svaki tjedan jednom roditelju u njegov dom. Sada je ta brojka zasigurno puno veća.

Podaci iz knjige Martina Melina: Coola Pappor (2011. godine).

Hladnoća i otuđenost

5 studenoga 2019 u Margareta, objavljeno u Švedska

Osim na hladnu klimu, još je teže naviknuti se na hladnoću ljudi.
Nikad neću zaboraviti jednu od mojih prvih posjeta trgovini na Eriksbergu gdje smo živjeli. Onako, južnjački i dobronamjerno požurila sam sa stavljanjem stvari na traku za kasu. Čovjek koji je stajao ispred mene imao je između 50 i 60 godina. Krupan, sjed i s teškim izrazom lica okrenuo se i ošinuo me pogledom kao da sam napravila težak prijestup. Stajao je tako okrenut prema meni tri, četiri sekunde i gledao me čudnim pogledom. Nisam dotakla njegove namirnice koje je i sam uredno odijelio. Narušila sam očito njegov privatni prostor koji je on sam sebi stvorio u trgovini. Ili sam narušila i njegov mir? Ili jednostavno ne podnosi blizinu ljudi koji stoje u redu? IIli mi na faci piše da sam strankinja? Sva su mi ta pitanja protutnjila kroz glavu u tih 5 sekundi. Ne, nije mi dovoljno da me netko ružno pogleda. Javio se onaj nagon za bijegom, kada mislite da ćete pretrpjeti neki oblik nasilja. Pokupila sam svoje tri namirnice i stala u drugi red za drugu kasu.
To je bio moj prvi susret sa skandinavskom hladnoćom.

Istovremeno, imali smo susjeda koji me nikad nije upoznao i nije znao ni tko sam, ni što sam, ni čija sam žena, ni zašto sam odjednom ovdje, ali me uredno pozdravljao svaki dan ili svaki drugi, kad bih kao trudnica strankinja išla u šetnju po kvartu.
Također, nikad neću zaboraviti moj posjet hitnoj s mojim tromjesečnim sinom. Kako je bila gužva unutra, izašla sam van s njime u naručju na još uvijek topao večernji jesenski zrak da mu dam bočicu prije nego dođemo na red za pregled. Uredno odjeven Skandinavac približio se te upitao trebam li ikakvu pomoć. Zahvalila sam i odbila. Vidjela sam ga s djecom kasnije unutra.
Dvije strane iste medalje. I tako iz dana u dan.

Bilo je hladnih susreta, bilo je susreta kojih se i dan danas prisjećam. Nepoznatih u prolazu koji su rekli nešto lijepo mojem djetetu u kolicima, teta na kasama koje nikad ne odzdravljaju, niti išta govore, makar vam kartica ne prolazi po peti put, ili je pao čitav sistem u dućanu.

Kao mama s kolicima uvijek sam imala prednost u liftovima, otvarali su mi vrata od ulaza u zgradu, dućana, lijepo pozdravljali.

Građevinski radnici znali su me pažljivo upozoriti da će uskoro bučiti i ako treba, ukoliko dijete u kolicima spava, da se pomaknem dalje s rive gdje smo se sunčali Luka i ja. Evo ovo je moguće samo u Švedskoj. Šveđani inače vole tišinu, naročito kad se spava i ondje se stvarno spava kao u grobu. Ne čuje se ništa. Makar bageri vani tutnjali od zore i helikopteri letjeli cijelu noć, naspavat ćete se kraljevski.
Načitala sam se knjiga i nagledala serija u kojima je opisana hladnoća skandinavskih obitelji koje se ne posjećuju, u kojima se braća godinama ne vide i ne čuju, u kojima roditelji umiru sami bez da imaju potrebu obavijestiti svoju djecu o tome da im je loše. O tome kako djeca ne govore o tome dal im je jelo toplo ili hladno ili im što treba.
Razmišljala sam kako u svemu tome najveću ulogu igra količina sunca i topline koja ne dopire do tih ljudi i njihove zemlje, tijela i srca. Kako je količina raznovrsnih kultura ona zbog kojih su prestali spontano govoriti i biti bliski kako s nepoznatima tako i doma jedni s drugima. Naslušala sam se ljudi koji su iselili iz Skandinavije i tek negdje drugdje shvatili kako je normalno reći nekom da ti je drag ili da ga voliš.
Osjetila sam tu hladnoću tisuću puta. Ali i uljudnost posebne vrste kakvu na jugu nikada nisam.
Skandinavci su jako okrenuti sebi i štite svoju individualnost. Od malena su naučeni da se okrenu samo svojim potrebama. Nisam to dosad još shvatila i ne bih mogla tako živjeti. Barem ne u tolikoj mjeri. Za mene je individualizam posve nešto drugo i fukncionira na nekoj drugoj razini.

