A o čemu da vam drugom pišem ovih dana nego opet o prokletoj koroni. Samo je ovaj puta vezana uz povratak u školu.
Haj’mo donijet pravila jer moramo nešto donijet. A pravila su – spasi se sam kako se znaš. I ako se možeš.
Uglavnom, ne možeš se družit, osim ako se znaš dobro dovikivat pod odmorom, što u Švedskoj nije baš jača strana ( svi su tihi u tri ćoška, ja nikog ništa ne čujem, makar nemam cerumen, ali sam dobra u čitanju s usana), a vrlo vjerojatno i nećeš prijatelja vidjet svaki dan u školi, pa ti je svejedno. Sve mi čini da ta teorija kreće sve po svuda.
Ajmo redom. Danas su u Göteborgu osnovnoškolci krenuli u novu nastavnu godinu. Fakulteti će imati nastavu malo uživo, malo on-line, kako će situacija dozvoljavati, to je jedino što je poznato.
No, čini mi se da su dječica nagrabusila. Ili možda nisu?
U proljeće nisu, možda neće ni sada. Jedno je pravilo jasno i svagdje se povlači – distanca na sve moguće načine. Kako ćemo živjeti tako, ne znamo. Ali osjećamo da ne sluti na dobro.
Pa ovako, roditelji su dobili upute poštom. Prema uputama roditelji koji dovode djecu u škole, ne ulaze u školske zgrade, osim ako to nije prijeko potrebno. Onaj dio nastave koji se može održavati na otvorenom – održavat će se na otvorenom, primerice – satovi prirode i društva. Što je s onim “onaj dio nastave”? Hm. Djeci osim distance od metra i nešto, nisu preporučene maske. Djeca sjede u odvojenim klupama i inače bez pandemije. Na odmorima će se pokušavati spriječiti grupiranje djece u velikom broju. Hrana se donosi iz kuhinje. Djeca su dužna prati ruke i održavati sama higijenu.
Što se tiče gimnazija, odnosno srednjih škola, donešena su pravila kako se dio nastave održava on-line, a dio u školama. Nastavanici su izrazili strah kako se distanca neće moći održavati, no vlasti su izašle u susret u tome kako će broj djece bti limitiran u učionicama te ce se na taj način izbjeći mogućnost širenja virusa među velikim brojem djece i osoblja, isto tako kao i u korištenju javnog prijevoza. U školi u isto vrijeme može biti do 80 posto učenika, a nastavnika do 60 posto. Srednje škole moraju povećati razmake između učionica, blagovanica, kafića i drugih prostorija. Ok. Okupljanja na hodnicima nastavnici će spriječiti. Zar, da? Roditeljski sastanci i ostala veća okupljanja bit će organizirana na druge načine, a ne na način dolaska u školu u velikom broju. Ok.
Nastavnici koji se ne osjećaju dobro ostat će kod kuće i po potrebi odraditi on-line nastavu.
Liči li sve ovo na čušpajz?
Čini mi se da su nestali leptirići u trbuščićima djece na pomisao prvog dana škole. Na nove obveze, na školu koja traje od do, i do tog “do” moraju bit zaključene ocjene. I u kojoj su zacrtani ispiti i odrađeni. I u kojoj će svaki dan vidjeti svoju škvadru ili onu “pravu” ili onog “pravog”. Na školu nakon koje se ide na Colu, kavu i prvu cigaretu nekamo? Na školu u kojoj smo jedva čekali petak ili vikend da izađemo. Na školu u kojoj smo se radovali kraju godine i zadnjem zvonu u školi i opet imali leptiriće od ljeta i slobode koja je pred nama dva mjeseca!
Da se razumijemo, ovakva pravila vjerojatno će se donijeti svagdje i u velikom broju zemalja i ne govorim o jednoj zemlji. Govorim o tome da će djeca ostati bez mladosti, bez one doze svakodnevne motivacije za učenjem jer “je sutra test bez odgode”. Bez onog osjecaja da si uspješno odgovorio na testu ili usmeno ispravio kolčinu i poslije se nagradio kako spada, bez stalnog unutarnjeg tjeranja na pranje ruku i držanje distance ili razmišljanja “možda neću ni odgovarat sutra, jer je možda nastavnica zaglavila s koronom doma ili ću on-line nekako izvesti”. Kamo će se ta djeca “skriti” u svoj svijet i uživati u toliko važnom prijateljstvo u toj dobi? Na mobitel? Nismo to htjeli. Nismo ni sanjali da ćemo spasti samo na to. Ali spali smo. Jednostavno prihvaćamo sve što nam je servirano, jer tako je lakše u situaciji koja se dogodila. Ali znate što? Djeca u svojoj suštini to neće prihvatiti. U njima prirodno stoji bunt, bila distanca ili ne. Vidjeli ga mi ili ne. Ona će vratit će sve što su izgubili, a morali su imati. Sve što je korona uzela, morat će im vratiti.Na njima svijet ostaje,zar ne? I ona to dobro zna. Jedna obična kuja s izmišljenom krunom.