S obzirom na blizinu mora pomislili biste – ribu. Od riba najpoznatije jelo koje se jede su sirove haringe (“inlagd sill”) u umaku. Nekima jako loša hrana, nekim jako dobra. Spadam u, začuđujuće i samoj sebi, u one kojima je haringa dobra. Posebno u umaku od senfa. Ima puno verzija ovog jela. Unutra ima jako puno začina i raznih bobica. U početku su jako čudne za pojesti, ali vjerujte, sva ljigavoća koja vam se javlja pri pomisli na haringu nestane u ovom umaku. Osim toga, haringe su jako su hranjive, super ih je pojesti, recimo, za doručak ili večeru. Od ostalih riba, najviše se konzumiraju losos, svježi bakalar i kolja. Jedno od tradicionalnih ribljih je “surströmming” ili, prevedeno na hrvatski, ekstremno smrdljiva haringa. Nisam probala.
Švedani, koliko sam vidjela, u svojim tradicionalnim jelima jako puno koriste mljevenog mesa, primjerice u mesnim okruglicama ili u nešto slično našim faširancima odnosno u “pannbiff”. Obično ih kombiniraju s krumpirima na sto načina – od pirea do onog gratiniranog sa vrnjem i umakom od brusnica. Također prefino. I meni jako lagano jelo. Tko bi rekao. Vjerojatno zbog kiselog umaka od brusnica.
Uz to obično bude puno povrća sa strane, recimo sojinih klica, graha, graška, zelja…
Ono što nikako ne mogu podnijeti su šveske okruglice (“köttbullar”). Ima ih za kupiti sve po svuda, domaće nisam probala, ali ove kupovne nisu mi se dopale. Imaju jak miris po nečem što mi ne paše. Koliko čujem, djeca ih jako vole.
Nisam znala da Šveđani vole palačinke. I da spadaju u njihovu tradiciju. Obično se jedu četvrtkom kao desert gustoj juhi od graška, sa vrhnjem ili marmeladom od jagoda ili brusnica.
Postoji i tradicionalna varijanta palačinki koje se pripremaju s krumpirovim tijestom i peku s putrom (“raggmunk”). Serviraju sa slaninom i umakom od brusnica. Na meniju su utorkom.
Ono što jako volim i doma često spravljam su sendiviči. Od onih sa lososom do onih sa malim račićima – sve spravljeno jako jednostavno, ali jako fino, zasitno i hranjvo, s puno salate, majoneze, vrhnja, kopra ili nekog drugog umaka. Ti sendviči su obično mali, ali vjerujte, dva mala mogu vam zamijeniti ručak. Kad dođete na sjever, viđat ćete ih sve posvud od malih restorana za ručak/glablec, slastičarnica, kafića do aerodroma.
Mogu biti spremljeni u pecivu, tvrdom kruhu ili tostu.
Kalops je nešto slično gulašu, samo se kuha jako dugo u pečnici, pokriveno. Dok se i meso i krumpir i povrće ne raskuhaju dovoljno. Obično je fino začinjeno i odlično grije u hladne dane.
Koliko sam uspjela vidjeti za vrijeme ručka jede se puno juha – od rajčice, od lososa, gljiva…Uvijek je na meniju neka juhica i bude badava.
Falukorv je posebna kobasica. Jako ju vole djeca. S pužićima je jedno od najomiljenijih dječjih jela.
Od švedskih slastica spomenuti ću onu najstariju, a to je Semla. Poznata je još od davne 1800. godine i bila je omiljena slastica švedskog građanstva posebno u Stockholmu. Jela se obično u veljači, ali danas je ima za kupiti svagdje. Ima i svoj “praznik”- Debeli utorak, (“Fettisdag”). Da, to je prava kalorijska bomba. Jede se obično uz čašu mlijeka s cimetom. To je slatko pecivo spremljeno od posebnog brašna za dizana tijesta, a unutra je krema od tučenog vrhnja i marcipana. Malo šećera u prahu odozgo i podsjećaju na naše krafne samo su prerezane na pola i punjene kremom.
Najpopularnije pecivo je, dakako, – pužić. Postoji u mnogo varijanti, od onih najpopularnijih sa cimetom i grožđicama, s kremom od vanilije do običnih s putrom.
Sve u svemu, Šveđani vole slatko, vole zdrave masti i vole hranu koja grije. Znaju je dobro začiniti finim dodacima, salatama, bobicama, umacima. No vole i modernu hranu. Najčešće se jedu tacos i hamburgeri koji su popularni jako. Baš kao trenutno i svagdje u svijetu, hamburgeri i ovdje doživljavaju svoj procvat.
