Pisala sam Vam već o raznim hrvatskim prozvodima koji stižu u Švedsku u posljednje vrijeme sve više.Dolaze razna piva,no jedno je već tradicionalno ondje.Šveđani vole pivo.Kao i drugdje, ovih dana proizvodi se puno craft piva kao i onih bezalkoholnih koji se mogu nabaviti u običnim trgovinama.Ovo Karlovačko uslikali smo u Sistembolagetu u kojem se isključivo prodaju alkoholna pića. Uz hrvatsku zastavu, lijepo je naletjeti i na ovog hrvatskog prijatelja.Uz naravno ajvare,paštete,pršut, juhe iz vrećice i sve ostalo…
Jučer je u Švedskoj bio Debeli utorak. A to je dan kada nitko ne preskače svoju omiljenu slasticu -Semlu. Debeli utorak svojevrsna je inačica našeg Pokladnog utorka, dana prije početka Korizme, no Debeli uotak u Švedskoj sa semlom u ruci “slave” svi i to ne samo na Debeli uzorak, već se Semla može kupiti u Švedskoj svakoga dana od razdoblaj Božića pa do Uskrsa. Semla u Skandinaviji postoji od 16. stojeća, a prva verzija ovog deserta bila je obična lepinja koja se umakala u kruh. Svaki Šveđanin prosječno kroz godinu pojede između 4 i 5 Semli. Ta brojka odnosi se na one kupljene u trgovinama, a Šveđani često Semle rade i kod kuće svatko po svojoj želji i danas postoje brojni recepti o tome kako spremiti ovu slasticu. Danas ih je moguće kupiti i one u lakšoj verziji, primjerice bez laktoze. Sastoje se od peciva koje podsjeća na našu žemljičku, a punjena je sa šlagom i kremom od marcipana. Uz naravno, mrvice vanilije koje uz marcipan savršeno pristaju.
U Švedskoj su još uvijek na “snazi” Sportski praznici , kako u kojoj oćini, pa su mnogi usporili ritam, jer vrijeme provode sa djecom. Iako zimi nije kraj ni na vidiku, vrijeme je lijepše, nebo je više plavo nego sivo, a i temperature znaju iznenaditi pa su često u plusu. Što je za veljaču visoka temperatura u Švedskoj.
Ili dan tvrdog kruha u Švedskoj. Zvuči čudno,ali je jako ukusno.A i priča je zanimljiva.
Knäckebröd ili tvrdi kruh, ukoliko ste bili u bilo kojoj skandinavskoj zemlji, sigurno ste vidjeli.Mnogi i zaziru od njegive oštrine ili tvrdoče no kruh odnosno nešto između kruha i krekera itekako je ukusan. Vjerovali ili ne to je kruh s kvascem,a prvobitno je nastao u Švedskoj. U davnim vremenima, spominje se i Srednji vijek, Spisbröd ili hrskavi kruh bio je pečen na štednjaku i on se smatra pretečom današnjeg Knäckebröda koji je puno deblji.Ima ih u svakakvih verzijama, ima tanjih i debljih,svjetlijih ili tamnijih, sa raznim začinima. Vrlo su ukusni i možete uz njih jesti svakakve namaze.Idealni su za jutro uz losos ili kakav sir. Većina knäckebröda donedavno se pekla sa četiri sastojka – raž (obično cjelovite žitarice), kvasac ili kiselo tijesto, sol, voda. Danas su se razvile sorte knäckebröda iz različitih pekara. Možete naći i knäckebröd koji sadrži pšenicu, ječam, zob ili kukuruz.
Rado ovaj kruh kupujem mnogima kao poklon iz Švedske i svi se ugodno iznenade.Jer kruh istekao može biti odličan poklon. Lijepo upakiran,ukusan,zdrav i ono što je najvažnije tradicionalan. Upravo na tradicionalnim proizvodima Švedska u posljednje vrijeme puno radi.I na toj promociji im jako dobro ide.
