U Göteborgu ovaj vikend ugodnih dvadesetak stupnjeva. To je i više nego dovoljno da vas plavo nebo i još plavije more izmame van. Ne, ne želim kvariti ugođaj ovih divnih slika koje će vam najbolje opisti južnu Švedsku uz obalu, ali moram dodati kako se i ovdje situacija poboljšava. Sve je više cijepljenih, Šveđani se raduju skorom razdobolju godišnjeg odmora, ali i svojem najvećem prazniku Midsommaru koji će stići za koji tjedan. Nadamo se u veselijem izdanju nego lani, kada su ga ljudi obilježili svatko u svom dvorištu u uskom obiteljskom krugu. I da ću vam moći nešto i uslikati. U vodi je 15 stupnjeva. Sasvim dovoljno za Šveđane i sve hrabre.
Svjesni su da svaki ljepi dan treba iskoristiti maksimalno baš kao i svaki lijep trenutak u životu. Nadam se da smo u ovih godinu i pol shvatili to i mi svi ostali koji nismo znali cijeniti ljepotu trenutka u njenom punom sjaju.
Mirno more i ugodan dan bili su dovoljan razlog za prvo isplovljavanje
Malo švedskih vila u nizu kojima je cijena u pandemiji strelovito porasla
Puno kupača za ovo doba s obzirom da je u vodi 15 stupnjeva celizijevihSve skupa kao iz poznatih švedskih serija, zar ne?
Što ima novo? U biti sve je isto. Svi se u nekoj čudnoj situaciji pripremamo za ljeto, a ono što je sigurno, ljeto za mnoge ni ove godine neće biti ni približno kao što su ljeta bila, makar idemo prema nečem boljem, kako kažu. Iako se cijepi sve više, to je još uvijek slabašan hod. Mnogi još nisu dobili svoju drugu dozu, neki ni iz inih razloga i ne smiju, pa tako neće ni code koji će im navodno omogućiti povratak u stari život. Ne znam iskreno kako se Švedska namjerava postaviti po pitanju ljudskih prava i samog QR coda (uvijek se trudila štititi ljudska prava i slobodu kretanja nadam se da će i sada!), no ono što se sprema u nekim zemljama meni se nikako ne sviđa. Tim više što su ljudi masovno pocijepljeni s jednom dozom i uredno u stožerima pribrojeni u zbrajanje kolektivnog imuniteta ( te tako njemu lijepo pridonijeli), no nemaju praktički nikakva prava da se slobodno kreću. Osim da se testiraju. Baš kao i oni necijepljeni, baš kao i antivakseri koji se ne broje nikamo,a sada će se i jednodozaši pribrojiti njima makar imaju antitijela. Čitava priča s kodom opasno je zahačila ljudska prava i slobodu kretanja već u prvom naletu, tim više što se on promovira kao ulaznica za stari život, za povratak u normalu. Baš kao što se već godinu i više vodimo isključivo kao brojevi, bili živi ili mrtvi, uskoro ćemo se svesti na dozaše, prva, druga, treća.I ne samo to,nego će se kretanje onemogućavati i ljudima koji imaju antitijela odnosno su imuni. Ne znam dokle će tako,i koliko će mi imati snage za sve. Nadam se ne dugo makar nikako ne vidim rasplet ovoga jer smo preduboko zaglibili. Nadam se da vam se neće pokvariti sve to skupa ljeto. Mada su sve posvuda i vrijeme i prilike – sve samo ne predljetni.
Švedsko zelenilo i kiša obilježava svaki svibanj
Jutra su snena i oblačna
Švedska iz zraka- šume u prvom planu
Ali Šveđani vole svoje proljetne roštiljade usprkos težim vremenima
Bože moj, kad ću li vidjeti Dansku, onak kako spada? Kad ću se otići isplesati u Berlin? Kad će mi dijete ići u vrtić da ne brinem? Slike s aviona nosim u sebi i zamišljam se kako hodam ulicama koje sam planirala posjetiti još davno u nekim boljim vremenima. Baš kao mnogi, pa tako ni ja, nisam mogla ni sanjati o tome kako ću zapravo dvije godine biti prikovana uz dom. Uz planove koji nikako da se realiziraju. Koji već pucaju u meni i koji samo nešto čekaju. Osim toga, čeka još mnogo toga drugog u meni na nekim drugim životnim poljima, jer sam uglavom 90 posto vremena posvećena samo svojem djetetu. Pa kad uspijem otići obaviti nešto za sebe, to mi je dan za slavlje. A ova pandemija, vratila me, ponekad pomislim, i deset godina unatrag. A onda, opet, stvore se misli, ideje, planovi, novi tekstovi i mislim kako je zapravo sve ok i kako će se sve realizirati.
