Pa evo, da objasnim. U trgovinama u Švedskoj nikle su ovaj put upute o satnici kada je najveća gužva – po danima i po satima. Tako da se ljudi znaju orijentirati pa doći u trgovinu onda kad je najmanja gužva. Da, to je trebao biti cilj. Vjerojatno. Umjesto točno određenih preporuka primjerice kako se ide u dućan i po koliko ljudi ( što je svagdje urodilo plodom i nitko se nije bunio), dobili su info o tome kad je najveća gužva, a kada je najmanja gužva. Pa eto, sada mogu doći u dućan svi onda kada je najmanja gužva. U dan i sat. Ili su možda telepatski povezani pa će se vjerojatno raspodijeliti? :)) Ili čipovima. Da toga se nisam sjetila. Čujem da je čipiranje ljudi u Švedskoj uspješno proveden projekt. Sve je u palcu. Vjerojatno i tko kad ide u dućan.
Stao je danas u znak protesta i gradski tramvajski prijevoz u Goteborghu. I dok se vozači bune kako rade u nečistim uvjetima za pandemiju, uprava iz željeznica neda općini pravo da stanu s radom.
A kog’ se boga i ja čudim. Pa svi ćemo uskoro biti praćeni, što čipom, što pametnim telefonom i ne znam čime sve ne. Svatko tko je prdnuo malo jače blizu onoga s COVID-om ili blizu njegova kontakta, ili onoga koji je nekome sumnjiv, prije svega pametnom telefonu, moguće da će u izolaciju. Da se isprdi do kraja. Kao čovjek. Na dva tjedna.
No, ajmo ozbiljno.
Ulice su i dalje praznije, vjerojatno su teretane nešto punije poznavajući Šveđane, a prema uputama, u Švedskoj će se do jeseni raditi od doma. Svi koji mogu.
Djeci će ubrzo škola biti gotova, Ne znam kako će i dal će uopće biti najveće fešte ovdje u Švedskoj, one za Midsommar, sredinom lipnja, ali svakako ću izvijestiti o tome – kako je bilo i kako su ljudi dočekali svoje ljeto odnosno duge bijele noći.
Preporuča im se ostanak u domovini preko ljeta. Mediji su zatrpani ponudama za iznajmljivanje kuća na obali, za kampiranje, za posjet dvorcima na jedan dan, za bilo što samo da ne moraju izvan zemlje, a i ne znam kako bi prošli u nekoj drugoj zemlji. Ne znam kako bi i stigli ikamo jer avioni, primjerice u Göteborgu, pokoji na tjedan i to do Amsterdama i Stockholma. I natrag, A i ti su više otkazani, nego u zraku.
Bit će svakako pregršt iznenađenja ovo ljeto. Ja se nadam onom dobrom scenariju. Da će virus jednostavno nestati i da će ova Božja kazna prestati. Ne dam se više u lošu volju i plovidbu crnim mislima u koje nas tjeraju, što namjerno, a što ne.
Ionako, kad čovjek sve to pogleda, vuče mi se po mislilma ona – psi laju, karavane prolaze.
Švedski brodovi, trenutno jedina poveznica sa ostatkom Europe, koje inače jako volim i koji će me uvijek podsjećati na moje prve dane u Švedskoj, spremno plove. Više s robom, manje s ljudima. Kao da žele pokazati da su i dalje jaki i snažni. Imaju volju. Imaju resurse.
Još kad bi u svemu tome bilo samo malo,
malo više topline.
Ništa.
“Skriveno selo” stavio je mali na stik. Moram na gledanje. Da, skriveno selo. Moj nedostižni san.
