Pjesma Last Christmas ovog prosinca slavi 40. godina od kada je publiku svijeta zaludjela! Ne sjećam se dana kada sam je prvi puta čula, ali se sjećam, kao mala djevojčica, možda već i tinejdžerica, jako dobro prvog susreta s video-spotom koji savršeno ocrtava atmosferu Božića i blagdana u planinama. Da podsjetimo one kojima su danas spotovi dostupni sve po svuda i stalno, u osamdesetima su se spotovi mogli gledati jako rijetko i na nekim stranim televizijskim postajama, tako da smo uživali u svakom kadru te čekali cijeli dan da bi vidjeli omiljeni video.
Moglo se zamijetiti da se radi o nekim suptilnim osjećajima dvoje nekadašnjih ljubavnika koji su se opet sreli za Božić u starom društvu. Kuća zatrpana snijegom u švicarskim planinama tada mi nije izgledala idilično, kao ni druženje uz kićenje bora, skije u bojama neona…Danas taj spot djeluje idlično. Danas, i ne samo danas, već dulje vrijeme ta je pjesma blagdanski evergreen koja već u prvim taktovima budi strašnu nostalgiju ne samo za slavljem, za Božićem, nego i za vrstom ljubavi koji smo nekada svi doživjeli, koja danas možda se ne događa tako i na taj fatalan način. Neka mi oproste današnje generacije, ali nekad smo ljubav doživljavali jako fatalistički, jako ozbiljno i bili smo nekako punijeg srca u davanju iste. Zašto ovo pišem?
Baš sam pročitala kako se u počast Wham-ovom hitu sprema velika obljetnica u Velikoj Britaniji . Oko Božića bit će predstavljena i unwrapped jednosatna tv posveta spomenutoj pjesmi o tome kako su je radili veliki George Michael i Adrew Ridgeley te kako su, iz zapravo pjesme jednostavne melodije, napravili kultni glazbeni božićni fenomen koji traje. Božićne pjesme i inače traju i ljudi ih vole. One su stalni podsjetnik na zajedništvo, ljubav okupljanje, toplinu doma… Mnoge božićne pjesme stoga su uvijek poželjne za čuti, one uvijek bude najljepše emocije i skoro svatko ima svoju božićnu pjesmu koja mu onako legne na srce, uz koju se oslobađaju emocije, uz koju bi i smijali i plakali. Jer baš takvi su i blagdani. Sjete nas na sve lijepo, na sve tužno, na sve što nosimo na leđima,na sreću koju smo doživjeli te godine i daju snagu za dalje. Posebno sjete na one koji nisu s nama. I veselje nastavljamo s onima koji jesu. Upravo to daje nadu.
Baš kao u pjesmi grupe Wham javlja se nada, nada u ipak sretan zaborav ljubavi koje je neslavno završila, ali je ostala u jednom Božiću začahurena kao u snježnoj kugli. Ali, novi Božić donio je novu nadu, novu snagu i svijest o novom početku.
I ne zaboravite da kad čujete Last Christmas i na velikog George Michaela koji nas je napustio sa samo 54 godine, nekako sudbonosno na sam Božić.
Da, emocije su na Božić jake, ponekad ih je teško izdržati. Sjetimo se nezaobilazno svih kojih nema, a koji su rado slavili Božić , i za koje se nadamo, onako duboko da im je negdje gore, iznad božićnih zvijezda, lijepo i mirno.
Počeo je Advent.Nosite u srcu sve lijepo. Samo lijepo.
.