Nego, jeste li čuli i vidjeli ili ste možda i sudjelovali u kojem test partyju onih cijepljenih, testiranih i preboljenih, odnosno onih koji se smiju okupiti i dobro se zabaviti u nekom velikom broju u zatvorenom prostoru kako bi se vidjelo ima li zaraza šanse protiv cijepljenih, preboljenih i testiranih i kako će se kakav odbjegli virus među njima ponašati? Kako vam se čini ta ideja koja se upravo provodi u HR u, kako je bilo prikazano u tv prilogu, u predivno okićenoj dvorani sa skupocijenim stolovima, escajgom i lampama? Ja sam se doslovno pred televizorom osjećala kao da me netko posrao. Još malo. (Nije bilo dosta kroz godinu unatrag kada su neki partyjali po karantenama i klubovima onako uzduž i porijeko i nikom ništa.) Ne zato jer me nitko nije pozvao nikamo na test party, ja si partyjam doma kad me uhvati u četri zida sama ili s mužem čist fajn, dok mi dijete zaspi. Već zato jer su mi se rojila pitanja u glavi – jel’ moguće da smo se još malo niže srozali? Što je slijedeće? Na poslu: cijepljeni u jednu sobu, ne cijepljeni u drugu? Ili ajmo se svi izmiješati da vidimo kako će biti? Zahod za cijepljene i necijepljene. Zahod za one s antitijelima i onima bez. Trgovine za preboljele? Oni koji nisu cijepljeni neka prebole! Najbolje britanski soj. Dakle, najbolje izaći van u rano proljeće bez maski. Nikako na ljeto, jer tada dolazi indijski soj koji je opasniji. Oni cijepljeni s jednom dozom morat će se javljati službama svako malo da se vide antitijela. Ako su niska – jok party, dućan , ništa bez testa. Do daljnjeg. Za njih je zahod samo doma. I smiju živjeti samo sa cijepljenim ljudima. Ili onima koji su preboljeli ili su se testirali…. Šalim se, naravno. Zapravo, što s onim ljudima kojima cijepljenje nije uspjelo iz nekih čudnih razloga? Koji se nisu smjeli cijepiti iz nekih zdravstvenih razloga? Na koje partyje će oni? Ajmo, živi bili pa vidjeli. Možda nam ovi partyji daju smjernice i za njih. Što je najgore, prije godinu dana nije se činilo da će cijepivo biti ovako brzo gotovo, nije se činilo da će cijepiva biti rangirana iz pitaj Boga kojeg razloga zašto i kako, nije se činilo da će se organizirati partyji za one koji su sretno odj….li COVID. Ovako ili onako. Nije se činilo ništa kao što je sada. Stoga si postavljam pitanje, kako će izgledati slijedeće godine pred nama? Uglavnom, možda i cijela priča jednostavno padne u vodu. Baš kao i sve veeeeelike priče. Evo čak se i Gatesovi razvode. Kod njih ono sa zahodima nije upalilo. Makar su se cijepili. Ili nisu?! No, nije uspjelo. Iako imaju kvadrate i hektre oko kuća koji se mjere u mjerilima manjih državica, ali pandemija je izludila svakog ovaj put u glavu, a protiv toga hektri i kvadrati nemaju šanse. .
Sve u svemu, čini mi se da je počelo ono zadnje odbrojavanje ovoj pandemiji. Jer osim virusa koji, mislim, da jenjava, smatram da su i naši mozgovi po pitanju svega toga došli do potpunog ispražnjenja i da nam treba recharge. Kakav i gdje, to će biti problem odlučiti se i isplanirati. Jedino to. Jer zahodi za cijepljene i necijepljene bit će golem problem. Naročito u avionu. A ne, pardon, tamo smiju samo cijepljeni i preboljeni i testirani. Transferi će definitivno biti problem. Mislim da će virus pobjeći od ovog ludila sam. Već obuva dobre kopačke, u slučaju kiše. Ako ništa drugo, druga polovica ove godine bit će presudna. Partyjali svi ili nitko. Statistika mi se čini, iako je labavog karaktera inače, ovaj put na strani prirode. Bilo je i vrijeme. Jer, sve ostalo je prolupalo.
Ono što fascinira na sjeveru i hladnome moru je njegova mirnoća. Izgleda gotovo kao mrtvo, nacrtano, nestvarno i nemoguće da se plovi njime….
I malo Švedske (u slikama dolje) u proljetnom trenutku. U trenutku kažem zato što je uglavnom kiša i vrijeme je jako loše. A u nekim sunčanim trenucima ipak dobije se dojam da je svibanj. I da proljeće došepa nekako do krajnjeg sjevera. Onako sramežljivo, polako. Traje kratko. Zato ga treba ovjekovječiti.
