Jučer popodne su me doslovo bombardirali s porukama i video zapisima s brdo humora na temu korone. I sva sreća da jesu, jer sam se napokon dobro i od srca nasmijala, Dobro je da imamo (još) uvijek humora u sebi. No dok pokušavamo voziti slalom, uz sve oko nas, naročito oni koji rade od doma uz djecu koja od doma idu u školu i one najmanje kojima treba posebna pažnja, zasuli su me i slikama dječice kako troše svoje vrijeme u doba korone, u kratkim pauzama od svega.
Klincima je posebno teško ovih dana. Onim najmanjima, koji još ništa ne kuže, osim da se SVE promijenilo i nije ništa kako je bilo, i koje treba stalno okupirati. Moja mali danas je počeo saugati, sam od sebe. Posaugao je čitav stan bolje od mene. I dok sam govorila neka prestane, misleći kako će mi socijalni rad pokucati na vrata zbog toga što maloljetnik radi po kući, on se nije dao smesti. Moralo je dijete izbaciti energiju van. Kad je bio gotov, zvao me da isključim usisavač.
Istina je, ima mamu domaćicu koje pere, čisti i kuha i piše “bjog”. U dućanima već i sam zna gdje što stoji. Poznaju ga tete na kasama, sam stavlja u košaricu što nam sve treba. On je više – domaći čovjek. Ali i zna si naći kreativnu igru kad mu dosade svi kamioni i šleperi i svi ajetoovci i štrumpfovi i fit klinci na Kockici. Kockica- spas u ovo doba!
Imam nekoliko lijepih fotki koje bi htjela podijeliti s vama, a koje su mi bile poslane.
Pjevam si u glavi trenutno najpopularniju verziju hita “I will survive”.
…And so we are here,
stuck in this room,
I dont know where we’re getting out,
but no better place to face this doom!…
