Zamalo da mi nije promaklo.Okolnosti i prilike lani nisu mi dale da se sjetim mojih prvih 10 godina. Mojih 11 godina izvan doma.Gdje mi je dom?Jeli tamo gdje sam gnijezdo savila sama nekad davno,ili negdje gdje svaki dan učim sa svojom obitelji,gdje je i prelijepo i teško?Ne znam i nikada možda neću znati.Ali sa sudbinom se kad tad moramo pomiriti i prihvatiti ju.
Ali znam da sam se bezbrojeno puta sjetila koliko sam iskustva stekla,upoznala drugu predivnu kulturu,divne ljude, prelijepa mjesta i prirodu koja ostavlja bez daha,ali daje duboki hladan udah.
I dok sam 8.10.davne 2015.godine kretala ovamo na sjever, nisam ni sanjala što ću nači i što će me snaći.Snašla me preteška prilagodba, daljina koja se mojem srcu činila nepremostivom ikada,ljudi koji su izgledali hladno i nedodirljivo.Kompjuterizirani sustav koji,moram priznati,ni danas do kraja me razumijem.Treba jako puno vremena sa se prilagodite,da prihvatite i da zavolite.A kad zavolite čini vam se kao dar.
Ono što me dočekalo je i prilagodba na hranu koju danas obozavam.Sustav koji te tjera da radiš na sebi,na psihičkom i fizičkom zdravlju od samog početka. Od malih nogu.
Klima na koju sam se navikla.Želja mi je jedino stari kamin u kući, ali to je sad potpuno nemoguće jer smo u stanu.
Trenuci koje provodim u prirodi koja mi je dostupna vrlo blizu , nezamjenjivi su.I u najvećoj hladnoći čine ti um bistrijim i tijelo snažnijim.
Sve više volim mrak,duge mirne i tihe noći koji ti pružaju potpuni oporavak,ako si dopustite i shvatite važnost toga i iskoristite mrak kako treba
Sjećam se svojeg prvog ručka u Švedskoj.Bio je to losos s posebnim danskim umakom i krumpirom.
No, večera je bila nešto za – probati ili ne.Mali krostadosi punjeni salatom od rakova s koprom vrhnjem i drugim morskim sitničarijama.Ne mogu vam opisati osjećaj koliko sam se osjećala daleko od kuće, ali neka magična sila vukla me dalje, da probam.Na malom dvosjedu,sjećam ga se još i danas, sjedili smo moj budući suprug i ja i usadila sam se uzeti jedan.Oslije toga pojela sam sve na tanjuriću kojeg mi je donio. Nije sjever toliko stran pomislila sam,ali znala da će biti tesko.
Ono smaragdno more koje sam sanjala prije tog puta danas – volim.Danas je moje,danas je ono simbol mojeg iskustva,snage i putokaza za dalje.Više nije prepreka.Više je prijatelj kojeg ste napokon do kraja upoznali.
Pa,sretnih mi je 11 godina nove prilike.