Čekamo zimu.Iako je malo zahladilo posljednjih dana,idemo oko 0 do 7 stupnjeva kroz dan,onaj pravi sjeverni studen u studenom nije stigao još.Još je uvijek toplih i sunčanih dana, što je jako čudno za Švedsku u ovo doba,kao i to da smo iznad nule preko dana.
Kad malo bolje pomislim, za mjesec dana bit će Sveta Lucija, veliki dan ovdje na sjeveru gdje je u najtamnijem danu u godinu običaj zazivanja svjetla Svetoj Luciji.
Ne, nikako mi ne izgleda da će biti snijega i leda.I tame. A možda se iznenadim.
Kad sam stigla prije 11 godina ovdje,već je u rujnu znalo biti jako hladno, jako kišovito i tamno.No, danas se to više ne dogadja.
Šume su još uvijek predivnih boja.Znate kako se kaže- kad odlazimo, najljepše pjevamo.
Šveđani se u ovo doba spremaju za zimu.Pokrivaju i pospremaju svoje brodice,čiste okoliš,spremaju lakšu garderobu i izvlače zimske i kišne hlače,te popravljaju duple prozore kako bi izdržali velike udare vjetra.Oni u kućama spremaju drva za kamine.Ljudi u gradovima koriste zadnje zrake sunca za druženja na otvorenom.
U trgovine dolaze božićne slastice,keksi,svijeće,razna božićna pića koja su sve popularnija,naročito ona bez alkohola…Gledam što ću donijeti doma kome za poklon.Tako je to kad si daleko.
Zima je sve bliže.Na vijestima kažu kako su vukovi u okolici Stockholma.Da, priroda svakako više nije ista.
Šveđani se vesele jako svojem božićnom programu s Disney crtićem. A kojeg svaki puta najavljuje neka poznata ososba.To je jako velika čast.Tako je neki dan na državnoj televiziji Svt svoju voditeljsku svijeću upalila Carina Bergfeldt koja će voditi i najaviti specijalni program.
Blagdani su tu.U nedjelju se pale lampice u cijelom Goteborgu.Sve imamo – datum,ukrase, volju, hranu i piće.Imamo i jedni druge.Još nam samo fali snijeg.Koji uvijek i nanovo nosi nostalgiju za….onim dobrim starim vremenima.Kad je sve nekako bilo na vrijeme,bilo mirnije….
