Veljača je u Švedskoj definiivno najhladniji mjesec. Ima puno snijega čak i na jugu (ovih dana hladna fronta iz Rusije stigla je i u ove krajeve), i vrlo niskih tmperatura. Gotovo ništa iznad nule ni tijekom dana, a tijekom noći bude i minus 15 pa i više. Ovakvi krajolici vezani uz more čine se gotovo nestvarnim. Baš kao i situacija u kojoj živimo. I u kojoj ništa nemamo pod kontrolom. Ni priroda koja ostaje ista, u kojoj su godišnja doba stalna i nepromjenjiva, ni nepostojanje ikakvog zvuka, ni ljudi u blizini, ne mogu otjerati misli današnjice. Naprotiv. Ovakvi krajolici još više tjeraju da samo mislite.
Duge šetnice kroz šumarke kroz koje jedva prodire nisko švedsko sunce idealne su razmisliti o tome hoćete li doći na red za cijepljenje ili ne – na vrijeme. Nekako ni ugodni doživljaji ne mogu otjerati brigu i misli iz glava mnogih danas. Što god radili i čemu se god posvetili nakon svega ipak nećemo biti isti. To većini sad postaje biti kristalno jasno. No, “šetamo” i dalje. Iz dana u dan.