Vrlo su šutljivi. Često sam u šetnji nedjeljom popodne znala viđati cijele obitelji kako u kafiću uz rivu piju kavu ili sok. Nitko od njih nije pričao s ikim. Svatko je gledao ili u svoj mobitel ili se jednostavno sunčao i šutio. Ovdje jednostavno ne postoji kako se to kaže easy talk, čavrljanja. Ali kad smo već kod govorancije, jako mi se sviđa to što jrecimo nema trača i što se ljudi ne upliću drugima u život. Jer, trač je opet posljedica prevelike okrenutosti prema drugima u onom lošem smislu. Njih ne zanima što je novo kod nekog. Ono što ih zanima mogu sve saznati sami. Sustav ih (očito) ne frustrira, nemaju egzistencionalnih problema, djeca su im zbrinuta po institucijama. Nema briga na koje smo mi navikli, ali nema ni topline na koju smo navikli. Postoji odličan dokumentarac “Swedish theory of love” koji govori upravo o tome, ali i tome da su i sami Skandinavci pretjerali u svojoj individualnosti i otuđenosti. Je li sam sustav omogućio toj hladnoći da postane tako jaka? Mogu samo nagađati. Inače, taj film će pogledati u školi za švedski jezik svi stranci na jednom od satova kako bi se što bolje upoznali s kuturom u koju su stigli.

…iako je ovih dana 0 stupnjeva ujutro u Goteborghu, ipak čuvaju svoje srce i zdravlje

Naišla sam na zanimljivu teoriju u kojoj se kao razlog skandinavskoj hladnoći spominje – rijetko naseljen kraj. I mislim da ima smisla.
Primjerice u EU rasprostranjenost ljudi iznosi 117 osoba na 2 kilometra. U Finskoj živi 18 ljudi na dva kilometra, kao i u Norveškoj. U Švedskoj 24 osobe žive na dva kilometra. U Kini je raspostranjenost na dva kilometra – 140 ljudi.
Ovo sigurno utječe na usamljenost i nepristupačnost tih ljudi s kojima nema spontanog razgovora u busu, brodu, u dućanu.
U zemlji u kojoj obavijest o tome što se događa u zgradi (da li će netko imati tulum u petak ili je primjerice požar u blizini i vani je otrovan dim), dobiješ putem SMS-a, jednostavno ni nemaš potrebe za otvaranjem usta i nekakvim razgovorom ili pitanjima. Nekako se očekuje od tebe da si sve shvatio, bilo ti išta čudno ili ne. Kompjutori sve rade za ljude i to sve više i više. Konstatno razgovaraš zapravo samo s računalom.
I to je super autoput za otuđenost.

All Saints Day – danas ipak radni dan u Švedskoj

31 listopada 2019 u Margareta, objavljeno u Švedska

Dan mrtvih je, ili blagdan Svih Svetih kako ga zovemo u Hrvatskoj.
Raznoliko se datumski kroz povijest obilježavao ovaj dan u Švedskoj. Selio se više puta po kalendaru, no Šveđani su revno zadržali običaj paljenja svijeća i lanterni na grobovima svojih najmilijih koji je upravo na sjeveru Europe i rođen.

U Švedskoj su groblja smještena u predivnom prirodnom okruženju

Nekoliko dana pred 1. studenoga još uvijek bez ukrasa i svijećica

Sve do 1772. godine blagdan Svih Svetih se obilježavao u Švedskoj i bio je praznikom, iako nakon Reformacije Švedska praktički nije bila zainteresirana za obilježavanja dana ikakvih svetaca. No navedene godine švedski kralj Gustav III pomaknuo je All Saints Day na prvu nedjelju nakon 1. studenoga na koju su tada Šveđani obilazili grobove svih najmiljjih.
1953. godine švedski Nacionalni crkveni koncil i Parlament smatrali su kako između Midsummer koji pada u sredini lipnja i Božića praktički nemaju nijedan blagdan, pa su, kako bi postigli nekakav balans u rasporedu praznika kroz godinu, odlučili Dan mrtvih prebaciti na subotu najbližu 31. listopadu te dobiti male jesenske praznike. No, u kalendaru su zadržali Dan svih Svetih kao blagdan koji stoji 1. studenoga.

