Pale se žaruljice sve posvuda u svijetu.
Ovaj put adabrala sam jedan manji švedski grad u vrijeme početka božićnih blagdana. Alingsas – sas se čita sos. I od prve me osvojio. Već samim dolaskom pred Grand hotel, koji izgleda kao iz starih filmova iz 50-ih godian prošlog stoljeća, a kojem vas u hodniku dočeka ogroman poster Marylin Monroe, poludjela sam od sreće. Po prvi puta dobila sam sobu kakvu sam oduvijek željela – s izbočenim prozorima u trokut i klupom ispred njih, s koje ssam gledala u okižen park -i dan i noć.
Grad odiše šarmom nerazvikanosti, ali s pravim švedskim kućama i poločenim ulicama, okićenim mostovima, a izvan cetra i lijepoim prirdom.
Osjeća se mir, staloženost. Nema brzine kao u Goteborgu. Trgovine su šarmantne, ali svaka sa stilom. U samom centru je šoping centar u kojem imate sve. Pokoje poznate dućane s odjećom, specijalizirane male trgovine gdje sad možete naći božićne švedske delicije. Apoteka je u blizini, veliki dućan s dječjim igračkama, knjižare su sve posvuda.
Alingsas je grad koji poznat po dolasku krumpira u Švedsku, koji je inače sladak i prefin. Njega je navodno uveo na ovo mjesto Jonas Alstromer koji je i rođen u Alingsasu. A sam grad postoji do 1619. godine.
Alingsas je i prvo mjesto u koje je prije gotovo 30 godina došao moj suprug i tamo radio, naučio švedski i upoznao se s kulturom. U školi za jezike stekao je prijatelje koje ima još i danas. Ja sam svoj vikend povela sa sinom. Kupila sam mu predivni drveni plavi avion , a jeli smo u francuskom restoranu.
Gradić je to u kojem je jako puno pizzerija,što me jako začudilo. Ma u stvari, puno talijanskih restorana bilo je i u Stockholmu i Copenhagenu. Pitali smo u trgovini gdje možmo pojesti švedske okruglice za mojeg malog, a onda nam je trgovac rekao da stvrano ne zna, što nas ja začudilo. No poslužili su ih jednim ljudima do nas u francuskom restoranu.
Kafići su navečer prepuni. Tijekom dana puni su za vrijeme fike. Alingsas je ne samo švedski nego i svjetski poznat grad fike. Upravo zbog velikom broja tradicionalnih kafića, njih oko 30-ak na malom prostoru u jednoj -dvije ulice u samom centru grada, a koji nude super kavu i peciva. Nadavno je bio dan švedske torte od sira i takvih kolačića. U stvari, puno torta i peciva ovdje ima svoj dan – Šveđani znaju kako se promovirati u svijetu i svojoj zemlji.
Ja sam svoju fiku u Alingsas provela u društvu Djeda Mraza i klavira na kojem nisam svirala. Djedicu sam svašta pitala i svašta mi je odgovorio. Bilo mu je drago što me vidi.
Alingsas ima oko 80 tisuća stanovnika. I ima najveću sjeverrnoeuropsku izložbu dizajna javne rasvjete, pa nije ni čudno što su tako lijepo okitili svoj gradić za blagdane.
Kod tipa koji nije znao gdje se jedu okruglice kupila sam žvake u kutiji od cigareta. To sam vidjela zadnji puta, pa, negdje davno u 80-ima prošlog stoljeća. I to me obradovalo.
U stvari, puno me toga obradovalo u ovom malom gradiću udaljenom 40 kilometara od Goteborga. Malo prozori, odnosno prozori puno, malo fika, malo žvake… Puna šaka brade za jedna predbožićni vikend.






























