Midsommar – u direktnom prijevodu – sredina ljeta. Za Šveđane, ljeto je vrlo kratko. Malo u svibnju, malo u lipnju, i to je to. Vrhunac lipnja već je dosta kišovit, pa jedino što Šveđani zazivaju ovih dana je – sunce u petak i subotu. Kako bi se mogli proveseliti za svoj najveći praznik, Midsommar. Praznik je to koji ih drži budne cijelu noć u kojoj puno piju, plešu i zazivaju plodnost kao prije nekoliko stotina godina. Zvučni je naziv, još poznatiji praznik, postao i naslov jezovitog horora koji je lanjske godine šokirao svijet.
Iako hladni i mnogima nedokučivi, Šveđani se u ovoj noći prevaraju u raskalašene i toga se ne srame. Slušam po televiziji kako će mnogi ipak otići s društvom nekamo na livadu i na feštu i proslaviti ovaj praznik kao i uvijek dosad, iako je stroga socijalna distanca još uvijek ovdje na snazi i to jače nego prije. Ja nisam sada u Švedskoj, a i da jesam, ne bih vam se usudila otići među ljude i ispričati što je to za običaj onako iz prve, iako sam namjeravala. No mogu provjeriti u medijima kako su Šveđani proveli ovogodišnji praznik koji ima jačinu Silvestarske noći. Na Midsommar Šveđani zapravo slave ljetni solsticij, a kako on pada ipak malo kasnije u drugim sjevernim zemljama, Šveđani su ga odlučili proslaviti za vikend oko 24. ili 25. lipnja, a nekad i prije (kao što je to slučaj ove godine) kada imaju najdulju noć i najviše sunca. Inače je u južnoj Švedskoj trenutno po danu oko 26 stupnjeva, svaki dan. Noć traje oko 5 sati. Na sjeveru Švedske zalazak sunca zadnji puta su vidjeli u svibnju.
U staro doba te su se noći pridonosile žrtve boginji plodnosti Freyi, pa je ta noć bila nazvana i noć ljubavnih čari, jer su sjevernjaci smatrali da je najbolje da se djeca rađaju u proljeće, kako bi bila otpornija. Tradicija nalaže kako su toga dana djevojke odlazile na livadu i brale po 7, neki kažu 9 vrsti, poljskoga cvijeća koje bi stavljale pod jastuk kako bi sanjale svojeg pravog muškarca. Danas ima neka caka sa ostavljanjem čaša pored kreveta s vinom, vodom i votkom, pa sudeći koja čaša ostane prazna takav će biti djevojčin brak. Vjerovalo se da je to magična noć kada se voda pretvarala u vino, paprat u cvijeće, biljke su imale ljekovitu moć, a od takvog cvijeća i dan danas se rade glasoviti vjenčići koje Šveđani stavaljaju na glave. Za ovu se noć rade goleme statue od cvijeća i lišća – Midsommarstang ili Maypole, okićeno drvo koje mora biti mlado posjećeno, ali dovoljno veliko, a koje se kiti, odnosno, obavija ubranim lišćem i biljem te ima oblik – falusa. Oko Maypolea se ludo pleše neki čudan ples u kojem navodno izdrže samo najizdržljiviji, ljudi se isprepliću i tako obavijaju taj “falus” žnorama od bilja. No današnje slike vezane uz Midsommar pokazuju i kako se oko falusa pleše i obično kolo. Oko Maypolea se okupljaju obitelji i prijatelji. Jedu se haringa, losos, mladi krumpir i mladi luk, a za desert jagode za šlagom. Nazdravlja se kratkim i oštrim, nečim poput travarice.
Puno se špekulira o tome kako je Maypole zapravo uvezen iz germanskog paganizma koji seže još u Željezno doba. Pridonosile su se žrtve i bogu Thoru i božici Freyi, a običaj je postao popularan u 18. i 19. stoljeću.
No germanska mitologija puno je toga ostavila za misliti, dotičući se uvijek odnosa muškaca i žene, odnosno njihovog spajanja. Maypoleom kao simbolom muškosti bavio se i psihoanalitičar Sigmund Freud, također povezivajući ga sa muškim spolovilom.
Sve ostalo je legenda.
Ne, bolje je ovako. Sve ostalo ostavljam vama na maštu.