8. tjedan u godini u Švedskoj je rezerviran za sportske praznike. Obitelji masovno odlaze na praznike na tjedan do 10 dana. Unatrag nekoliko godina praznike Šveđani većinom potroše u Švedskoj, ponajprije jer pandemija nije dozovoljavala baš previše kretanja naokolo. No otkud potječu sportski praznici? I kako su nastali? Priča koja ja poznata govori o tome kako je davne 1940. godine tadašnja tzv. komisija za gorivo odlučila uvesti tzv. praznike uštede na grijanju u školama i radnim mjestima ,jer su se tada za ogrijev koristili ugljen i koks. Tako su u najhladnijem dijelu godine i još uvijek dosta mračnom, praznike obitelji provodile na otvorenom uglavnom u švedskim planinama. U današnje vijeme štednja više nije razlog (o tom potom – možda postane ponovno) već zarazne bolesti koje u veljači haraju Švedskom. Ondje se naime frebruary naziva Vebruary upravo zbog toga što je puno djece bolesno, a onda s njima obole i nihovi roditelji, pa se vrijeme provodi po vard centralama odnosno domovima zdravlja. Kako bi se to izbjeglo u velikom broju, uvedeni su zimski sportski praznici. Tako se u najbolesnijem tjednu/mjesecu u Švedskoj (svaka općina ima svoj tjedan kada se provode sporski praznici) učenici miču iz školskih klupa, a njihovi roditelji s posla. Švedska svojim građanim organizira mnoge aktivnosti od besplatnih satova padela, izrade rukotvorina ( koje su na sjeveru jako populane čak i kod djece) do igranja badmintona… Oganiziraju se i izleti u duge gradove, skače se po trampolinima usred gradova… Uglavnom sve na otvorenom.
No mnogi i ostaju kod kuće, jer je i u Švedskoj sve dosta poskupjelo, pa tako i izleti i praznici.
Ništa, mnogi će se ipak zadovoljiti poznatom švedskom krafnom poznatom kao Semla čiji dan sukoro dolazi. Veljača je mjesec krafni, a švedska krafna je semla. Popularni su jako i tzv suhi kruščići, koji imaju svoj dan 19. veljače. O njima pak drugi put. Mislim da je ovaj dan na novo uveden, no moram još provjeriti. U svakom slučaju tvrdi kruh u Švedskoj je tradicija. A danas on ima mnoge svoje inačice.Pa i svoj dan. Nadam se da ste dobro i da se veselite sunčanijem dijelu godine koji je pred nama.
Dragi moji, nadam se da Vam je godina započela dobro. Moja malo uskomešano, ali ide, ide…
Nego, malo sam usporedila cijene u Švedskoj i Hrvatskoj u kojoj je uveden euro pa je kaos u glavama ljudi još malo opsežniji. Osim što su digli cijene, sad još i euro, pa se svima dignuo živac do kraja. Lovi se u mutnom, kako kažu, što je jako loše, a i novčanici su puni železnog novca na koji nismo navikli. Dakle, prebacite se na kartice. Podhitno. I ne mislite, ne gledajte cijene i ne preračunavajte. Kupujte osnovno. Barem neko vrijeme, dok se upaljeni živci se osuše, a kad se osuše, onda Vas boli više za sve. Još malo osušenih živaca. Nikakav keš, samo kartica.
Nego ajmo na cijene, posljednji put. Švedska, kao što Vam pisala, poznata je po visokom standardu kojeg su pratile visoke plaće, ali i visoka davanja i porezi. Standard je to koji je u posljednje vrijeme i naglo narušen (struja je poskupila i do 300 posto!, pa umjesto 3 tisuće krune sada je račun za struju mjesečno 11 000). Vrijednost novca drastično pada, plaće su još uvijek na istom kakve su i bile, iako se pokušava nešto napraviti po tom pitanju. Ljudi ne planiraju godišnje odmore, sve je nekako stalo. Tako da ako mislite da ste šokirani eurom, ima i onih koji su šokirani strujom. Cijene hrvatskih proizvoda u Švedskoj su uvijek bile zanimljive. I danas su one gotovo identične kao u Hrvatskoj – provjerili smo Čokolino, Ledeni čaj, Životnjsko carstvo, Kraševe kekse sve je to gotovo ista cijena, osim Domaćica keksa koji su skuplji u Švedskoj oko pet kuna. U Švedskoj Vam je litra mlijeka tri kune skuplja nego u Hrvatskoj, meso oko 20 kruna skuplje (pileći batci), a pileći file i do 40 kruna skuplji! Goveđe meso 30 kuna je skuplje nego u Hrvatskoj, a svježi losos kilogram stoji 250 kruna, što Vam je gotovo isto kao u kunama. Podravkine stvari sve su jeftinije u Švedskoj – od juha iz vrećice, pa do ajvara. Cedevina je skuplja u Švedskoj za više od 20 kuna. Znači li to da Hrvatska ide lagano na švedski standard? Možda. Živi bili pa vijdeli. Ovo su cijene od danas, nedjelje 15. siječnja. Evo, toliko da znate za usporedbu. Nadam se da ću drugi puta javiti s nekom boljom temom.