Šveđani će 2. studenoga, odnosno, u prvu subotu nakon 1.11. obići groblja svojih najmilijih

Danas je 1. studenoga ipak radni dan u Švedskoj, a običaj obilaženja grobova preselio se na 2. studeni i zove se nešto slično kao komemorativni dan ili dan sjećanja.
Ovdje se grobovi dekoriraju cvijećem i svijećama kao i svagdje drugdje. No oni dodaju još i lanterne i fenjere koji stvaraj posebno toplu atmosferu i mirnoću.

I još jedna zanimljivost. U Švedskoj je unatrag desetak i više godina rastao broj kremiranih. Primjerice, u 2006. godini čak 73 posto umrlih bilo je kremirano, prema statistici švedskog udruženja za pogrebe. No, u novije vrijeme počeo je opet rasti broj broj ukopa u zemlju, jer posebno mlađe generacije smatraju da se kremiranjem onečišćava okoliš zbog razvoja raznih otrovnih plinova koji nastaju tim postupkom.

Najstrašnija noć

28 listopada 2019 u Margareta, objavljeno u Švedska

Sve je spremno za najstrašniju noć!

U Švedskoj se posebno vesele za Halloween. O tome kako je Dan mrtvih obilježen ovdje u Švedskoj i kako su Šveđani kroz povijest (ipak) pristali obilježavati ga, drugi put.
Ovaj put ću malo o danu, odnosno, noći koja mu prethodi. Svi znamo da u tom običaju ima jako puno toga poganskoga, ali sjevernjačka kultura puna je takvih običaja, stoga se Halloween ovdje jako cijeni. Na “noć živih mrtvaca” veseli se i staro i mlado.
Običaj su na to područje donijeli stari Kelti koji su vjerovali da je 31. listopad zadnji dan ljeta.

Zapadnjački običaji i ovdje su sve popularniji

Starosjedioci Britanije vjerovali su da te noći svijetom hodaju zli dusi, posebno goblini, pa su palili vatru ne bi li ih otjerali. Taj običaj potječe od Saksonaca koji su zaposjeli Englesku u 6. stoljeću, navodi se u tekstovima o švedskoj tradiciji koja također na taj dan njeguje običaj izdubljivanja tikvi koje te noći postaju svojevrsne lantrene. Inače, ova dva mjeseca pred nama u Švedskoj su definitivno mjeseci lanterni. Pisat ću vam zašto.
Na “Helgonaafton” ili noć prije Svih svetih, djeca i ovdje u večernjim satima odlaze u “pohode na slatkiše” pjevajući pjesmice, zvoneći na vrata i “strašeći” s maskama i kostimima sve pred sobom.
Izdubljivanje tikvi posebno se njeguje i popularno je u regiji Skane u južnoj Švedskoj.

Kostimi, maske te svi potrebni rekviziti su u ponudi

Inače, studeni je mjesec kada se u Švedskoj i službeno može biti ili postati melankoličnim. Ljudi sve manje šeću, sve je hladnije i mračnije, polarni zrak sve je oštriji. Počinju druženja u zatvorenom.
Ono što primjećujem ovdje, unatrag samo par godina, jako su porasli interesi za obilježavanjem blagdana (posebice Božića i Uskrsa). Primjerice, već sad ima jako puno reklama za božićne shoppinge kojih nije bilo u godini kada sam stigla. I blagdanski duh osjeća se u zraku.
A možda ipak nisu tako hladni.
Sve češće pomislim.

Fika – spontanost ili reklama?

24 listopada 2019 u Margareta, objavljeno u Švedska

Kako vam pišem o Švedskoj ne smijem zaboraviti na fiku! Nikako mi nije jasna ta – fika. Ni dan danas. Valjda zato jer se opuštanje i kavica i nekakvo čavrljanje s nekom dragom ososbom ili nekim koga bismo bolje htjeli upoznati u svijetu iz kojeg sam stigla događa spontano ili barem nekako lakše. Barem se događalo nekad. Ili onda kada sam ja još imala vremena za čavrljanje. Za kavu. Makar se kava ne pije, ide se “na kavu”. Ide se. Ide se često. Ide se stalno. Da se vidiš s nekim, istračaš, isplačeš, pohvališ, naslušaš… Ovdje ne. Ovdje postoji fika. U, uglavnom, određeno vrijeme.

