Četvrti listopad dan je kada su cimet rolice ovdje u Švedskoj u glavnoj ulozi. Od svih švedskih peciva ona jesu najpoznatija. Švedski građani jedu ih svakodnevno, no toga dana rolice su zaista sve posvud i jedu se na svakoj fiki, u vrtićima,u školama,na poslu u pauzi,u šetnji gradom, uz kavu, uz šampanjac. Donose se kući navečer za obiteljski stol.
Recepti su u gotovo svakom časopisu,na svakoj društvenoj mreži.Svatko na neki svoj način prezentira izradu svojeg peciva koji se sastoji od dizanog tijesta,cimeta,smeđeg šećera i na kraju ih se zasipa velikim mrvicama šećera, ili zalije kremom od šećera.Neki stavljaju i kremu od vanijlije.Neki ih posipaju slanim lješnjacima,bademima…u Švedskoj se češće rade od spiralnih traka tijesta koje se oblikuje u vjenčić, nego kao klasični cimet pužić, i dodaje se obavezno kardamom – začin koji se ovdje često koristi.
Cimet rolice nastale su u Švedskoj krajem Prvog svjetskog rata kada su šećer i cimet postali ponovnom dostupni, no od onda doživjeli su svakakva izdanja.Šveđani su tako uz ovo mirisno pecivo uzivali u hladnim jesnima
U Švedskoj se na taj dan pojede prosječno 10 milijuna cimet rolica.
Ovdje je još uvijek topla jesen, tu i tamo koji kišni dan.Ulice su pune lišća u svima bojama.Vraćam se u moje djetinje dane kad sam kroz tepih lišća išla pješke u školu.Zanimljivo, još uvijek nisu počele duge noći.Dani su do oko 19 sati.
Toplu večer,nakon što smo pofotkali sve cimet rolice u našem dućanu, zasladili smo jagodama.Vjerojatno zadnjim malim mjesečarkama.Barem su tako izgledale.Falio je još samo šlag.No sutra ćemo ujutro pojuriti u dućan ili obližnju slastičarnicu da nađeno još tople rolice.Takve su najbolje.
Sve su bliži zimski dani,iako se ni ovdje u Skandinaviji tako ne čini.Za sutra su najavili 21 stupanj.No mi ipak imamo unutarnji osjećaj vremena i polako nam sve ide prema zimi.
Sve u meni govori da je vrijeme za svijeće.Počela sam ih paliti i u ujutro.Da, smiruju me,čine mi sobu ugodnom,imaju nešto čarobno i umirujuće.Budi se vjerojatno osjećaj koji još od davnina nosimo svi u sebi kad su ljudi izumili vatru i sjedili oko nje.Umirivala ih je,grijala,i povezivala.
Svijeće palimo kad netko umre, nosimo ih na ponosno na nečijem krštenju,palimo ih za rođendane, poklajamo ih nekom kao znak da mu želimo ugodu i mir.Svijeće palimo svaki put kad posjetimo nečiji grob kako bi se povezali,kako bi tom činu dali neku posebnu energiju zivota,odnosno sjećanja.
Svijeće palimo i kada je mrak, kada nema struje.Palimo svjetlo.Bez kojeg ne možemo.Sječam se kao malena dok su bile redukcije u 80-im godinama prošlog stoljeća,da smo umali svijeće sve posvud.Buli du to posebno mistični trenuci za mene.Uopće nismo osjećali lošu energiju.Naprotiv.Bilomje preugodno.
Kako sam još uvijek homemade mom, sve više cijenim vrijeme koje sam dala obitelji i još uvijek dajem,no ponekad sam ipak usamljena.Kad odradim sve u kući.skuham svakom po želji, odšetam malo po šumi,popiti čaj uz svijeće meni je vrhunac dana.U toj usamljenosti prolazim i mir.
Evo možda probate, možda ste probali…Ja nekako bježim od svih čuda modernog doba,tako da me neki stari i umirujući običaji najbolje uvode u zimski period želje za toplinom,ugodom,dobrom hranom i ugodnim društvom.Makar i to bila jedna zelena mirisna svijeća.
Stigli su dani kada se kiša i sunce izmjenjuju nekoliko puta u danu, a sve to prate i jaki hladniji vjetrovi koji uvijek i sigurno najavljuju zimu i promjenu.
Iznenađujuće su boje jeseni u Švedskoj.Kao da je netko prolio akvarel po travi,dječjim igralištima,šumama,cestama…
Oko vas je svih tonova crvene i roze žute, smeđe i zelene.
Ono po čemu je ova godina “popularna” je da to nema gljiva, jer nije bilo puno vlage,no zato ima puževa.Iznenadili biste se koliko ih je i u kojim veličinama. Baš su sjevernjački veliki,a bogme i snažni.