Možda uskoro obnovim jedan party iz djetinjstva. Baš mu se veselim. Pisat ću kako je bilo. Nadam se već ovaj tjedan. Uživajte.
Malo Podravke….
Malo slatkoga….Domaćica je jedina skuplja u Švedskoj nego u HrvatskojMalo ajvara…Cijene kruha drastično premašuje one hrvatskeCijene boce maslinovog ulja u Švedskoj idu u nebo (oko 125 kuna). Oduvijek su i išle…
Mogla bih Vam samo napisati sretan Božić i poželjeti Vam sretnu Novu. Ali dogodilo se toliko toga svima nama… I naša razmišljanja su ovih dana u svim tim danima. U još jednoj nepredivivoj godini koju smo izgurali, obavili, odradili, u kojoj smo i uživali, radovali, se tugovali, opraštali se. Još jednom dižemo čaše da ju pozdravimo, jer ju više nikad nećemo doživjeti. Kao klinki to mi je bio tako mistični događaj, taj odlazak godine za čiji party su se svi spremali oko mene malene. Ali prije toga, dolazi nam Božić koji poručuje da sve što smo napravili – jesmo i da tako trebamo ostaviti. Božić koji donosi mir i nadu, kako u dječjim nasmiješenim obraščićima tako i u nama i u onim pored nas. Kroz godinu koju ostavljamo plovila sam u divnim stvarima, zaljubila sam se u jedan grad, dijete mi je krenulo u kolektiv (što mi je definitivno predstavljalo najveći stres), a vjeru i samopouzdanje debelo mi je porušila smrt prijateljice, mame dviju divnih djevojčica. Koju još nisam otpratila kako treba, iako sam sve bliže tome. Godina je bila zbilja turbulentna, ali poučna. Naučila me pobrinuti se za sebe, jer sam shvatila da sam tako najkorisnija onima koje volim. Ponosna sam na to. I na svoju jelkicu za koju mi dijete kaže da je mala, a posebno na svoje jaslice koje sam uspjela brojčano spojiti nakon 30 godina, a stare su sigurno oko 50-ak. Jer sam ih davno naslijedila. I dok su mi frendice na kavi za Badnjak, ja brišem nos sebi i sinu, jer smo pokupili neki vrtićki virus. Ali veselimo se ipak još jednom Badnjaku. Volim vas puno i želim Vam sve najbolje. Uživajte u sretnim trenucima i neka Vam potraju. Nek Vam bajka potraje, neka Vam padne snijeg koji se neće odmah pretvoriti u kišu, kako kaže meni najdraža božićna ljubavna pjesma Old lang syne Dana Fogelberga kojom je ispričao jedan od najemotivnijih doživljaja na Badnjak, tako vjerno, iskreno, duboko i jednostavno. Upravo takvi budite i ostanite. Pa nek ‘sreća prati nas… Čaše u zrak.
Nema slike.Stvorite ih sami u ovim danima.I ostvarite ih.
Jeste li ikad imali ovakve pahuljice na prozoru ujutro? Ne, nije montaža. Neki od Vas na Mediteranu ovakvih se zima sjećaju samo iz djetinjstva i to onog ranog. Opasno je i zahladilo ovih dana i gotovo su svakodnevni dobri minusi u južnoj Švedskoj. Nadaju se mnogi i bijelom Božiću, no meteorolozi nisu ostavili puno prostora za nadu, jer se najavljuje toplija fronta tih dana. No, ovih par slika sigurno Vam može dočarati ciču zimu i plavo hladno nebo. Nebo koje je najčišće i najplavije kada je hladno. Kada je vjetar blag, ali prodoran do kosti od hladnoće na kojoj je teško stajati vani. Ali vi se i dalje radujete Božiću, usprkos. Možda i više nego prije. Jer, evo još tjedan – dva i još smo jednu tešku godinu uspjeli ostaviti iza sebe. Mašite joj dragi moji. Baš kao što dijete maše snijegu.
