Jeste li čuli za sambo?To je neka vsta izvanbračne zajednice u Švedskoj. Ali meni se s čini s puno manje obaveza papira i birokracije, nego li je to izvanbračna zajednica recimo u Hrvatskoj. Iako, ime podsjeća na jedan od najerotičnijih plesova za koji treba dobra usklađenost obiju strana, sambo to teško jest. Bar iz mojeg iskustva, odnosno iz pričanja i iskustva onih koji su ga probali. U takvoj zajednici u kojoj je par prijavljen na istoj adresi, mogu i kupiti zajednički stan te skrbe zajedno o djeci (ukoliko imaju zajedničku), dobija se dojam razigranosti i slobode. Čak i sami švedski pravnici ističu kako sambo još uvijek nije do kraja pravno jasan, odnosno nije puno toga dorečeno u toj zajednici, tim više što se u sambou ne naslijeđuje od partnera ama baš ništa po njegovoj ili njezinoj smrti makar i imali zajedničku djeci i skupa gradili dom.
U zajednici zvanoj sambo prema dostupnim podacima živi oko 2 milijuna Šveđana. Mnogo je samaca, neki su u klasičnom braku, a neki žive sarbo – odnosno viđanje bez života na istoj adresi. Ne znam potpisuju li se i za to neki papiri.
Dakle, sambo je zajednica partnera koji prilikom dolaska na istu adresu potpisuju papir (bez odvjetnika i bilježnika) da će živjeti skupa te ukoliko se raziđu, a veliki broj samboa propadne, uglavnom kasnije zajedno skrbe o djeci – imaju tzv. dvotjedni život, bez uzajamne alimentacije. Papiri o sambo zajednici predaju se u organizaciji Family law i to je to. Koliko sam iščitala iz raznih pisama ljudi koji su izišli iz švedskog samboa, u Švedskoj ima jako puno stranaca koji su potpisali sambo, a nisu znali do kraja njegova pravila, pa imaju jako puno problema. U sambou ipak postoji mogućnost i da samo jedan roditelj dobije skrbništvo, a drugi viđanja po dogovoru, što mnogi ne znaju.
Mislim da je najveći problem u propalom sambou u dvotjednom životu. Dakle, djeca su kod svakog partnera svaki drugi tjedan. U tom tjednu kao roditelj teško da možete na poslovni put (ukoliko nemate svrsrdnu pomoć sa strane, a poznato je da ondje nema baka servisa jer bake rade do kasnih godina). To ste nužni kod intervjua za posao i istaknuti. Ne možete si, bogme, ni organizirati nešto s novim partnerom u koliko su djeca mala, a uglavnom – jesu. Teško se održavaju prijateljstva, jer je jako puno dvotjednih života ovdje i teško se poklopiti s nekim da ste u tjednu kad ste svi sami. Čujem kako se parovi i u Hrvatskoj sve više dogovaraju kako će voditi dvotjedni život i kako im dobro ide u tome. Hrvatska je ipak puno manja i toplija zemlja, pa vjerujem u dogovore za dobrobit djece, a postoje i bake servisi.
Moje iskustvo je da djeca u sambou imaju podijeljene igračke, nerijetko im nešto fali jer je ostalo u drugom domu, od igri do knjiga, do pribora za školu. Imaju podvojenu garderobicu (zna se što kupuju majke a, što očevi – u lipu), zdjelice za hranu u školi. S vremeno i to profunkcionira tako kako jest. Često, a naročito sad u pandemiji, nemaju kamo pozvati prijatelje, jer je teško išta planirati na veće udaljenosti. Obično se tako rođendani slave i do mjesec dana zakašnjenja. Ono što stvara najveći stres je stalno seljakanje iz doma u dom, iz situacije u situaciju. Događa se i još jedna bitna stvar. Često ta djeca dobivaju polubraću, krvnu ili onu koja dolazi s novim partnerom pa su opet svaki drugi tjedan u drugom prostoru s drugom djecom, a ako se ponovno dogodi razvod, a događa se često i to, tada se sele opet nekom trećem i priča se vrti u krug. Gubi li obitelj kao iskonska tradicionalna tvorevina na kakvu sam naučena od malena u mojem svijetu u tome onaj svoj smisao – kontinuitet i stabilnost? Često sam se pitala gledajući oko sebe. Do svoje punoljetnosti djeca promijene i po nekoliko maćeha ili očuha na koje se navikavaju pa ih opet gube, sa ne znam koliko polubraće ili tuđe djece s kojom dijele dom svakog od roditelja. Jedan je čovjek dobro opisao sambo. Rekao je: “Za ustati se ujutro i isplanirati dan s partnerom s kojim živite, treba četverodimenzionalni sofver!”
Također, ima slučajeva da su partneri koji se nisu jasno izjasnili u vezi skrbništva ili se nisu još dogovorili do kraja, a raziđu se, netko želi otići u drugu zemlju s novim partnerom i dijetetom, pa je onaj koji je ostao u matičnoj doslovno u potrazi za vlastitim djetetom na koji zakonski ima pravo, ali i nema jer nisu ništa riješili ni potpisali. Sve su to rupe u sambou za kojeg pravnici u Švedskoj kažu da ga treba sustavno razraditi, jer jako puno mladih ulijeće u takav način života.
Treća stvar su partneri koji su novi u čitavoj situaciji. Primjerice, ako nemaju svoju djecu od prije, a ni djecu s partnerom s kojim su u vezi, a koji ima djecu otprije, itekako trpe u ovakvim vezama. Jer, zapravo, svaki drugi tjedan teško da mogu išta planirati, osim – planirati sami. Tako se zapravo nehotice događa otuđenje u vezama, jer je nekako uvijek netko iskuljučen iz nečeg. Jednom našem prijatelju bivša sambo je zaprijetila da ne može na medeni mjesec s novom suprugom, s kojom je sada u “tradicionalnom” braku, onda kada je planirao, (a najavio joj je unaprijed što kani i kako će izgledati tjedni koje će kasnije dijeliti, odnosno on ih dijeci nadoknaditi) iz razloga “da onda ona mora biti dva tjedna zaredom s vlastitom djecom”. Ucijenila ga je doslovno s brdom para koje bi joj morao platiti za neplaćeno koji bi ona uzela, a kako bi bila ona doma s djecom u tjednima koji nisu njeni kako se to kaže ovdje. Svojom djecom. Inače, radila je od doma, a škola je bila gotova.
No, da ne bi bilo sve tako crno, vjerujem da postoje čvrsti i dobro posloženi samboi. Kao što postoje i dobri brakovi i dobri razvodi. Samo za njih ne trebaju profesionalni plesači, ni sociološki teoretičari, već doslovno izdržljivi plesači akrobatskog rock’n’ rolla s veeeelikim srcem, debelom kožom i dobroga želuca. I još tvrđeg osmijeha. Kako bi, dok se popiknu, uvijek mogli dalje u dobrom smjeru. I tako preživjeti. Iz dana u dan. A to je teško danas. Negdje je uvijek nekakvi kompromis. Samo kad ne bi bio na leđima najslabijih.
Evo, dugo ste čekali na tekst o sambu. Nadam se da vam ga barem malo približila…. Onako, liberalno kako mu i priliči.
