Gingerbread Man – kolačić kojeg su svi ganjali

Zbog slike s aerodroma u Copenhagenu odlučila sam posvetiti blog ovom čovječuljku, jer me uzastopno prati godinama. U skandinavskom svijetu izrađuju ga od raznih materijala koji podsjećaju na one poganske lutkice… Možda on to i jest, jer navodno “donosi” muškarca ženi, ali mislim da definitivno nije bad guy

Jedan od božićnih ukrasa s kojim sam se kroz život često susretala najviše na tuđim blagdanskim stolovima bio je kolačić u obliku čovječuljka. Nisam se nikad zainteresirala koje je njegovo značenje i zašto se peku kolačići u obliku čovječuljka, no često je bio na onoj predivnoj tacni sa suhim kolačićima. Meni je predstavljao veselog čovjeka za blagdane, pa je u toj kategoriji i ostao. Jer, kad sam i pitala starije što on znači, nitko nije imao pojma.

Najviše sam birala kolačiće u obliku jelke, anđela, čizmica, zvijezdica i svijećica te raznih kuglica ukrašenih šećerom koje su simoblizirale sav sjaj i raskoš blagdanskih dana. Sitni kolačići uvijek su bili moj prvi izbor i mogla sam ih jesti do trenutka kad bi me postalo biti sram. Ono, kad te za stolom počnu svi gledat pogledom – ostavi nešto i za dane pred nama.

Onda bih uglavnom stala.

Čovječuljak je bio outsider. Mislila sam da se netko pogubio u modlama pa izradio čovječuljka keksića od ostataka tijesta. Svašta mi je kao maloj padalo na pamet.

Ovih dana Gingerbreads upadaju mi u oči više nego ikada i definitivno je došlo doba čovječuljka. Trend, da. Zainteresirala sam se i pročitala priču koju “on nosi”. Navodno je nastao tako da su gladni starac i starica koji su živjeli u šumi odlučili ispeći kolačić od tijesta i začina jer je to bilo jedino što su imali u kući. Starica je odlučila oblikovati čovječuljka od tijesta ukrasivši ga raznim začinima, nacrtavši mu oči i usta te kaputić s gumbima. Kad je kolačić bio ispečen, pobjegao je iz pećnice glavom bez obzira u šumu. Ondje je zamirišao mnogim zvjerima koje su ga počele ganjati ne bi li ga pojele. Na kraju šume, kolačić od gingera došao je do rijeke, a lukava lisica ponudila mu je prijevoz do druge obale. Naivni Gingerbread sjeo je na lijina leđa, a na kraju taksiranja lija je rekla neka joj sjedne na nos kako bi ga iskrcala van. Lukava lija slasno je pojela keksić i tu je priči kraj.

Kakve on veze ima s Božićem? Možda simbolizira ljudsku težnju za slobodom, možda simbolizira naivnog čovjeka, možda onog tko je neuspjelo potražio neki svoj izlaz. Takvih je mnogo. I na kraju svake godine kad podvučemo crtu, mnogi će se naći na mjestu kolačića koji je ipak bio pojeden.

Čovječuljka odsad ne gledam drugačije. I dalje je nekako outsider u mojem božićnom društvu, onom iz djetinjstva, iz sjećanja, ali svakako spada u kategoriju onih koji Božić čine drugačijim, modernijim, u trci za nečim boljim. A to je svakako poželjno.

Gingerbread simbolizira svakog od nas. I svatko od nas u njemu može vidjeti barem jedan trenutak iz svog života. Kad se borio, kad je bježao, nadao se nečem boljem, bio naivan, vjerovao krivima, i smijao se…Zato neka bude na blagdanskom stolu i neka simbolizira upravo to. Svakog od nas.

Snö… Švedsku zahvatila prva ovojesenska snježna oluja

U Švedskoj su započele snježne radosti

Iako pretežno na istočnom dijelu zemlje, i u Goteborgu je u ponedjeljak pao prvi ovojesenski snijeg. Mnogi su se u ponedjeljak probudili uz snježnu grmljavinu koja je svojevrsni fenomen. Do nje dolazi kada je oko obale još uvijek relativno topao zrak, a s istoka dolazi jaka hladna fronta.