No, za one koji ne znaju, ili nisu čuli za švedsku fiku, fika je mali predah ili odmor (obično) uz kavu koju Skandinavci obožavaju (vjerovali ili ne). Obično oko 15 sati popodne. Uz kavu ili čaj, ili što drugo, obično se zaslade pecivom od cimeta o kojem sam vam već pisala ili pak nekim drugim kolačićem. U novije vrijeme mnogi biraju neki zdravi obrok – mali sendvič s avokadom, račićima.

“Kanelbulle” – standardna fika

Kad smo već kod kave, Šveđani su među prvima u svijetu po količini ispijene kave, a u Švedsku se uvoze neke od najboljih vrsta kava na svijetu. Ovdje se kava pije za doručak, ručak ili u pauzama na poslu. Postoje i zabave uz kavu – Kafferep. Kava ima definitivno posebno i veliko mjesto ovdje u Švedskoj.
Začudila sam se da se fika, neki je pišu velikim početnim slovom, (riječ navodno dolazi od riječi Koffee, samo obrnuto) ondje događala još od davnina, a kako na sjeveru nemaju baš vremena za spontana druženja, valjda su morali nešto izmisliti pa institucionalizirati kako bi ljudi kroz dan ipak malo neobavezno popričali jedni s drugima na poslu, ili u obitelji, pošto su po cijele dani svi negdje van kuće.
Ne znam da li djeca u školama imaju fiku svaki dan, ali znam da se slatko djeci u obiteljima daje samo subotom ili jedan dan u tjednu. Obično tad navale na gumene bombone koji su ovdje jako popularni i kupuju se na deke i kile…. Mene, osobno, nikakve sankcije nisu podučile ničem pozitivnom.

Fika

Dakle, fika. Riječ fika je posvuda. Na šalicama, na tavama, tacnama, na tanjurima, uz recepte, na majicama, torbama, na naslovnicama magazina, na reklamama…Fika je svakako švedski brand i dobra promocija zemlje koja, znamo svi, slovi za hladnu, i u kojoj žive hladni ljudi.
Zato, još uvijek ne kužim je li fika spontana ili ne. Mnogi kažu kako nemaju vremena za fiku, osim vikendima, tu i tamo, svake prestupne. Pa ako je nešto fika i nema se vremena onda nije spontano. Ili je? Kao ona naše idemo “na kavu”?
Ja sam u Švedskoj kavu u kafiću popila točno dva puta. Bila je dobra. Bila je jaka.

Iako do dolaska u Švedsku nisam pila kavu. Kad sam studirala, kavu sam popila tu i tamo i obično mi je izazivala mučnine i umalo kolapse po tramvajima. Želju za popiti kavu dobila sam uz svojeg muža skoro 20 godina kasnije. On pije stvarno super kavu. Meni se prva prava kava dogodila zbilja spontano i to na sjeveru. Mala šalica kave uz malo hrvatskog keksa, u oblačno poslijepodne. Sjećam se. I bilo je dovoljno. Za moju prvu fiku. Nisam tada znala da je to fika. Nisam znala ni da fika postoji. Ali bila je. Poželjela sam popiti kavu nakon dugo vremena u svojem životu. Vjerojatno sam bila dovoljno opuštena i smirena.
I osjetila, da sam napokon dovoljno slobodna za preplivati hladno sjeverno more. Još samo kad bi bilo više mogućnosti za probuditi spontanost u sjevernom načinu života…

Doručak uz jelenju obitelj

17 listopada 2019 u Margareta, objavljeno u Švedska

Među prvim doživljajima zemlje u koju sam stigla, i kojeg nisam ovdje očekivala, a kojeg ću zauvijek pamtiti bio je – ovaj.

U naše dvorište (još kad smo kratko živjeli u kući i to jako blizu centra grada) u jutarnjim satima često su iz obližnje šume dolazile srne.
I to čitava jelenja obitelj.
I to s – potpunim pravom.