Kad se pokaže sunce,kao što se ovo nedjeljno popodne,odjurimo na plažu po još malo ljetnog ugođaja i mirisa mora koje miriši kao da je proljeće.Nekako se uz plažu najbolje smirimo.
I dok moj sin uživa trčeći u vjetar, pomislim kako je postao sjevernjak i kako mu nije nimalo hladno samo u majici uzmičući spretno šarenom kamenju.Dječji otisci na plaži još su živi…Još uvijek jurcamo ovuda i ne damo se iako se brodice lagano spremaju i pokrivaju.
Turisti su stigli u razgled na plažu, ja bih rekla, doživjeti pravu Švedsku.U daljini počinje utakmica nogometa na sportskim terenima.A na molu tata s djecom vadi rakove.
Uživaju.
Mir je jedino malo narušio uginuli tuljan koji je doplutao u plićak i kojem smo pozvali odsukavanje koje će obaviti nadležne službe.I dok je jedan život završio,dva koraka dalje, u bilju, vidjeli smo sve puno gusjenica na lišću koje će postati predivni leptiri.
I tako nismo tugovali.
Život ima svoj ciklus.U mislima na to kako nam je popodne na plaži dalo mnoge jednostavne odgovore, krenuli smo s plaže u nabavku – jesenskih ukrasa za stan!Češeri i žirevi čekaju svoje mjesto na prozoru uz svijeće.
Posebna se pažnja na sjeveru pridaje slobodnim trenucima naročito vikendu. I vikendom se osjeća od jutra da je posebna atmosfera. U početku mojeg boravka na sjeveru,ja sam se vikenda sablažnjavala, jer kako je kroz tjedan sve djelovalo tiho i prazno,za vikend je bilo još tiše.Sve dok me igra (koja zapravo jako godi) nije uhvatila.I godine zajedno.
Poznato je da sjevernjaci vole mir tišinu i svoj komfor no kako provode vikende?Tako da u potpunosti zaborave na tjedan,posao,ponedjeljak.
Telefone ostavljaju dalje od sebe kako bi se komunikacija svela na ugodne i tihe razgovore.Da, tihe.Jer se svakom glasnoćom narušava mir.Uvijek kad sretnem nekog od švedskih susjeda ili roditelja pred školom, i pričamo onako usput,imam osjećaj da sam hodajući korizol pored te osobe,a i da ne pričam inače glasno.Jednostavno takva energija.
Za vikend se očistiti stan posebno od onih stvari koje se koriste pod tjednom.Kuhaju se dugi obroci uz obavezno upaljene svijeće.
Stan miriše na dobru hranu i još bolje vino.Najbolji desert.Svaki vikend je mala proslava.Tako i treba biti. Umjesto ekrana biraju fizičku knjigu. Igraju se s djecom ili prošeću do igrališta.
Iako je vani magla oblačno,sunčano ili kiša,njihovi su domovi obasjani sjajem lampica u svakoj sobi.
Šveđanima je vikend posebno važan jer im je važan i njihov mir kao i pripremljenost za novi radni tjedan.
Sa zadnjim danima kolovoza dugi dani polako i sigurno odlaze. Kiša je sve češće,ali ono sunca što se pojavi još uvijek ugodno grije.
Godišnji su završili, ritam grada vraća se u jesensku šemu. Swedish house mafia održala je veliki koncert u Goteborgu za kraj ljeta koji je okupio 75 tisuća obožavatelja ne samo iz Švedske.
Prepoznatljiv ritam progresivnog housea držao je budnim mnoge u okolici, a ne samo na stadionu, a koji su uz ritmove benda iz Stockholma plesali do kasno.Vatromet i svjetlosni efekti bili su samo za najhrabrije.
Djeca su hrabro krenula u novu školsku godinu.
A jedna oblačna večer s ugodnim prohladnim zrakom natjerala me na šetnju.A kad ono – prve žaruljice na balkonima…I dok sam u čudu ,ali s nekom dragosti, promatrala to oko sebe, osjetila sam se sigurno i ugodno.
Šveđani žele ugodnu.Ne čekaju blagdane i tvrde hladne noći. Djeca su u duši oni. I pokazuju to otvoreno. Da će upravo crne i hladne noći te kratke dane dočekati obasjani i s pozitivnom energijom. Baš kao što i proljeće dočekuju šarenilom boja i vjenčićima u kosi. Ne čekajući da proljetno sunce zasja.
Tjeraju osmijeh na lice ove krafnice dok stignete ujutro u švedski dućan. Ne znamo da li se ikada krafnicama slavilo svjetsko prvenstvo dosad. Drago nam je da i Švedska navija na ovako simpatičan način i šalje pozitivu svojoj nogometnoj reprezentaciji, a svima pred ekranima dodatno zadovoljstvo.