Ovo je prva kuća koju sam kupila u Švedskoj. Naravno da je crvena…
Zima u šumi posebni je doživljaj.
Je li ukrasno ili pravo?Lijepo je i tiho u Švedskoj. Najljepše u hladnim zimskim danima koji ne ostavljaju mjesta sunčevim zrakama, ali fale ljudi na cesti…Malo atmosfere s aerodroma u Stockholmu koja ležerno podsjeća da ispraćamo još jednu godinu…Švedske bobice pred zgradom netko je okitio žaruljicamaKad se prozori zalede, Djed Mraz je ovdje…
Ljeto, odnosno godišnji odmor, vrijeme je kad najviše primjećujem detalje. Točnije, ne ljeto, ni godišnji, možda više odlasci u neke druge krajeve… tuđe kuće i apartmane. U njima čovjek na svašta naleti. Na stare knjige, na romane koje je oduvijek htio pročitati, a nije imao vremena, na slike koje ga se jako dojme, koje su skupe i uz koje spavajau 10-ak dana, na kamine koje su oduvijek htjeli, ali ih nemaju, kao i na stare stvari koje su zadnji puta vidjeli kod svojih baka. Kao što su stare lampe, ili neki drugi ukrasi, naročito ako ste smješteni u nekoj staroj kući gdje, iako vlasnici nisu stari i kuća je obnovljena, oni su ipak ostavili u njima neke uspomene, radi fore. Tako sam ovog ljeta naletila u jednoj staklenoj vitrini na čestitku koja je svirala. Jel’ se sjećate tih čestitki? Vjerujem da oni koji su odrastali u 80-ima znaju o čemu govorim. Bile su to čestitke koje su svirale ukoliko su bile božićne – razne božićne pjesme, a ako su bile rođendanske – onda pjesme u tu svrhu. Ja na neke druge vrste čestitki koje su svirale nisam naletjela. Ali znam, dok bi ih moji znali dobivati od rodbine iz inozemstva, da smo ih čuvali sve i jednu u regalu. Otvarala bi ih često i gledala koji vrag ipak u njima tako svira. Ali nikad dovoljno nisu bile čuvane, da prežive, evo gotovo 40 godina, koliko je stara – ove čestitka.
Ona više ne svira. Naravno. Ali meni je u ušima odzvanjao Tannenbaum dok sam ju otvorila.
Ljudi, pišete li čestitke ikome? Biste li ih pisali da to opet postanu trend ili Vam je to totalno nezamislivo? Danas su se čestitanja svela na zakazane datume u našim rasporedima i kalendarima u mobitelima. Uglavnom, mobiteli ih šalju i sami. Čestitke za blagdane dobivamo svi iste. Svake godine pet istih čestitki kola uokolo i to je to. Dok se datum ne izliže do kraja. I hvala dragom Bogu što je dan završio i što smo se svi lijepo svih sjetili. Ide li vam to pomalo na živce? Kako bi bilo da dobijete papirnatu čestitku od nekog ili onu koja svira?
Mojim roditeljima neki prijatelji i dan danas šalju čestitke za važne dane. To su jedno te isti ljudi. Oni kojima je ta navika ostala uvriježena i koji iako imaju mobitele, još uvijek kupuju i pišu čestitke i ne odriču se te divne tradicije, iako su proputovali svijeta. Danas je to jedna velika i topla gesta, znak stalnog i ponovnog sjećanja, susreta na jednoj drugoj razini, osobnoj, ispisanoj rukom, penkalom, lijepim flomasterom… Jako bih željela dobiti čestitku. Razmišljam, kad bih je dobila kakvo bi to posebno značenje bilo? Da mi netko pošalje čestitku. Koliko bi ona zapravo bila osobna. O njoj nitko nikad ne bi trebao znati ništa. Ona ne bi bila zabilježena ni u jednom digitalnom prostoru, ni u jednom mailu, u nijednom mobitelu, ni na jednoj komunikacijskoj platformi. Čak se ne bi nikada saznao pošiljatelj/ica, ukoliko bi potpis bio recimo samo inicijal ili nadimak poznat samo meni. Je li Vam sad jasno koliko je čestitka nevjerojatna stvar u ovom 21. stoljeću u kojem je sva komunikacija negdje ostavljena i zabilježena? Jer eto tako smo htjeli i mislili smo da će biti lakše. Koliko je čestitka javna i otvorena zapravo svakom tko je primi u ruku, toliko nosi svoju poruku, težinu, osjećaje, sjećanja… I poprilično zna biti tajanstvena.
