Koliko košta čisti zrak i mir u stanu?

Muku muče u Hrvatskoj zbog sortiranja smeća. Koliko vidim, oglasi su sve posvuda kako više nema “kante za sve”. Nakon što je postavljeno brdo kontejnera na kojima piše gdje i što i kamo ide, opet trebaju uputstva. Problemi se ne riješavaju, pa postaju sve veći. A što je veće brdo smeća, to je lakše samo se udaljiti od njega, jer smrdi, a ne se primiti u koštac s njime. Razumljivo. U neku ruku. Ali dok pogledate kako je to sve ipak lako dok se naviknete na sva tolika sortiranja i pranje tetrapakova i staklenki i koliko je lijepo imati čisti zrak oko sebe i ne imat ništa smeća oko sebe, shvatite da smeće kao takvo, kao naš suživotarac, ima golemu negativnu ulogu.
Lani sam na moru čekala u redu u bifeu/slastičarni (sve u jednom) na plaži da kupim klincima sladoled. I dok sam se ja bavila time gdje je tko i koliko mi je vruće i hoću li se skljokat ili ne, Skandinavka je ispred mene “prala” curu koja je radila u baru, a koja joj se usudila ponuditi slamčicu u koktelu.
-No, thanks!!?? It’s plastic! – rekla je ona zabezeknuto. Cura se nasmiješila i ponudila joj žličicu da si izmiješa koktel povremeno, ali ni to koliko se sjećam nije upalilo.
Pomislila sam jel’ to stvarno postalo gore toliki mindset? Ili je netko došao nas učiti nečemu dok se odmara u našoj Lijepoj našoj? Čini mi se sve pomalo. Ali da je postalo nekom to sve skupa zastrašujuće – je. I da ima onih koji burno reagiraju ukoliko se prema okolišu odnosite s nepoštovanjem, to stoji. Naročito sjevernjacima. Koji se bore sa svojim smećem na pravilan način i koriste viškove eneregije, ako za ništa drugo, onda za grijanje garaža i podruma. Makar bilo malo hladnije u stanovima. Da, upravo je tako. Kako bi se grijala garaža, i energija bila ravnomjerno raspoređena po kući, vama će biti ponekad hladnjikavo u stanu. Da, nama s juga sigurno.

Još davno, davno Šveđani su riješili pitanje smeća. I danas je to zaista posao za koji vam treba pola subotnjeg jutra (ako vam se nakupilo tijekom tjedna, a niste imali vremena za odlaske po odlagalištima). Ondje nema zabušavanja. A kazne su velike. I zbog jedne greške, platit će svi u ulazu ili u zgradi. Gospodinu Gradu koji je odgovoran za pitanje smeća i to od 500 kruna na dalje po osobi, ovisno o veličini greške koju ste počinili.
Tako, ako živite u stanu, već će vam kuhinja biti prostorno posložena sortiranju smeća. Imat ćete veliku ladicu u kojoj će biti 4 do 5 plastičnih kutija u koje ćete odlagati – mješoviti otpad, pa bio otpad, pa papir, pa tetrapake, pa plastiku. Dobit ćete i posebnu vrećicu za stare lijekove koje ćete odnijeti u ljekarnu kad vam se nakupe ili ambalažu od lijekova, a vrećicu držati dalje od djece.
Staklo i veće plastične predmete morat ćete odfurat na prvo odlagaište smeća za staklo ili drugi krupni otpad ( sukladno vašoj adresi stanovanja) za koji ćete dobiti posebne kartice za ulazak, a na kojima će se zbrajati koliko ste otpada bacili i koliko ste puta bili ondje.
Što se tiče bio i mješovitog otpada, odlaže se u ispred zgrade u posebne tuljce koji vode duboko pod zemlju. I nekao uz lasere dolaze kamo trebaju doći. Oni u kućama imaju svoje kante za odlaganje bio i mještovitog otpada ispred kuća, a koje prazne kamioni i odvoz je dosta skup. Ostalo smeće isto voze sami na odlagališta.
Meni je prije 5 godina bilo to sve jako čudno. Naročito me nerviralo pranje tretrapakova i pražnjenje staklenki od majoneza i slično. A ne smije se ništa takvo bacati u zahod, kako biste si olakšali posao.
Eto, naviknete se. Kad vidite da je svima oko vas to normalno, onda počnete i vi tako raditi. Zato mi je tužno i mučno gledat neuređena smetlišta i mjesta za odlaganje otpada naročito pred mojim stanom u Varaždinu gdi jednostavno nema neke sloge i nema reda u odlaganju. Barem ne u onoj mjeri u kojoj bi se to trebalo događati. Ali se zato energija štedi/troši na drugim stvarima. Potpuno krivim. Na tome tko će kome jače lupit vratima u noći kad dođe sa zabave, tko će se jače derat u noći, pušit i probudit nekom djecu, tko će punit kadu po 45 minuta u ponoć, i tako to…

To recimo u Švedskoj nikada nisam doživjela. Ne čuje se ničija brava, lupanje s vratima je nedopustivo, za one koji su pijani stigli s fešte pred jutro doma nitko ne zna, a ne daj Bože da bi se prale mašine s vešom usred noći, što se u Hrvatskoj još uvijek događa. I to sve više, jer, eto, štedi se energija. To se u Švedskoj, vjerujem i drugdje, smatra elementarnom nekulturom i apsolutno je nedopustivo. Za takvo ponašanje, sustanari odnosno suvlasnici stanova i udruge stanova imaju vas pravo izbacit na ulicu. Bez obzira tko ste i što ste i kolliko godišnje zarađujete i uplaćujete poreza.

Evo dragi moji.
Malo kuditi, malo hvaliti. Pa je sve negdje u sredini. Tako i treba biti. Još kad bi svi to ispravno i shvatili i uzeli si svi ono što nam fali, naš svijet bio bi (pre)lijepo mjesto za život.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)