Jedna fotka iz dućana, druga s televizijskog ekrana…Morali smo ipak potrčati u trgovinu i barem ih probati. Iako su nam najdraži oni obični donuti, ili s kremom od vanilije ili od jabuka, ovi ipak imaju neku svoju priču. Ako ništa drugo, dobili su svoje mjesto u medijima, a sigurno i u srcima mnogih.
Ako ste mislili da se vijesti o toplinskom valu, možda najgorem otkad se mjeri temperatura u Europi, odnose samo na jug i zapad Europe, onda znajte da ste u krivu.
Šveđani se danas kuhaju na plus trideset stupnjeva, a za vikend su najavljene temperature u nekim dijelovima i do plus 35. Ne, nije normalno, daleko do toga da je i očekivano zbog toga jer se svagdje sve zagrijava. U Skandinaviji se zaista ovo ne može ničim normalnim opravdati. 35 stupnjeva, nikako ne.
Ono što u Švedskoj nemaju to su klima uređaji. Ono što Šveđani ne znaju, je da se trebaju kloniti ovakvih tempeatura, upravo stoga jer na njih nisu ni genetski navikli. Ono što u Švedskoj imaju to su kuće i stanovi prepuni staklenih stijena koje bi zimi trebali pokupiti i ono malo sunca te osunčati stanove, a stanarima pružiti predivne poglede na netaknut okoliš i prirodu oko njih i tako stalno podsjećati da je ona nešto neprocijenjivo. Sada te stijene bez klima uređaja upijaju vrućinu, a stanovi se ne mogu rashladiti niti noću, jer bijele noći pružaju divnu toplinu i u noćnim satima.
Šveđani hrle na plaže.
Stoga su tamošnje institucije za alarmiranje ljudi izdale upozorenja za velike djelove južne Švedske – sve od Skånea i Linköpinga na istoku, do Skövdea na zapadu. U Göteborgu se očekuje oko 30 stupnjeva.
Pa, sretno nam bilo svima! U loncu za kuhanje. Koji je svake godine sve veći i sve topliji. I prepun ljudi.
Glavna skandinavska središta sve su popularnija. Turisti hrle na sjever i bježe od vrućina, trče i za tim skandi trendom koji je trenutno dosta jak. No, uvjerili smo se, i ovdje ima paklenih i teško podnošljivih sparnih dana. Jedan produljeni vikend u Kopenhagenu, još uvijek predsezonski, oborio nas je s nogu brojem turista. Vidljivo je već bilo na aerodromu, vlaku do grada, prepunom hotelu…da je turizam krenuo ovdje i to na veliko. Ponajviše smo čuli švedski jezik. Šveđani često vikendom dolaze u Kopenhagen vlakom preko Malomoa. Što je najjednostavnije i najbrže. Ne samo mlađi, već i stariji. To je nekako tradicija ovdje na sjeveru. No, bilo je puno na ulicama i Nijemaca, Engleza, Talijana…
Meni je Kopenhagen bio prvi susret s luksuzom na skandinavski način. To je bila prva zračna luka u koju sam sletjela transferno, dok sam kao Frodo krenula na sjever. U neku ruku – to je i ostao. No, je li ostao dovoljno skandinavski i danas, nisam sigurna. Onako, švedski, nije. Za mene tu postoji ogromna razlika. Kopenhagen nudi modernu i nezamislivu arhitekturu, prepoznatljivu povijest, neograđenu kraljevsku palaču, prelijepe vrtove, popularne plaže prepune ljudi do jutra, zabavu kakvu god zaželite u tople bijele noći, kipove koji vas vraćaju u bajke i sjevernjačke mitove, a kojima su žene prikazane kao glavne moćne osvajačice na svakom koraku… Luksuzne trgovine ispred kojih se stoji u redu i na prozivku ulazi. Lego svijet u kojem trebate rezarvirati slot danima ranije da bi si dijete napravilo prinatnu igračku.
Razvikane pekanice koje bi trebale nuditi autentična danska peciva nisu me oduševile, jer su nudile kroasane punjene pistacijom ili kremom te cimet rolice ili vjenčiće s rabarbarom koje možemo pojesti i u Švedskoj. Navodno pravi danski vjenčić s pekmezom pojela sam čisto slučajno uz kavu na Nyahvet šetnici. Iznenadio me broj turističkih brodica koje su uz kanal kretale gotovo svake minute, prepune, uz vodiča koji je glasniji od svega oko vas. A oko vas sviraju na violinu poznatu temu iz Titanika (i to jako dobro) pa se turisti pridružuju veselim pjevanjem, dovikuju se konobari na španjolskom, cika i vika više kao u nekom talijanskom gradiću…
Tu je i poznati Nyhavn, popularna šetnica sa šarenim kućicama kojom se ovih dana jedva prolazi, ali i jedva diše. Ondje možete pojesti relativno financijski podnošljiv obrok, popiti kakav spritz… Nudi se sve – od skandi do europskih obroka. Od rakova do pohanih šnicla. Možete se provozati brodicom i vidjeti Kopenhagen sa morske strane. Moram spomenuti da smo u nekim restoranima bili više nego zadovoljni brzom i dobrom uslugom, a u nekim doživjeli pozamašnu sramotu od čekanja više od pola sata za narudžbu, a da bi potom otišli praznog stola – ne posluženi. Što recimo nismo nikad nigdje doživjeli, kamoli ne na sjeveru Europe.
