Šetajući centrom Goteborga na svakom većem ulazu obično gdje je kakav poslovni objekt ili kafić ostavljena je jelkica kako bi je vlasnici uskoro okitili. Osjeća se atmosfera blagdana,sve je više ljudi u druženju, puno se kupuje, puno se pije gloog.Turisti su zaposjeli Haagu i njene simpatične trgovine i restorane. A građani već naveliko stavljaju žaruljiice na svoje balkone.Pa onako kroz zavjesu uživam u ugođaju gledajući balkone.
Ono što sam zavoljela kroz boravak na sjeveru su patuljci.Iako su bili više nego čudni, dok sam tek stigla prije skoro deset godina,sad im s veselim. Jedan izlog antikvarijata posebno me privukao,no u trgovini ih nije bilo.Ondje su bile stare lutke,od kojih je jedna strankinja pobjegla van uz osmijeh, naravno.
Slijedila sam tako patuljke po gradu,ali nisam uspjela naći nijednog za ponijeti kući.Očito je to bila i namjera.Oni se smiješe samo kroz izloge dućana,s prozora kuća…
Uz glas odlične Barbre Straisand koja mi pjeva u ušima o sjećanjima, shvatila sam da je osjećaj blagdana uvijek isti. Uvijek je u nama onaj isti osjećaj zajedništva koji su nam usadili roditelji kao klincima.Tesko će mi sigurno pasti prvi Božić bez našeg dede, ali planiramo njemu u čast okititi najveću jelku ikad.Baš ću je kao i on duvući doma i kupiti dolje pred našom trgovinom u Švedskoj.
A sad priča o patuljcima koju sam našla. A koji mi ne daju mira.
Za vrijeme Božića u Švedskoj je običaj ostaviti zdjelu kaše ispred kuće ispod ulaznih stepenica kako bi je švedski patuljci pojeli na Badnjak. Ako je zdjela prazna sljedećeg jutra, sve će biti u redu još godinu dana.Ako ste prema patuljcima dobri,oni vas neće zezati,nego vas štititi.
Mnogi Šveđani kod kuće imaju vlastite figurice patuljaka koje imaju na posebnom mjestu u svojim domovima tijekom cijele godine. A drugi ih koriste kao ukrase kako bi ukrasili kuće za Badnjak.
U nordijskim zemljama Europe postoje skandinavski gnomovi. U Švedskoj, Finskoj, Danskoj i Norveškoj postoje male razlike među njima i nazivaju se drugačije u različitim regijama.