Pravo javog pristupa ili Allemansratten nešto je što bi sigurno nama u Hrvatskoj jako teško sjelo. Nama mejašima. Ali ovdje imaju svi pravo diviti se i uživati u prirodi gdje got, jer ona – pripada svima. Ovdje nema zatvorenih ograda, ali nema niti ljudi koji zure u tuđe.
Što to znači?
To znači da svatko može slobodno šetati u prirodi, brati gljive i bobice gdje želi, putovati brodom kroz tuđe vode, kampirati u nečijem dvorištu besplatno do 24 sata i sve sve to na jednoj pristojnoj udaljenosti. Nakon 24 sata boravka na tuđem posjedu kamper vam se mora obratiti te tražiti dozvolu za boravak. Mogu se postaviti određeni znakovi da vi ne želite posjetitelje u svom vrtu, posebno ako je područje zbog nečeg osjetljivo.
Isto tako, možete slobodno šetati po svačijoj zemlji samo ako ona nije obrađena površina. Na taj način potiče se rekreacija, ali i istraživanje prirode. Tako u Švedskoj već i mala djeca poznaju određene vrste gljiva i bobica te znaju loviti ribu, a da ne govorimo tome koliko poznaju imena stabala te vrsta ptica.

Samo jedan zakon u ovoj priči vlada :- Ne uništavaj, ne ostavljaj smeće za sobom i ne smetaj. Ako se toga držiš, možeš mirno uživati u prirodi .Jedino što ne smijete je ići u lov, recimo na losa ili lososa. Za ribičiju uvijek tražite lokalne dozvole, jer one su kako-gdje.
Također, vatru smijete paliti samo ako nema nikakvog rizika da će se ona raširiti i ako ćete ju kasnije propisnu ugasiti. Za sobom morate sve očistiti.
Možete se skinuti i plivati bilo gdje, ili vezati čamac na dan ili dva. Jet ski i skuteri dozvoljeni su samo u određenim područjima, jer mogu ozbiljno naštetiti čovjeku i prirodi. Zanimljivo je i to da se motorima i mopedima ne smijete voziti svagdje u Švedskoj, već samo na cestama gdje je to dozvoljeno. E, zato je ovdje toliko tihi promet. Šalim se, no, ovdje rijetko tko buči.

Ukoliko na kampiranje u Švedsku želite povesti vašeg ljubimca, on mora biti propisno cijepljen i biti čipiran što će vam na granici i provjeriti.
Sretno!

Kako se pije? Za dobar whisky i do 50 tisuća kruna!

16 listopada 2019 u Margareta, objavljeno u Švedska

Sigurno mnogima najzanimljiva tema, kad je Švedska u pitanju, je alkohol. Kad sam ja odlazila gore reakcija mnogih bila je :

– Joj, pa ti znaš da se tamo ne smije piti?

Smije se. Itekako. Samo pod velikom kontrolom i uz stroga pravila. Pravila koja su tvrdo zapečaćena i ne može ih promijeniti ni udar meteora, a kamoli onaj građanski. Kakva god ona bila, ona se poštuju. A Šveđani jednako dobro uživaju u svojoj čašici.
Dakle dozvoljeno je 0.2 promila u krvi, pa nitko ne vozi dok pije. A ono što je itekako utjecalo na ponašanje Šveđana – da uglavnom piju doma – je cijena alkohola u kafićima i restoranima. Zato Šveđani kad piju – piju. Mi južnjaci (barem mi malo u godinama) ipak smo naučeni na čašicu uz ručak ili večeru, dok toga kod njih nema. Nema te kulture, a pravila su stroga. Pa su rezultati takvi kakvi jesu. Ali zato u prometu nemaju problema kao mi.

Primjerice, ulazite li u Švedsku automobilom, recimo iz Danske, predat ćete putovnicu na granici, a dobit ćete alko-puhalicu u ruke. Usred dana i usred noći. Svejedno. Pušete. Napušete li, ili ste pod utjecajem droge, imate šanse “proći” s debelom novčanom kaznom. A vrlo vjerojatno je i oduzimanje vozačke… na tri godine.