Bili su jaki udari vjetri te sniježni nanosi, a problemi u prometu nastavili su se i danas. Mnogi vlakovi su otkazani, posebno oni iz Stockholma prema zapadu i unutrašnjosti.

Prepare 4 Xmas once again…

Hia Hia Hexa… iz dječje sobe čujem riječi jednog švedskog dječjeg crtića u kojem mali medo spašava svoju ekipu od vještice koje ih je začarala. Ovo začarala me podsjetilo. Stiglo je ono doba godine… Neću više pisati o tome stiže li ono prerano, ali svake godine stiže sve ranije. Gubimo li bitku s vremenom? Bojimo li se da će nam nešto pobjeći? Želimo li stvarno da ovo doba godine traje dulje? I jel’ nam stvarno lijepše, ako počne toliko ranije? Vremena su druga, naravno, no moramo li baš u svemu ići za vremenom, za konzumerizmom? Bla, bla….Možemo tako do proljeća. I onda sve u krug. I nitko neće slušati. Ostaje nam samo da se sjetimo i da sjećanjima svjedočimo da se može i drugačije… Da se može i drugačije dobro živjeti.

Kako se nekad živjelo u studenom? Vi koji ste odrastali u 80-ima ili 90-ima? Što je za vas značio studeni? Mjesec išćekivanja… Za mene on je značio – više snijega, mokrih vunenih rukavica, loših cipelica koje su redovno propuštale sve dok u staru Jugu nisu stigle one strane, koje su bolje štitle od snijega. Duge šetnje iz škole i u školu, razgovori s prijateljima, a ono najbolje – dolazak doma gdje se polako spremala atmosfera. Okupljali su se susjedi iz ulaza, razmjenjivali su se recepti o kolačima koji mogu stajati do Božića, radila se nabavka malo po malo. Mi najmlađi čekali smo Djeda Mraza preko sindikata od staraca i veselili se onoj vrećici u kojoj smo svi dobili isto. Slavili su se tada u tom mjesecu neki praznici iz bivše države i oni su nas sve nekako okupljali u te dane jer su starci bili više slobodni nego se išlo na posao. Kazalo se nekad da je s tim danima počinjala atmosfera Nove godine. U školi smo radili ukrase za bor, crtali božićne i novogodišnje simbole koji su završavali na panou u razredu. Pripremala se školska predstava u kojoj smo svi sudjelovali, čak i u njenom pisanju. Ukrašavati se počelo tek oko dočeka Nove godine.

Druga vremena, davna vremena. Oko mene, ove dane svi bjesomučno slave neke 50-te rođendane. Na veliko, na bogato. Ne štedi se. A i štednja danas…. više nema smisla. A kad više ni to nema smisla, što nam ostaje? Ljudi su u gotovo sve oko sebe izgubili povjerenje. Teško da se išta veliko može planirati, osim živjeti iz dana u dan. Naučili smo to najprije u pandemiji, a učimo i sada. Sve što stvaramo možda sutra neće imati smisla, a možda se upravo i vraćamo nekim novim starim vrijednostima. Zato dragi moji, družite se, smijte se. Vi koji ste živjeli u ona lijepa stara vremena – sjećajte ih se. A svatkom tko kaže da je nostalgija za starim vremenima zapravo strah od ogovornosti, pokažite neke stare slike. Možda je stvarno svijet nekad bio stvarniji, običniji i realniji. Ako ništa drugo, komunicirali smo face to face na palačinkama kod nekog gdje nije trebalo posebno zvati nikog. Svi su bili dobrodošli. Znalo se kamo se ide.

Nek vas ovi ukrasi upravo ovješeni po Goteborgu sjete da su praznici u nama samima. Nemojte se smetati. Ni s ukrasima, ni bez njih. Živite svoj svijet.

Ove godine Goteborg je okićem srcima

Crvenim, zlatnim….možda žele reći da je ljubav ipak sve što nam treba. Bilo je i vrijeme…