Zato, glasam za čestitke. Ali ja sam ionako jedna tradicijski orijentirana bloggerica, pa se drugo od mene niti ne očekuje. Uživajte. Ukoliko vidite koju zgodnu čestitku, ispišite je i pošaljite onom koga se najrađe sjećate u životu. Bit ćete ništa drugo, nego sretni.
…toys in every store… Vjerujem da svi znate prijevod stihova ove velike božićne pjesme koju su obradili mnogi autori i koja je ovih dana jako slušana. Od svih stihova odabrala sam baš te. S razlogom. Vjerujem da većina Vas kupuje djeci poklone za Božić i da Vas upravo ta kupnja jednako baca u radost kako i u prazan novčanik. Jer, tek kada njima namirimo želju, nama nekako može početi Božić. Tako je barem kod mene. Božić je vrijeme kada ispunjavam sve želje. Vjerujem da je tako i onima koji djecu nemaju. Kupuju svojim voljenima. Ne pišem sada o samoj kupnji, potrošnji i konzumerizmu blagdana, već o onom drugome. Učiniti nekoga radosnim. A to barem mali darak uvijek može. Upravo zato želim ispričati svoju božićnu priču. Onu kad sam bila mala. Odrastala sam u ranim osamdesetima, hvala Bogu, mislim da bolje vrijeme nisam mogla izabrati. To je bilo vrijeme u kojem nije bilo luksuza kod nas u istočnoj Europi i nisu svi mogli otići u inozemstvo samo tako, po neke lijepe stvarčice. Ali, beskrajno sam zahvalna mojim susjedima iz zgrade s prvoga kata koji su Božić činili nama djeci iz ulaza posebno čarobnim. Njima je za blagdane bilo posebno veselo i kuća prepuna ljudi. Dolazila rodbina iz Austrije, a jedan njihov kofer bio je uvijek pun dječjih igračaka. Uvijek. I dok bi moja prva prijateljica dobivala barbi kuće s bazenom i liftom, Barbiku, Kena i sve lutkice koje su se tada furale, prelijepe haljinice i štiklice za obući, beskrajno fine Milka čokolade, a njena mama sve potrepštine za kolače i pudinge koji bi pripremala, ja sam se radovala zajedno s njom samo zbog toga što sam sve to gledala. Iz kofera čekala sam svoju čokoladu ili Djeda Mraza od čokolade. Ili bi pak gledala na njihovom boru donešenom iz šume (doslovno je bio velik kao dvije trećine sobe) sve prelijepe ukrase iz prelijepog Beča. Ja bih uživala u gledanju. I ne samo u tome. U koferu su uvijek bili i katalozi s najnovijim igračkama kako bi se mogla napraviti i narudžba za drugi dolazak rodbine. Katalozi bi uglavnom bili moji. S njima bih otrčala na 4. kat, u naš stan, i sva zadihana kretala u kreiranje svojeg svijeta igračaka. Iz kataloga bih izrezivala sve što mi se svidjelo i lijepila u svoju bilježnicu stvarajući tako svoj svijet. Svoje igračke. I ne, nisam živjela i siromaštvu. Samo nisam imala rodbinu iz Austrije. Ja sam uvijek dobila od mojih što sam željela, ali to je uglavnom bilo nešto iz VAMA-e. Zato su katalozi bili moj prozor u svijet, oni su pokretali moju maštu, a ja sam u svojoj bilježnici imala sve igračke iz kataloga. Sa svim raznobojnim naslovima na stranom jeziku, u predivnim bojama koje se kod nas nisu tada još ni štampale. Pitam se, možda sam i bolje prošla ljepivši tako sve što sam htjela i imajući sve na papiru? Možda su moje papirnate igračke imale veću moć od njenih pravih? Razmislite o tome kod slijedeće kupnje. Koliko nam je zaista dovoljno i što želimo kupnjom “nahraniti”. Da. Sve ovih dana sve više izgleda kao Božić. Iščekivanje je najljepše razdoblje svega u životu, tako se kaže. Pa tako i ono božićno. I izlozi su puni igračaka. Igračaka koje su svakom roditelju sto puta važnije nego li samoj djeci, koja ih, priznali ili ne, zaborave uglavnom za mjesec dva, jer dođe neka nova fora. Pjesma kaže kako sve izgleda kao Božić. Ja mislim da je Božić sve ono što se tih dana rodi u nama. Nadam se da Vam je ova priča rekla nešto. I ušla u srce. Kupujte sa srcem. Pišite, čitajte, pričajte priče, pecite kolače, ljepite papiriće u bilježnice, pjevajte, kreirajte svoju sreću.
