Moram priznati da sam već doživjela susret s božićnim asortimanom u jednoj trgovini u Hrvatskoj ovih dana . Izgledalo je kao da se rješavaju starog ukrasnog otpada i viškova – onako, u đuture. Doslovno jedna trećina trgovine je usred kolovoza bila u božićom asortimanu, pa sam prije bila vani nego išta razgledala.
Ovih dana u Švedskoj su stavili van asortiman za Halloween. Oni ipak idu nekim redom. Božić će u rujnu.
Mislila sam da su lani i preklani pretjerali s užasom i krivila pandemiju za sve. Zeznula sam se.
-Mama, pa kaj je to – Rovinj?- pitao me zbunjeno moj sin kad smo stigli, parkirali, a smiješio nam se prelijepi pogled na šareni Marstrand. Udaljen kojih sat i pol od Goteborga uz vožnju na nestvarno lijepe skandinavske plaže, Marstrand je pravo otkriće kakvo ne očekujete u Švedskoj.
Možemo reći pravi mali pitoreskni gradoć kojeg, osim pravih švedskih šarenih drvenih kuća, krase i one malo amerikanizirane, pa imate osjećaj kao da ste došli na stari set filma “Prohujalo s vihorom”. Prohujali smo i mi kroz Marstrand jer je pravi mali oblizek, a sve što je lijepo i slatko – kratko traje. Na ulasku u gradić nalazi se crkvica s grobljem kakvo, moram priznati, nisam još vidjela. Leži mirno uz šumu i tik do kuća. Približili smo se tiho, a samo lagani morski povjetarac na licu daje naslutiti da je ovo stvarnost, a ne neki film o gradiću na moru koji skriva svakakve tajne.
Već kad se spustite dvadeset metara prema plaži počinje marina koja vas prati sve do ulaska u gradić i luku odakle voze brodići na drugu obalu. Mjestašce je to u kojem su otvorene pomorske trgovine sa drvenim stolicama vani (kao da čekaju nekog za popričati), dućani sa slamnatim šeširima i torbama, a na uglu je neočekivano mala tržnica na kojoj je kila višanja 250 kruna. Mislili smo se zasladiti, ali smo se ipak zadovoljili sladoledom u obližnjoj trgovini u koju su nahrupili roditelji s djecom koji dolaze i odlaze s broda. Uz ovakav sunčani dan, šarene kuće i nasmiješene prolaznike, sladoled je pravi šećer na kraju. Ima jedan restoran s paprenim cijenama, i lijepo je popunjem strancima.
Na drugoj strani grada osim kuća iz “Prohujalo s vihorom”, stoji Carlstenova tvrđava koje je najveća atrakcija Marstranda. Ovdje možete večerati, ići na koncrte, ali i prespavati. Poznata je po tome što su u njoj bili zatvoreni ozloglašeni Lasse- Maja, ali i jedna žena zatvorenica – Metta Fock. Tvrđava datira iz 17. stoljeća, a danas izgleda skroz netaknuto. Možete se družiti i sa duhovima ukoliko prespavate, ima 30 ak kreveta, saznali smo.
Na ulicama malog gradića srest ćete prave jupije, hipstere, ljude koji su doslovno odjeveni kao klauni i tako sređeni izlaze van, jer, eto, došli su turisti. Uz kuće su predivno uređeni vrtovi na kojima ima i lavande.
Na plažama na putu do Marstranda stali smo da bi poslikali divne pejsaže. Na 20 stupnjeva bilo je i puno kupača. U zraku 20, u vodi 20. Taman, rekli bi u Švedskoj.
Radije sam popila cider u maloj svjetloplavoj drvenoj lokalnoj krčmi koja uvečer ima 80’s party s folk bandom. Oni su česti u Švedskoj i malo je reći – obožavani. Zamišljala sam kako sviraju ABBA-ine hitove navečer i sa njima u ušima vratili smo se u Goteborg i ispekli si švedska rebreca. Nama iz Hrvatske i više nego dan za poželjeti.