Duga je povijest ovih pravila. I prilično burna. U 18. stoljeću alkohol je bio veliki problem ovdje. Nakon postupnih uvođenja svakakvih zabrana od raznih vrsta prohibicije na dalje, drastično je smanjena konzumacija alkohola. Žene, recimo, tijekom prošlosti ondje uopće nisu pile. Primjerice u 19. stoljeću u Švedskoj je postojalo 175 tisuća domaćih destilerija! Radio se alkohol uglavnom na bazi krumpira i drugog povrća koje im je bilo dostupno. 1860. godine otvoreni su prvi barovi i alkohol se smio prodavati starijima od 18 godina. U početku je sav profit išao vlasniku bara, da bi kasnije sav profit išao državi. Kroz Prvi svjetski rat alkohol je bio gotovo zabrenjen u Švedskoj. Dozvoljavalo se pojedincu da kupi po dvije litre kroz tri mjeseca i pivo do 3.6 posto alkohola. Kasnije su samo zaposleni mogli kupovati alkohol. a 1922. godine prohibicija je ukinuta, pod velikim pritiskom građanstva. Vlasti su morale popustiti, no zato je stvoreno nešto drugo.

1955. godine otvoren je prvi Systembolaget (speciajalizirana trgovina za alkohol) za one iznad 21 godine. Systembolaget je također jedna vrste prohibicije, u kojem sav profit od kupovine alkohola ide državi, a država ima kontrolu nad uvozom i prodajom alkohola u cijelosti. Naravno, ne smijete kupovati kako bi kasnije preprodavali.

1969. godine dobna granica je spuštena na 20 godina za kupovinu u Systemetu, kako ga zovu Šveđani.

U “običnoj” trgovini možete kupiti samo pivo i to ono koje ima manje od 3.5 posto alkohola.

Kupci se u Systemetu do ’90-te godine nisu smjeli sami poslužiti. Već su morali “face to face” porazgovarati s osobljem o tome što žele kupiti i zašto. Također, nekad su morali uzeti papir i olovku u ruke te se moralo napisati što se želi kupiti, čekati svoj red po broju da vas osoblje posluži.
Systembolaget ima svoje zapečaćeno radno vrijeme.

Od ponedjeljka do srijede radi od 10 do 18 sati, četvrtkom i petkom od 10 do 19 sati, a subotom od 10 do 15 sati. Zato morate dobro unaprijed misliti o tome želite li popiti vino za ručak i kada. Željezni “zastor” spušta se na vrijeme. Ranijih godina Systemet je bio otvoren samo od 10 do 18 sati od ponedjeljka do petka, a “security” čovjek ispratio je svakog sumnjivog van.

Danas se poslužujete sami, ali ste pod kontrolom, jer na kasi uz predočenje ID-a ide zadnji dio kupnje. Svako sumnjivo ponašanje u najmanju ruku bit će praćeno budnim okom i fizičkom prisutnošću osoblja. Osoblje je educirano i voljno je pomoći pri odabiru. Stockholm i Göteborg imju brojne Systemete na raznim lokacijama, no manji gradovi po jedan. Ako se spremate na izlet na otoke, dobro provjerite kakva je situacija, jer je moguće ostati bez alkohola uopće.

Za blagdane pred Systembolagetom skupljaju se redovi. Zato Šveđani uglavnom kupuju alkohol na vrijeme i unaprijed. Svako toliko, po malo. Kako bi bili bez brige u dane blagdane.

Večeri iz whisky griju skandinavske noći

Cijene? Za dobro crno vino oko 150-200 kruna, a za dobar whisky od 500-600, malo bolji i 1000, a za specijalne i do 50 tisuća kruna. Sve to Šveđani kupuju i znaju dobro uživati. Ističe se kako Šveđani piju manje unatrag nekoliko godina, no promet u Systemetu raste iz godinu u godinu, što dokazuje da vole piti kvalitetno i skupo. Najviše se kupuje bijelo i crno vino, cider i (craft, lokalno) pivo, a sve bolje prolaze i ekološki proizvodi.

Prema statistikama Systembolageta u Švedskoj je oko 450 tisuća ovisnika o alkoholu, što je, ističu, još uvijek velika brojka.

I da, postoje neka pravila i pijenju ovdje. Ako pijete, nemojte se nikada opiti do besvijesti, nikada jače od domaćina i uvijek zovite taxi ili nekog trijeznog tko će vas sigurno odvesti kući. I nikada ne plaćajte svima rundu, jer će misliti da ih držite u šaci. Plaća svaki svoje. Sigurnost vaša i onih na cesti je najvažnija. Čini vam se komplicirano? Nije tako strašno. Hladne večeri kod kuće itekako može ugrijati boca dobroga vina (kupljena na vrijeme) i mala proslava osobne sreće.

