Mjesec: rujan 2026.

Sve su bliži zimski dani,iako se ni ovdje u Skandinaviji tako ne čini.Za sutra su najavili 21 stupanj.No mi ipak imamo unutarnji osjećaj vremena i polako nam sve ide prema zimi.

Sve u meni govori da je vrijeme za svijeće.Počela sam ih paliti i u ujutro.Da, smiruju me,čine mi sobu ugodnom,imaju nešto čarobno i umirujuće.Budi se vjerojatno osjećaj koji još od davnina nosimo svi u sebi kad su ljudi izumili vatru i sjedili oko nje.Umirivala ih je,grijala,i povezivala.

Svijeće palimo kad netko umre, nosimo ih na ponosno na nečijem krštenju,palimo ih za rođendane, poklajamo ih nekom kao znak da mu želimo ugodu i mir.Svijeće palimo svaki put kad posjetimo nečiji grob kako bi se povezali,kako bi tom činu dali neku posebnu energiju zivota,odnosno sjećanja.

Svijeće palimo i kada je mrak, kada nema struje.Palimo svjetlo.Bez kojeg ne možemo.Sječam se kao malena dok su bile redukcije u 80-im godinama prošlog stoljeća,da smo umali svijeće sve posvud.Buli du to posebno mistični trenuci za mene.Uopće nismo osjećali lošu energiju.Naprotiv.Bilomje preugodno.

Kako sam još uvijek homemade mom, sve više cijenim vrijeme koje sam dala obitelji i još uvijek dajem,no ponekad sam ipak usamljena.Kad odradim sve u kući.skuham svakom po želji, odšetam malo po šumi,popiti čaj uz svijeće meni je vrhunac dana.U toj usamljenosti prolazim i mir.

Evo možda probate, možda ste probali…Ja nekako bježim od svih čuda modernog doba,tako da me neki stari i umirujući običaji najbolje uvode u zimski period želje za toplinom,ugodom,dobrom hranom i ugodnim društvom.Makar i to bila jedna zelena mirisna svijeća.

Kad se pokaže sunce,kao što se ovo nedjeljno popodne,odjurimo na plažu po još malo ljetnog ugođaja i mirisa mora koje miriši kao da je proljeće.Nekako se uz plažu najbolje smirimo.

I dok moj sin uživa trčeći u vjetar, pomislim kako je postao sjevernjak i kako mu nije nimalo hladno samo u majici uzmičući spretno šarenom kamenju.Dječji otisci na plaži još su živi…Još uvijek jurcamo ovuda i ne damo se iako se brodice lagano spremaju i pokrivaju.

Turisti su stigli u razgled na plažu, ja bih rekla, doživjeti pravu Švedsku.U daljini počinje utakmica nogometa na sportskim terenima.A na molu tata s djecom vadi rakove.

Uživaju.

Mir je jedino malo narušio uginuli tuljan koji je doplutao u plićak i kojem smo pozvali odsukavanje koje će obaviti nadležne službe.I dok je jedan život završio,dva koraka dalje, u bilju, vidjeli smo sve puno gusjenica na lišću koje će postati predivni leptiri.

I tako nismo tugovali.

Život ima svoj ciklus.U mislima na to kako nam je popodne na plaži dalo mnoge jednostavne odgovore, krenuli smo s plaže u nabavku – jesenskih ukrasa za stan!Češeri i žirevi čekaju svoje mjesto na prozoru uz svijeće.

Posebna se pažnja na sjeveru pridaje slobodnim trenucima naročito vikendu. I vikendom se osjeća od jutra da je posebna atmosfera. U početku mojeg boravka na sjeveru,ja sam se vikenda sablažnjavala, jer kako je kroz tjedan sve djelovalo tiho i prazno,za vikend je bilo još tiše.Sve dok me igra (koja zapravo jako godi) nije uhvatila.I godine zajedno.

Poznato je da sjevernjaci vole mir tišinu i svoj komfor no kako provode vikende?Tako da u potpunosti zaborave na tjedan,posao,ponedjeljak.

Telefone ostavljaju dalje od sebe kako bi se komunikacija svela na ugodne i tihe razgovore.Da, tihe.Jer se svakom glasnoćom narušava mir.Uvijek kad sretnem nekog od švedskih susjeda ili roditelja pred školom, i pričamo onako usput,imam osjećaj da sam hodajući korizol pored te osobe,a i da ne pričam inače glasno.Jednostavno takva energija.

Za vikend se očistiti stan posebno od onih stvari koje se koriste pod tjednom.Kuhaju se dugi obroci uz obavezno upaljene svijeće.

Stan miriše na dobru hranu i još bolje vino.Najbolji desert.Svaki vikend je mala proslava.Tako i treba biti.
Umjesto ekrana biraju fizičku knjigu. Igraju se s djecom ili prošeću do igrališta.

Iako je vani magla oblačno,sunčano ili kiša,njihovi su domovi obasjani sjajem lampica u svakoj sobi.

Šveđanima je vikend posebno važan jer im je važan i njihov mir kao i pripremljenost za novi radni tjedan.

Sa zadnjim danima kolovoza dugi dani polako i sigurno odlaze. Kiša je sve češće,ali ono sunca što se pojavi još uvijek ugodno grije.

Godišnji su završili, ritam grada vraća se u jesensku šemu. Swedish house mafia održala je veliki koncert u Goteborgu za kraj ljeta koji je okupio 75 tisuća obožavatelja ne samo iz Švedske.

Prepoznatljiv ritam progresivnog housea držao je budnim mnoge u okolici, a ne samo na stadionu, a koji su uz ritmove benda iz Stockholma plesali do kasno.Vatromet i svjetlosni efekti bili su samo za najhrabrije.

Djeca su hrabro krenula u novu školsku godinu.

A jedna oblačna večer s ugodnim prohladnim zrakom natjerala me na šetnju.A kad ono – prve žaruljice na balkonima…I dok sam u čudu ,ali s nekom dragosti, promatrala to oko sebe, osjetila sam se sigurno i ugodno.

Šveđani žele ugodnu.Ne čekaju blagdane i tvrde hladne noći. Djeca su u duši oni. I pokazuju to otvoreno. Da će upravo crne i hladne noći te kratke dane dočekati obasjani i s pozitivnom energijom. Baš kao što i proljeće dočekuju šarenilom boja i vjenčićima u kosi. Ne čekajući da proljetno sunce zasja.