Ići ili ne, bilo je, ovaj put, vjerovali ili ne, puno teže nego li uopće možete zamisliti. Zatvorene granice i cijele države osim za tranzit, bolest sve posvud vreba, ne znate gdje koja benzinska radi, na avione se prestalo računati već odavno.
Ali brod koji je to jutro dolazio iz Kiela, i prolazio svojom rutom tamo na horizontu, ipak ga je ohrabrio, da, ako već ne Uskrs, kojeg će provesti u samoizolaciji, barem rođkas i godišnjicu braka provedemo skupa. Nek se ne ljute svi susjedi koji čudom zure u auto stranih registarskih oznaka ispred kuće koju smo unajmili za njegovu samoizolaciju. Jer, eto, netko se usudio vratiti ženi i djetetu doma. Ne brinite. Imate posla s jaaaako dosljednim Šveđaninom koji se zna držati uputa i koji je prije puta bio više tjedana u švedskoj samoizolaciji.
Karta je to podne bila kupljena i moj je dragi muž navečer krenuo iz Švedske za Rostock, luku na samome sjeveru Njemačke, iz koje je autom krenuo na put kroz COVID Europu.
Slike govore tisuću riječi, kako se kaže, a moj je heroj to najbolje opisao sam. Mislim i znam da ljepši poklon za godišnjicu braka nisam i neću dobiti nikad.
Pa izvolite.
Imate čast vidjeti kako izgleda tranzit kroz COVID Europu.
Polazak, E6 prema jugu, nešto prije 19 sati, ispraćaj uz švedski “standardno” oblačno vrijemeProlazak kraj Halmstada, ipak se nazire zalazak sunca kroz one oblakeNakon tri sata vožnje, trajektna luka Trelleborg. Trajekt je već tu, ali se čeka na sve kamione koji imaju prioritet i idu prvi na brod. Osim kamiona, samo je desetak osobnih autaKonačno je red na ukrcaj, nakon više od sat vremena čekanja, kasnimo nekih pola sata. A iza još kolona kamiona… Vani puše pošteno, prava skandinavska “bura” (tko zna po koji put već ove godine), što je udaralo i osjećalo se gotovo cijeli prijelaz. Nakon 6 sati na trajektu, i prolazak kroz luku Rostock, gdje na znaku umjesto “Dobrodošli” piše “Za turistička putovanja – gesperrt!” (ili “zatvoreno”), na Autobahnu uglavnom kamioni, tu i tam koji auto, a sa stranom registracijom, samo – ja.Uskoro – Autobahn je “moj”… Moj najbolji prijatelj, Cruise control se pali (i cijeli put se neće ni gasiti… ) jer kako bi rekli iz HAK-a: promet je laganog intenziteta (ili lagano pustog 😉 op.a.)!“Gužva” u okolici BerlinaNeoubičajeni prizor nakon Halle, snijeg je na brežuljcima, a u zraku….. avion!Na ulasku u Bayern, ovo više nije ni promet laganog intenziteta… osjećam se malo ko “Pale sam na svijetu”U usporedbi sa ostalim doživljajima i “gužvama” danas, pravo mnoštvo ljudi na zadnjoj benzinskoj prije njemačko-austrijske granice. Svi očigledno neizvjesni kako će biti na prelasku, jer do ovdje nije bilo kontroli. Kupio sam vinjete, natankao auto i pojeo ručak, i u tih malo više od pola sata, dvije policijske patrole su se provozale kroz parkiralište.Desetak km prije granice u smjeru Njemačke prva prava vidljiva kontrola! Kolona u tom smjeru je duuuuuga…….sve do same granice.Kontrola u Austriju je stroga. Policajac: “Kuda? Ja: U Hrvatsku.” Na oko metar i pol od policijske kontrole, snima i termokamera. Policajac vraća dokumente i daje uputu: “Može! Ali bez zaustavljanja u Austriji!” I u Austriji – promet lagano pustog intenziteta. U daljini se naslućuju Alpe… to je uvijek osjećaj da je Dom blizu!U ulazu u Alpe, opet se snježi… …I opet sam “Pale sam na svijetu”, ali družba su mi svi radni sastanci koje vodim iz auta danas, jedan za drugim od 8 ujutro, Skype, telefon, Zoom, Microsoft Teams, iz auta po Europi sa švedskim klijentima i kolegama. Fantastično to sve funkcionira, posebno u Austriji, jer je signal neopisivo dobar, čak i kroz 10 km duge tunele, bez greške! Bravo, Austrijanci, za 5+! U komadu kroz Austriju (i tunel kroz Alpe i Graz), jer je tako rečeno na granici, i u rekordnom vremenu, već sam i u Sloveniji. Na ovoj granici je malo veća “gužva”, ali Slovenac samo gleda sa sigurne udaljenosti, primjećuje hrvatske dokumente kroz prozor, i pušta dalje. U Sloveniji ista pustoš na autocesti… …nakon 40-tak kilometara slovenskog autoputa, evo me na skretanju za doma.Slovenska sela nakon Ptuja, skoro je veći promet (iako ga baš i nema) tu, nego na Autobahnu. Poznati vidik, tu sam, Drava lijevo, dvorac gore, još kilometar i Hrvatska iza ćoška 🙂 Ali i tu pustoš – Nema radnika, ničega, totalni mir.Nakon upisa u “matičnu knjigu samoizoliranih” i upustva na granici, ulazim u Lijepu Našu, malo više od 12 sati nakon polaska iz Rostocka ujutro.