U zdravlje.

Iskonska priroda najbolje opušta

14 listopada 2019 u Margareta, objavljeno u Švedska

Kad napustite Göteborg i krenete prema istoku, 30-minutna vožnja uz šumu kao da vas priprema na mir i na zaborav svega što trebate zaboraviti – barem na kratko. I na sve ono što želite doživjeti kad se maknete iz grada punog automobila, kamiona i sivih zgrada koje jednostavno tjeraju ozbiljnost na lice. I u dušu.

Jednoj lijepog dana otišli smo na Nääs Slott (dvorac Nääs). Jedan od najljepših švedskih posjeda s dvorcem iz 18 stoljeća. Najbolji opis prvog dojma je – osjećate se kao Palčica.

Da, švedska divovska drveća su oko vas. Prostrana šuma nagovještaj je priče stare više od 300 godina. Ulaz prema dvorcu prostran je šljunčani put baš kao prema pravoj rezidenciji, a pogled prema jezeru koje vas prati u stopu odmah će vas učiniti likom iz bajke.

Ne, ne možete si predočiti visinu drveća ukoliko ih ne doživite u stvarnosti. Vjerujem da ste mnogi vidjeli i uživali u nordijskoj prirodi putem tv ekrana, ali vjerujte ni blizu doživljala u stvarnosti.

Izlet na Nääs Slott podsjetit će vas da je ovdje priroda surova u svakom pogledu, ali istovremeno i predivna. Čista, opuštajuća, kojom vlada prodorni čisti zrak koji ili vas omami ili će vam dati energiju. Ili vas prehladiti, ako ste loše obučeni.

Napustiti grad nakon napornog dana najbolje je što možete učiniti

Još ako je dan okupan suncem – imali ste sreće. Jer će jezero, koje okružuje prirodu i dvorac, biti plavo, predivno. Divno je za shvatiti da se ta ista nordijska priroda u stanju sama štititi svojom veličinom i snagom kroz stoljeća hladnoće i mraka. Švedski parkovi i priroda općenito upravo to i dokazuju. Šveđani puno toga ostavljaju samoj prirodi koja je kreator njihovog zdravlja i opstanka.

Šetajući uokolo dvorca, a uz vodu, uz pratnju višestotinu godina starih stabala, među kojima je i poznati 200 godina stari hrast, možete odmoriti uz pokoju drvenu klupu koja kao da je “sklepana” prije 200 godina i tamo ostala svjedočiti svim ljubavima koje su na njoj započele. Ili se zanjihati na ljuljačkoj koja visi s grane. Ma, slike govore više od riječi.

Naas Slott izgrađen je 1600. godine. Prvi zapisi o Nääs Slottu, kako kaže turistički info pult, sežu u Brončano doba, kada su vjerojatno prvi posjetitelji htjeli ostaviti svoj trag ovdje. Ostavljeni su znakovi u stijenju. Naat je, kažu Šveđani, oduvijek bilo vrlo važno i posjećeno mjesto za njih. Zovu ga “Švedski prozor u svijet”. Vjerojatno zato jer su mnogi dolazili ovamo kako bi pobijegli iz svojih svjetova, odnosno našli inspiraciju koju nisu mogli naći u gradu.

Ovdje su bili kroz povijest smješteni koleđi, a danas je hotel u kojem možete prespavati i pojesti doručak.

Poznata švedska autorica Selma Lagerlof ovdje je provodila ljeta sa prijateljicom, također spisateljicom, Sophie Elkan.

Spomenimo samo da Švedska ima najveću površinu šuma u Europi (53 posto površine države su šume). Surove su, prirodne, neuređene, često tik do kuća i – privatno su vlasništvo, uglavnom.
U Švedskoj na jednu osobu pada oko 10000 stabala, a s obzirom da je ondje oko 9 milijuna stanovnika, u Švedskoj je prema tome 10 bilijuna drveća. Oko polovne šuma je privatno, a ostalo dijele ili državne ili privatne tvtke. Odlično je postavljen i sustav upravljanja šumama po regijama.

Autor: Margareta