Čudno vrijeme, još čudniji običaji

Ne mogu da ne stanem u obranu naših radnika iz “Đure Đakovića” koji su morali ostati bolesni u Švedskoj, a koje ondje nisu htjeli testirati jer, kako su javili hrvatskom zdravstvenom osiguranju, “to im se ne uklapa u njihovu borbu sa COVID-om”. Tako su naši dečki koji ondje zarađuju za život gradeći drugima mjesta za život, zaglavili gdje već imaju smještaj, a dvojica zdrava naša radnika se brinu za njih. Ostali, zdravi radnici nekako će se kombijima ipak uspjeti dovući do Hrvatske. gdje će biti testirani te zbrinuti. Izvještavaju mediji ovih dana naprosto nevjerojatne stvari. Zaista ne znam koji je razlog da je ovdje tako teško doći do testa i da bolesni moraju sami odlučivati o svojem stanju i daljnjem postupanju u skladu s pandemijom. Pa ljudsko zdravlje i pravo na zdravstvenu zaštitu, baš kao i pravo na rad, trebalo bi biti zajamčeno ustavom. Tako su bar mene učili na fakultetu u 2000-im godinama. Možda više nije tako? Tko bi znao. Što got da je, glavno je svatko pokaže pravo lice.

Prošla sam nekoliko puta nešto slično što od razvijenog zdravstvenog sustava nisam očekivala. Od odbijanja vaginalnog UZV-a kao trudnica, koji sam morala obaviti u 22. tjednu po hrvatskom trudničkom rasporedu, a koje mi je kao trudnici u inozemstvu pokrivalo moje zdravstveno osiguranje (jer sam prije trudnoće imala operaciju), a rečeno mi je bilo kako oni ne rade vaginalni UZV uopće, pa do ne dezinficiranja ruke prije vađenja krvi. Jednom se dogodilo. A o ne davanju antiobiotika s trodnevnom visokom temperaturom, ne bih – više. Preumorna sam i preživčana kad se sjetim. Ne uklapa se svakome netko u život. Kao što su sustavi različiti od zemlje do zemlje i to je sad u ovoj nesreći jako došlo do izražaja. Bit će zanimljivo gledati tko će kome otvoriti granicu. Začudila sam se kako su Danci ostavili zatvorenu granicu sa Švedskom. Pa zar Danci? A začudila sam se kako smo mi otvorili granicu nekima. No, dobro, opet kažem, svatko u životu shvati gdje mu je mjesto, ovako ili onako. Teško je zapravo onima koji to ne znaju. Oni ne znaju kako i kada pomoći drugome. Njima je zapravo najteže, jer nisu imali prilike upoznati pravi život i smisao u životu.

Točnije, sada je jako dobra prilika da razmislimo o tome što ćemo i kakvi ćemo postati. Tko got da je izmislio ovo s pandemijom, dakle, ili neki monstruozni um ili pak majka priroda, možda je dobro da svatko pokaže pravo lice i što mu je u stvari važno.

Pitam se što je s imunitetom jata, krda što već? U NY se mahom i dalje zaražavaju i to uglavnom oni koji idu u dućan, iako su davno i pompozno proglasili kako ondje imaju imunitet. U Švedskoj isto. Odnosno, oni još čekaju 15. svibanj ili 15. lipanj? Može biti da je prebačeno na lipanj. Tako nekako. Što je on trebao prestavljati? Opravdanje? S obzirom na to da vodeći hrvatski, ali i neki svjetski epidemiolozi pa čak i političari koji su se pozivali na to, samo da očuvaju gospodarstvo, koje svejedno pada, jer ono pada svagdje, a to je nažalost lančana reakcija, sada govore kako je to glupost, jer se samo izgubio veliki broj života, a zdravstveni sustav im je svejedno pred kolapsom, nemaju za maske ni za vizire, razmišljam o obitejima svih mrtvih. Što bi one mogle reći o imunitetu krda? O onima koji su zakopali djecu? Što su razmišljali starci koji su umirali od COVID-a? O imunitetu krda? O svojim unucima koji su, kako je bilo rečeno, “trebali na svojim leđima iznijeti epidemiju” pa ih je trebalo pustiti van da zaraze starce? Čini mi se da su epidemiju na leđima iznijeli starci poglavito u domovima. Starci koje nitko nije došao ni pozdraviti na kraju, jer nije smio, Pitaj Boga tko ih je zakopao i kako. Sramota. Nitko nije trebao umrijeti. Ničiji djed ni baka. Ničije dijete, ničiji kronični bolesnik. O čemu razmišljaju rodilje na porodu oko kojh je COVID i ne mogu ništa učiniti, a čitaju o tome u medijima? Očito o imunitetu krda. To im je jedino ostalo. Da prežive.

Stvar će doći kraju. Kao i sve. Svijet se i dalje vrti. Počinje ljeto. Granice su već zatrpane turistima i susjedima. Proglašavaju se krajevi epidemije. Vidite kako više nije važno i kako sve nije kako je bilo. Ipak, važno je samo tko je zaštitio ljudski život. Možda. Nekome.

Dubrovnik se ove dane reklamira kao super destinacija. On je uvijek super destinacija. Naslov jednog teksta kaže kako je upravo u Dubrovniku nekoć davno bila osmišljena i uspješno izvedena prva karantena u Europi. Tako je. Hrvatska je i onda, a i sada, pokazala prije svega visoki stupanj higijene, dosljednost, humanost, jedinstvo i borbu za čovjeka. I dobro je da se i tako reklamira. Nemojte da ovo izgubimo. Budimo iznad svih. Ne zbog njih koji će doći na ljeto, ili neće. Nego zbog nas.

Drž’ te se dečki iz ĐĐ-a.

I dok ostatak svijeta još uvijek sa strahom ispija prve kavice na terasama, Šveđani igraju badminton kao da se baš ništa ne događa. Da, baš me šokirala fotka koju mi je poslao muž s treninga u četvrtak navečer, a koju ne želim objavit iz principa. Svojeg principa. Ne uklapa se u moju borbu s pandemijom. Ne želim reklamirati badminton, niti ičiju dvoranu, niti hrpetine ljudi u dvoranama koji dahću bez ikakve zaštite.

Dečkima iz ĐĐ-a lijep pozdrav iz Hrvatske i brz oporavak. I još sretniji put doma.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)