Čak su i sami Talijani začuđeni koliko je njihova svetica popularna u Skandinaviji. Naravno, postoje odgovori.
Pročitala sam kako prvu riječ koju švedsku djecu uče je – lampa (lamp, light- svjetlo). Mala djeca često gledaju u lustere i svjetlost, no ono za male Šveđane i Skandinavce očito ima posebno i puno važnije značenje nego za ostale.
Sjećam se svoje prve zime u Švedskoj i kako su vrtička djeca na na igralištu lijepo u predbožićne dane pjevala “Sankta Lucia”. Mislila sam kako ovdje djecu uče lijepim klasicima još u vrtiću. Nisam znala da se sprema veliko slavlje – Dan Svete Lucije.
I dok se kod nas u prosincu slavi Sveti Nikola, kao i u cijeloj centralnoj Europi, u Skandinaviji Lucija ima svoj tron. Slavi se na sve strane. Na ulicama, školama, crkvama, u javnim prostorima, restoranima i u tvrtkama. Lucijom, čiji dan pada na 13. prosinca, Skandinavci slave početak zimskog solsticija koji pada na 21. prosinca kada se, kako kažu, napokon “vidi svjetlo na kraju tunela” i kada noći počnu trajati kraće, a dani dulje.
Lucija je živjela potkraj 3. stoljeća negdje na Siciliji i postoji nekoliko vezija o njezinom životu, odnosno, tragičnoj smrti. U Skandinaviju nije došla zbog legendi, već su je sjevernjaci izabrali kao idealnu figuru za dječje darivanje i uvod u slavljeničke dane koji slijede, odnosno, proslavu zimskog solsticija koji ubrzo dolazi i nosi malo više svjetlosti. Osobu koja je utjelovljuje u proslavi obukli su u bijelu haljinu, stavili joj na glavu zimzeleni vijenčić u obliku krune u koji je utaknuto nekoliko svijeća ( danas baterijskih), baš kao pravom simbolu svjetlonoše. Ona obično daruje djecu pecivom od safrana (safran buns) i keksima od gingera. I u nekim djelovima Njemačke ona se štuje. Nazivaju je Christkindlein ili Kinchen Jesus ili Konken Jes.
Zamjenu za Krampusa, odnosno nešto demonsko u cijeloj priči, Skandinavci nisu izostavili. Spomenuto pecivo od šafrana zove se Devil cats, odnosno vražje mačkice.
Lucija je u Švedskoj počela biti jako popularna tek 1927. godine kada su jedne novine u Stockholmu organizirale veliku procesiju Svete Lucije kroz grad. Lucija nikako ne predstavlja slavlje u domu, odnosno, uz obitelj. Ona se slavi na otvorenom. Mladi je koriste kako bi se proveselili vani i popili.
Velika je čast biti izrabran u Lucijinu procesiju, a još je veća čast glumiti samu Luciju u ckrvi, školi ili gdje je već proslava organizirana. Nekad su postojali natječaj za izbor Lucije, no danas je to prepušteno školama i crkvama da izaberu Luciju i proslavu uz pjesmu. Iza Lucije, koja stoji ispred zbora koji pjeva pjesme njoj u čast, uvijek bude mješoviti zbor pjevača odjevenih u bijelo u kojem pjevači i pjevačice nose ili zvijezdice na štapovima ili svijeće u rukama. Lucija, uz običaj Midsommar, svakako predstavlja 4 temeljne skandinavske odlike koji oni štuju i slave, a koje uvelike obilježavaju život na sjeveru – tamu i svijelo te hladnoću i toplinu.