Ovo dolje, vidi sliku. Primijetila sam jako puno manjih vozila na prometnicama u Švedskoj koja imaju straga naljepljene posebne trokute. Naime, prema zakonu koji je u Švedskoj star više od 100 godina, tinejdžeri, odnosno 15 godišnjaci mogu voziti poljoprivredno vozilo bez odgovarajuće vozačke dozvole za automobile, već samo uz onu za traktore. Takav se zakon “prelio” i na dopuštenje mladima od 15 godina da voze i automobile s limitiranom brzinom do najviše 30 km na sat. Djeca tako ne polažu vozački, ali mogu voziti. Ubrzani rast brojki ovakvih vozila na cesti počela je razmatrati i Švedska Vlada, jer je porastao i broj nesreća sa smrtnim ishodima. Kakva su pravila? Ovakvi automobili obično su mali, no djeca mogu voziti primjerice i limtiran, odnosno obrađen BMW. Moraju straga imati oznaku A tracktor vozila, moraju imati kuku, jer se po Zakonu radi o poljoprivrednom vozilu te ne smiju imati stražnja sjedala u autu, dakle u njemu smiju biti samo vozač i suvozač. Ovakvi automobili stoje od 25 do 200 tisuća kruna, a konverzija automobila s “običnog” na limitirani stoji također oko 30 tisuća kruna. No, nije to sve što je djeci ove dobi dopušteno u Švedskoj. Ona mogu imati vlastite kreditne kartice na koje im se stavlja novac od roditellja. Troše ga kako žele. Također, u ovoj dobi djeca u bolnicama imaju vlastite žurnale sa svojim dijagnozama, a njihovi roditelji moraju tražiti njihovo dopuštenje kako bi se logirali i pogledali što je djetetu, primjerice,kakvu operaciju je imalo ili kakvu dijagnozu ima. Gura li se djecu prerano u svijet odraslih onda kada oni to još nisu? Vrijeme će pokazati. A posebno oprezan treba biti kad su u pitanju prometnice, bolnice i slično. Barem ja tako mislim.
U južnoj Švedskoj lijepo je i ugodno vrijeme. Oko 20 stupnjeva svaki dan, uglavnom sunčano, bez nekog jakog vjetra, a kiša pada tu i tamo, obično u noći i to slabo. Kažu da se i ovdje vrijeme mijenja, no ja ipak tako ne osjećam oscilacije. Mislim da se kod nas u Hrvatskoj ipak nešto drastičnije događa s nebom. Nakon vrućina i sparina na Mediteranu, ovdje se može disati, reklo bi se i normalno se spavati. Otišla sam u grad – za malo jutarenjeg užitka. Malo užitka za nepce i oči, ali puno stresa za novčanik. Razgledajte slike.
Tri “kadice” jagoda za 120 kruna. Bile su slatke i ukusne. Prave domaće švedske jagodePoznati most na ulazu u GoteborgNajviši toranj u SkandinavijiDizalice…Doručak na Ericsbergu – sendviči do 12o do 150 kruna
Mislili ste da je u Hrvatskoj skupo? U Švedskoj je aperol 163 krune, a sladoled iz automata s okusom švedskih bombona 45 kr. (Švedske krune i naše bivše kune su tu negdje.) Švedska arhitektura sve više očarava. Ovo je novoizgrađena škola u Hovasu.Drveni je i okvir novog šoping centraPopila sam i najveći decaf sa cimetom u životu. Ne morate jesti više nakon ovog. Oko mene svi su jeli salate i male zdjelice s voćem. Tako se živi ovdjeU poznatom kvartu Linne, ili malom Londonu, posjetila sam trgovine sa čajevima i razgledala stare knjižare u kojima su prastari naslovi. Ima i Pipi duga čarapa…Za kupiti jednom drugom prilikomLinne je tog sunčanog jutra okupio brojne turiste, mahom Nijemce te Šveđane koji su došli s godišnjih – lijepo osunčani Kupila sam rolicu od cimeta. Dugo je nisam jela. Bila je mekana i ukusna. A s ulica me pratila “Hej Jude” od Beatlesa. Dugo je nisam čula…