Drago mi je što se moj sin ovih dana najbolje zabavlja grijanjem na kamin kod djeda i kroz zatvorena vratašca uživa u moći vatre i broji Tintiliniće. On misli da su pravi. I opet, sve sve oko nas izgleda kao Božić..
Zbog slike s aerodroma u Copenhagenu odlučila sam posvetiti blog ovom čovječuljku, jer me uzastopno prati godinama. U skandinavskom svijetu izrađuju ga od raznih materijala koji podsjećaju na one poganske lutkice… Možda on to i jest, jer navodno “donosi” muškarca ženi, ali mislim da definitivno nije bad guy
Jedan od božićnih ukrasa s kojim sam se kroz život često susretala najviše na tuđim blagdanskim stolovima bio je kolačić u obliku čovječuljka. Nisam se nikad zainteresirala koje je njegovo značenje i zašto se peku kolačići u obliku čovječuljka, no često je bio na onoj predivnoj tacni sa suhim kolačićima. Meni je predstavljao veselog čovjeka za blagdane, pa je u toj kategoriji i ostao. Jer, kad sam i pitala starije što on znači, nitko nije imao pojma.
Najviše sam birala kolačiće u obliku jelke, anđela, čizmica, zvijezdica i svijećica te raznih kuglica ukrašenih šećerom koje su simoblizirale sav sjaj i raskoš blagdanskih dana. Sitni kolačići uvijek su bili moj prvi izbor i mogla sam ih jesti do trenutka kad bi me postalo biti sram. Ono, kad te za stolom počnu svi gledat pogledom – ostavi nešto i za dane pred nama.
Onda bih uglavnom stala.
Čovječuljak je bio outsider. Mislila sam da se netko pogubio u modlama pa izradio čovječuljka keksića od ostataka tijesta. Svašta mi je kao maloj padalo na pamet.
Ovih dana Gingerbreads upadaju mi u oči više nego ikada i definitivno je došlo doba čovječuljka. Trend, da. Zainteresirala sam se i pročitala priču koju “on nosi”. Navodno je nastao tako da su gladni starac i starica koji su živjeli u šumi odlučili ispeći kolačić od tijesta i začina jer je to bilo jedino što su imali u kući. Starica je odlučila oblikovati čovječuljka od tijesta ukrasivši ga raznim začinima, nacrtavši mu oči i usta te kaputić s gumbima. Kad je kolačić bio ispečen, pobjegao je iz pećnice glavom bez obzira u šumu. Ondje je zamirišao mnogim zvjerima koje su ga počele ganjati ne bi li ga pojele. Na kraju šume, kolačić od gingera došao je do rijeke, a lukava lisica ponudila mu je prijevoz do druge obale. Naivni Gingerbread sjeo je na lijina leđa, a na kraju taksiranja lija je rekla neka joj sjedne na nos kako bi ga iskrcala van. Lukava lija slasno je pojela keksić i tu je priči kraj.
Kakve on veze ima s Božićem? Možda simbolizira ljudsku težnju za slobodom, možda simbolizira naivnog čovjeka, možda onog tko je neuspjelo potražio neki svoj izlaz. Takvih je mnogo. I na kraju svake godine kad podvučemo crtu, mnogi će se naći na mjestu kolačića koji je ipak bio pojeden.
Čovječuljka odsad ne gledam drugačije. I dalje je nekako outsider u mojem božićnom društvu, onom iz djetinjstva, iz sjećanja, ali svakako spada u kategoriju onih koji Božić čine drugačijim, modernijim, u trci za nečim boljim. A to je svakako poželjno.
Gingerbread simbolizira svakog od nas. I svatko od nas u njemu može vidjeti barem jedan trenutak iz svog života. Kad se borio, kad je bježao, nadao se nečem boljem, bio naivan, vjerovao krivima, i smijao se…Zato neka bude na blagdanskom stolu i neka simbolizira upravo to. Svakog od nas.
