Oznaka: sweden

Sv. Martin je davno došel vu Švedsku. Ali ne z vinom!

u Margareta, objavljeno u Švedska

I ne na “naš” način.

I dok se kod nas Martinje veže obavezno uz vino, mošt, kobasice i vinovu lozu, u Skandinaviji se Sv. Martin veže samo uz – guske.
Kako kaže legenda, Martin se skrio među guske kako bi izbjegao želju naroda – da ga proglase biskupom. Guske su ga izdale gakanjem, pa je on, ipak, na svoju žalost, postao biskupom.
Običaj vezan uz Martinje najprije se javio u Francuskoj i to na dan njegova sprovoda 11. studenoga, a potom su ga Nijemci tijekom renesanse donijelli u Skandinaviju.
Najprije Danci, a s njima i ostala populacija današnje švedske regije Skåne (čiji su zaštitni znak guske) prvi su prihvatili “jesensko slavlje”.

Šveđani na taj dan uobličili običaj spravljanja pečene guske. Prvi dokazi o tome sežu u 15. stoljeće. Običaj je počeo najprije u dvorcima, a guske su se pekle na posebnim ražnjevima. Pučanstvo je u to doba svoje guske peklo u pekarnama koristeći toplinu koja je ostala nakon pečenja kruha.
Seljaci su guske prije pečenja posolili, a uz njih su poslužili ono što je bilo u špajzi.

Neki su guske i i kuhali.
Spominje se i varijanta da se nasoljena guska kuhala u svojoj masti. Servirali su jelo sa umakom od guruščice.
Seljaci su tek sredinom 19. stljoeća u spomenutoj  švedskoj regiji počeli peći gusku na ražnju.
Na Martinje peče se i poseban “piramidni kolač”.

Dakle, Skandinavci na Martinje papaju gusku, ne piju, bar ne vezano uz običaj, ali zato griju dušu i tijelo srčući gustu crno crvenu juhicu (više je umak nego juha) od guskinih iznutrica i  – krvi.

Black soup. začinjena je đinđerom, cimetom i klinčićem, pa se gušća krv toliko i ne osjeti.

All Saints Day – danas ipak radni dan u Švedskoj

u Margareta, objavljeno u Švedska

 

Dan mrtvih je, ili blagdan Svih Svetih kako ga zovemo u Hrvatskoj.
Raznoliko se datumski kroz povijest obilježavao ovaj dan u Švedskoj. Selio se više puta po kalendaru, no Šveđani su revno zadržali običaj paljenja svijeća i lanterni na grobovima svojih najmilijih koji je upravo na sjeveru Europe i rođen.

U Švedskoj su groblja smještena u predivnom prirodnom okruženju
Nekoliko dana pred 1. studenoga još uvijek bez ukrasa i svijećica

Sve do 1772. godine blagdan Svih Svetih se obilježavao u Švedskoj i bio je praznikom, iako nakon Reformacije Švedska praktički nije bila zainteresirana za obilježavanja dana ikakvih svetaca. No navedene godine švedski kralj Gustav III pomaknuo je All Saints Day na prvu nedjelju nakon 1. studenoga na koju su tada Šveđani obilazili grobove svih najmiljjih.
1953. godine švedski Nacionalni crkveni koncil i Parlament smatrali su kako između Midsummer koji pada u sredini lipnja i Božića praktički nemaju nijedan blagdan, pa su, kako bi postigli nekakav balans u rasporedu praznika kroz godinu, odlučili Dan mrtvih prebaciti na subotu najbližu 31. listopadu te dobiti male jesenske praznike. No, u kalendaru su zadržali Dan svih Svetih kao blagdan koji stoji 1. studenoga.

Šveđani će 2. studenoga, odnosno, u prvu subotu nakon 1.11. obići groblja svojih najmilijih

Danas je 1. studenoga ipak radni dan u Švedskoj, a običaj obilaženja grobova preselio se na 2. studeni i zove se nešto slično kao komemorativni dan ili dan sjećanja.
Ovdje se grobovi dekoriraju cvijećem i svijećama kao i svagdje drugdje. No oni dodaju još i lanterne i fenjere koji stvaraj posebno toplu atmosferu i mirnoću.

I još jedna zanimljivost. U Švedskoj je unatrag desetak i više godina rastao broj kremiranih. Primjerice, u 2006. godini čak 73 posto umrlih bilo je kremirano, prema statistici švedskog udruženja za pogrebe. No, u novije vrijeme počeo je opet rasti broj broj ukopa u zemlju, jer posebno mlađe generacije smatraju da se kremiranjem onečišćava okoliš zbog razvoja raznih otrovnih plinova koji nastaju tim postupkom.