Dragi moji, jeste li se išta promijenili? Otkad je pandemija? Je li kliknulo nešto u vama, udarilo vas? Onako iznutra.Kako gledate na vašu vezu, brak, prijatelje, posao, obitelj, način života? Jeste li shvatili neke stvari u životu na bilo kojem planu preko noći i osjetili ste se odjednom kao pogurani u autobus u koji niste prije imali hrabrosti ući? Je li dobar osjećaj? Ili ste se se prepustili tjeskobi i vodite bitku u osjećaju krivnje i čekate svoj red na psihijatra u obližnjoj klinici?
Kako kažu vijesti i mediji ovih dana, osim virusnu, pokupili smo i psiho pandemiju. Ma iskreno meni je svega dosta. A naročito onoga djela koji se tiče oduzimanja ljudskih prava i to nama svima naočigled? Nemaju na to pravo, pa makar i bila pandemija.
Ne znam zašto u čitavoj priči šute ljudi koji se ne smiju cijepiti i kojima su s covid putovnicama životi definitivno stali bez ikakvog zakona (naravno jer se takav zakon ne može donijeti ni u jednoj normalnoj liberalnoj zemlji) već na bazi preporuka, u Hrvatskoj? Vjerojatno šute zato jer se boje svojih bolesti za koje misle da su krivi sami, boje se tražiti prava jer su stjerani u kut, jer misle da nemaju više išta tražiti ovdje i da su sretni što mogu gledati kroz prozor. Eto, zato šute.
Zašto se na ljude koji su testirani prije dolaska na event, a nisu cijepljeni jer ne smiju, gleda kao da opasnost za cijepljene? Kao prvo, cijepljeni se navodno više ne mogu smrtno zaraziti niti prenositi bolest. Navodno. Drugo, pa ljudi koji se ne mogu cijepiti paze više nego cijepljeni dragi moji epidemiolozi i svi koji donosite mjere! Zašto su oni opasnost? Meni moja logika, a prema dosadašnjim uputama struke, nalaže da opasnost može biti i cijepljena osoba koja ništa ne pazi. Zašto nikada nije bila presica o ljudima koji se ne mogu cijepiti i tko će štititi njihova prava odlaska na roditeljski? Tko će za njih donijeti neka pravila? Ili su pravila Ostani doma? Strašno. Srediti stvari, hitno dok ne odu predaleko.
U Švedskoj nisu zaživjele covid putovnice na način kao što su u Hrvatskoj. Nadam se da ni neće, baš kao nije ni izolacija, a ne daj Bože zatvaranje.
Osim toga, o virusu se počelo govoriti stvarno kao o vanzemaljcu. Evo slušam jučer na vijestima stručnjaci govore – virus želi preživjeti, on je došao da preživi, da se nastani u nama, on neće nestati nikada, živjet ćemo ovdje s njime makar još uvijek ne znamo otkuda je,ali je prijetnja… Moramo se cijepiti trećom, četvrtom, osamnaestom, sto i prvom dozom, pa tko preživi… Bože mi oprosti, pa stvarno kao da nas se priprema na otimanje ljudi u snu iz kreveta preko noći, pa vraćanje ujutro s novim mozgovima…U biti lagano svi već imamo nove mozgove.
Nego, bablje ljeto još uvijek posvuda, nekako mi se čini da se teško vratiti svima na posao, onaj pravi posao koji je nekada postojao. Jer pravog posla čini se i nema. Ne zna se bi li se radilo ovako ili onako, ne zna se kako će djeca u školu ….ili se zna? Govorim za Hrvatsku. U Švedskoj djeca idu normalno u školu, svi po redu, nitko ne mora nositi maske. Ukoliko ima pozitivnih u razredu, djeca se testiraju kod kuće. Vraćanje na posao upitno, ali nije više ostanak doma jedina mogućnost rada.
Grade se novi mostovi u Goteborgu i to jedan divni u samome centru grada.
Neki se grade, neki se ruše, nemilosrdno u ovoj situaciji. Porušeni su odnosi, porušeno je povjerenje, povjerenje u vlasti, u struku, u one kojima smo vjerovali kao u jedino spasenje, u one s kojima živimo ili smo živjeli. U roditelje koji su se od straha otuđili. Nemojmo se otuđiti od djece kojoj je najteže. Naročito od one koja je debelo svjesna situacije, a trebala je živjeti.
ABBA-e su kao što, vjerujem, znate, snimile novi album koji će uskoro izaći. Ne bih htjela biti patetična, ali kroz život u svim važnijim trenucima javljala se The winner takes it all. Nekako je ta pjesma bila uvijek uz mene. I kad sam gubila i kad sam dobivala. Od nekud je dopirala, s neke radio postaje. Dok su se one još slušale. Dugo je nisam čula. Granica između gubitnika i pobjednika na koju smo navikli u ove dvije godine postala je tanka. Možda i neprimjetna.
The new spirit has arrived….Baš su me rastužile riječi njihove nove pjesme “I still have faith in you”. One istovremenu i dižu. I baš svaka je na mjestu. Baš kao što su to ABBA-e uvijek znale raditi. I uvijek u pravo vrijeme, bez obzira na godine. Mislim da je Švedska dala time fantastičan poklon mnogim generacijama za povratak u Normalno.
Lijepo je da su se sada opet pojavili.
Baš kao nada, ili čar u vezi, u koju smo već izgubili povjerenje.