Ne mogu da se ne javim. Moram se ispucati nekako.
Hrvatsku, posebno Zagreb, jutros je probudio snažan potres. Preko 5 po Richteru. Centar Zagreba je razrušen, ljudi su na ulicama. Ne bi trebali biti, ali je tako. Ljudi iz bolnica stoje na ulicama s maskama na licu. Sve snage na terenu….Dalje ne moram.
Jedno zlo ne ide samo, govorila je moja baka. Nikad nisam mislila da ću to doživjeti. U Hrvatskoj se tako i pokazalo. Čak je i pao križ sa zagrebačke katedrale!
Frižider mi se toliko tresao u stanu da je skoro pao od ljuljanja. Sva sreća da sam na vrijeme maknula dijete iz kuhinje ugledavši lustere kako luduju.
Ne nismo u panici. Pišem samo da se smirim. Razmišljala sam kuda i kamo, k starcima, u vikendice prijatelja. Sad više ne razmišljam ništa, jer je svagdje isto. Čekam. Kažu stručnjaci da ne znaju hoće li biti još potresa i kada će biti ili je već bio glavni.
Za Varaždin nemam trenutno informacije kolika je i gdje je šteta, ali u Zagrebu ima i povrijeđenih.
Dragi iseljenici, svi koji ste negdje po svijetu, molite za svoju Hrvatsku. Posebno pozdravljam Talijane koji su snimili predivan spot s temom Ostani doma uz pjesmu Moja domovina.
U uzlaznoj smo putanji pandemije. Trebali bi biti smireni i čekati u svojim kućama, ostati pribrani, čuvati živce. Očito nam netko ili nešto neda. Netko ili nešto želi nešto reći. – Ne samo da ćete oboljeti i ne možete se čuvati kako ste naumili , nego svi marš van na ulice, jer vam, se , eto, kuće ruše!
Dosta je sada!
Tješimo se svi time da ćemo iz svega izaći jači i bolji ljudi. Jer jedino to nam je i put. Treba izdržati.
Nadam se da, ako dosad nije, onda je sad polako svima jasno da smo se bavili nebitnim stvarima. Stvarima koje nam ovoga trena nisu važne. Uz zdravlje, koje je vidimo da je najkrhkije, sada vidimo da je i materija krhka. Stvari su samo stvari.
I floskule su to što sad nabrajam, ne znam što bi drugo.
Švedski mediji brzo su, gotovo u sat vremena, objavili da nas je zadesio potres. Vidiš, vidiš. A jučer sam ih kudila kako o sebi ne izvještavaju dovoljno. No kad su drugi u pitanju… Baš lijepo.
Pitam se hoće li i tko i kako pomoći s obzirom da smo jedina zemlja koja se bori sa pandemijom i zemljotresom u isto vrijeme? Naočito oni koji zbrajaju dnevno koliko im love ide u vjetar zbog “prehladice koja hara”.
Vidjet ćemo.
Priroda svoje govori, nema šta. Ali sada je ipak malo pretjerala. Čak su mi pali na pamet i svi oni borci, mali i veliki, za klimu, kao da su prizvali sav taj užas. Pa se sada stvarno nitko nikuda više ne vozi, ne lete avioni, ne rade dućani, proizvodnja je stala, neće dolaziti ni hrana ni lijekovi uskoro, ne daj Bože. Djeca ne idu u školu. A rad i ekonomija održavaju se isključivo i zahvaljujući internetu koji itekako škodi prirodi. Ali je, glej čuda, zrak čist! A svi prizvođači e i bio tehnologije trljaju ruke.
Vrijeme je da joj odgovorimo. Onko kako znamo i čime možemo. Razumom, dušom, hrabrošću, jedinstvom i srcem. To je ono što ona nema. Neka se ne ljute svi klimatoljupci, ali ovaj potres me dotukao. A umalo i moje dijete.
A u tim se trenucima se iz žene pretvaram u lava.
Ne mogu vam više reći ni ostanite u kućama. Jer ih možda nemate.
Ostanite u sebi i pribrani. Vratit ćemo sve natrag. Sve. Prošli smo izgnanstva s vrečicama u rukama.
Ljudi smo. Ipak smo najpametnija vrsta na zemaljskoj kugli. Koliko god ona bila čista ili ne. Ali, vrijeme je da nas čuje. Ovako ili onako.