U večernjim satima prošetali smo obalom koja je vrvjela zabavom i tu se osjeti ona sjevernjačka vibra – zabave uz obalu navečer na drvenim rivama. Prisjetili smo se, usprkos svih problema odraslih koje nosimo, Male sirene koja nas je vratila u vremena bez briga ikakvih. Htjeli ili ne, dobijete onaj dojam: – A, ovdje je dakle stvorena, iz tog mora je izašla… Uz nju je jako puno turista koji se žele slikati, pa i ovdje čekate u redu. Obujte obuću kojom ćete moći zakoračiti u kamenje u moru da dodjete do nje. U kraljevskim vrtovima malo dalje sve buja zelenilom, finim mirsom nekog sjevernjačkog cvijeća i diše se lakše uz hladni povjetarac.
Radosno smo sjeli uz velikog H.C. Andersena koji je uperio pogled prema dječjem parku Tivoli kojeg posjećuju sva djeca svijeta. Upravo je njma on i posvetio sve svoje priče. U Kopenhagenu imate dva kipa velikog Andersena. Najslikaniji je ovaj pored Tivolija.
Ovdje na sjeveru Europe iznenadila me mediteranizacija. Tako na suvenir vrećicama s napisom Kopenhagen uredno je štampan i – limun, a limune i druge agrume vidjeli smo često i uz restorane kao ukrase koji mame na neko hladno piće ili ukusan obrok.
U stvari, najljepša nam je bila šetnja potpuno nekim “nepoznatim” djelovima grada, gdje smo mogli promatrati Skandinaviju na europski način. Kopenhagen koji nije viđen na Instragramu. Uživati uz restorane koji su na malim trgovima nekih malih uličica. Gdje nema brze jurnjave. U Kopenhagenu mi je falilo onog skandinavskog duha, mira i čistog prodorog zraka. Sporije vožnje na ulicama na koju smo navikli u Švedskoj.
Slijedeći put biram Odense, ako dodjem ovdje u blizinu. Ipak mi treba neka priča koju nosi neki grad i onaj “Christmas joy” koji osjetim dok sam negdje. Sreću iz nekog nepoznatoga razloga, oduševljenje nečim doživljenim, moment koji pamtim. Želju za povratkom na to mjesto. Da, Stockholm je definitivno to imao u dobroj mjeri. Dovoljno da se vratim. Možda sam u nekom čudnom smislu, jednostavno postala previše skandinavska.
Na više od ugodnih 20 stupnjeva s osjetom do 23, južna Švedska dočekala je skoro pa pravu ljetnu toplinu u velikom stilu. Najprije je prošli četvrtak švedski kralj Gustav XVI. proslavio svoj 80. rođendan velikim slavljem u kraljevskoj palači s brojnim uzvanicima i održao veseo govor u kojem je odmah na početku istaknuo kako je definitivno zimi kraj, naglasivši još jednom kako su sjeverni narodi oduvijek slavili i štovali toplinu i svjetlost. Radosni ga je narod u ogromnom broju došao podržati na otvorenom prostoru oko palače.
Na noć Walpurge s četvrtka na petak slavilo se proljeće i tjerala zima velikim krijesovima u parkovima. Veselilo se i mlado i staro kao i mala djeca koja ne idu rano spavati. Grad je bio na pola zatvoren zbog povorki, a najviše su razloga za slavlje imali maturanti i studentni čiji je to najveseliji dan školovanja.
Prvog svibnja Šveđani su odmarali uz roštilj na plažama. Neki su se i okupali, dok su vesela bosa djeca trčakarala po ugodno zagrijanom pijesku i nosila kantice u rukama u koje su stavljali rakove koje su pronašli. Na šarenim dekicama jeli su se kolači, sendviči, pio se šampanjac… Što je got tko mogao ponijeti.
Oseka je ponudila bolji pogled u floru u moru, a mi smo pronašli svoje prve ovoljetne baltička školjke, te se osunčali na stijenju uz baš iznenađujuće mirisno more. Mirniji i ljepši prvi svibnja teško da bi se mogao poželjeti. Fotografije govore više od riječi.
