siječanj 2020. – Moja švedska priča

Chatom od dijagnoze do lijeka

25 siječnja 2020 u Margareta, objavljeno u Švedska

Najprije, želim se zahvaliti svim mojim čitateljima.
Okupili ste se u lijepoj velikoj brojci, u tisućama. Naročito pozdravljam sve iz Švedske i Hrvatske i posebno one iz Kanade i Njemačke. Hvala vam.
A sada da vam predstavim jedan dio švedskog zdravstvenog sustava koji me lijepo iznenadio.

Naime, muž mi se probudio s upaljenim očima. Baš jako. I dok smo odlučivali o tome kako ćemo voziti baku na avion i hoće li on raditi od doma ili ne, on je putem online usluge u 20-ak minuta i s dvije slike obavio pregled i dobio recept. Sve od doma. U gaćama.
Naime, ukoliko ste švedski građanin, dakle imate švedski OIB i prebivalište, možete koristiti zdravstveni savjet i uslugu medicinske sestre ili liječnika putem interneta, “vård online” tzv. e-health ili digitalno zdravstvo. Procijenjuje se da će Švedska do 2025. godine biti prva u svijetu po upotrebi digitalnog zdravstva.
Najprije se ulogirate u stranicu koju ste odabrali za savjet (ima ih zaista mali milijun) sa svojim OIB-om. Potom birate područje (trbuh, grlo, glava, noge, lomovi, gripa, trudnoća, psihička stanja, stres, kožne bolesti i drugo) i odgovorite na neka osnovna pitanja – kakvi su simptomi, koliko dugo traju, kakvo vam je opće stanje, bolujete li od kakve kronične bolesti kao i to što od lijekova ne smijete, ako ne smijete.

Odmah potom sestra ili liječnik javit će vam se chat-om. Ukoliko je potrebno možda ćete morati poslati i slike, nakon čega će on(a) odlučiti o dijagnozi. Ukoliko procijene da vam je potrebna hitna medicinska pomoć ili da oni nisu u stanju riješiti vaš problem uputit će vas u vama najbližu hitnu ili u Dom zdravlja u koji vas oni mogu i predbilježiti za najbrži slobodan termin.
Svi ispod 20 godina i stariji od 85 godina ovu uslugu imaju besplatno. Ako vam ne mogu dijagnosticirati vaše stanje putem chata odnosno uputiti vas dalje, naplatit će vam razgovor 100 kruna. Inače, puna usloga s dijagnozom i lijekom kojeg ćete uzeti u ljekarni i platiti, stoji 200-300 kruna.
Putem chat-a možete dobiti recept, dijagnozu i lijek. Neki od servisa mogu se “skinuti” kao aplikacija i postaviti u mobitel i onda ste bez problema. A neki servisi su specijalizirani samo za neke bolesti.

Ako ništa drugo, barem vas umire.

Eto, lupila sam prstom o nogu od stola. Kao i sto puta dosad. Ne bi bilo ništa strašno da mi prst nije počeo naticati i to tek drugi dan popodne. Lijepo sam chatala s liječnikom. Tražio je sliku nožnog palca koju sam obavila mobitelom i poslala. Upitao me koliko su jaki bolovi i gdje točno, da li imam kakve druge bolesti… Kad sam sve objasnila, rekao je da njemu ne izgleda stanje hitno, ali da ako stanje potraje do ponedjeljka kao što je danas (a bila je subota) obavezno odem u svoj Dom zdravlja u kojem mi je putem mreže saznao kada je prvi slobodni termin. Barem sam bila upućena u to da ne moram ići čekati na hitnu, što mi je puno značilo u tom trenutku. Prst mi je prošao sam od sebe. No ne baš skroz sam od sebe. Uz malo rakije.

Inače, hitna služba je ovdje jako dobro organizirana. Barem iz mojeg dosadašnjeg iskustva. Iako su škrti i jako restriktivni za izdavanje antibiotika, u hitnoj će vas dobro i brzo zbrinuti (na onom prvom trijažnom nivou) te procijeniti stanje. Ukoliko nije hitno, načekat ćete se za drugu razinu pa možda i za treću razinu pregleda. Tako je ovdje. Možda čak i cijelu noć. Nagledat ćete se liječnika i liječnika koji dolaze i odlaze u smjene, načitati se knjiga u čekaonici gdje je i mala knjižnica, nagledati se zbilja grdih hitnih stanja…. Ukoliko odete doma ne dočekavši pregled, dobit ćete uplatnicu na kućnu adresu s iznosom od 199 kruna, kao uostalom za bilo koji drugi zakazani i propušteni liječnički termin . Jer ste otišli doma, što je i u redu.
Dragi moji, evo malo zdravstva iz budućnosti. Vjerujem da svi koji ste u inozemstvu imate slično organizirane zdravstvene službe, no one koje samo zanima kako je drugdje, nadam se da sam malo pomogla.

U Švedskoj je još uvijek jesen

20 siječnja 2020 u Margareta, objavljeno u Švedska

Sudeći prema tome kakvo je vrijeme iz dana u dan, ali i prema najavama nekih medija, južna Švedska neće dočekati pravu zimu (ni) ove godine.
Još je uvijek jesen, prema temperaturama i količinama oborina. A ako se ovako nastavi do 15. veljače, odnosno ako temperature budu iznad nule 7 dana uzastopno, tada će proljeće nastupiti već 22. veljače, kažu stručnjaci.
Inače, početkom zime ovdje se meteorološki smatra ako je temperatura 7 dana uzastopno 24 sata oko temperature smrzavanja. A početak proljeća računa se ukoliko nakon 15. veljače temperatura 7 dana uzastopno bude iznad nule. Ne događa se svaku godinu , ali bi bilo jako čudno da zemlja na samom sjeveru preskoči jedno godišnje doba, i to zimu.
Dapače, ponekad je zima znala zaskočiti tek nakon 15. veljače i to svom svojom snagom, ističu ovdje meteorolozi.
Siječanj je i ovdje najdepresivniji mjesec. Mnogi nakon novogodišnjih blagdana nemaju volje za druženjem, istrošeni su s lovom, a kod mnogih je u tijeku i white January, odnosno, neka vrsta detoksikacije.
Oni koji nisu putovali za vrijeme blagdana koriste upravo siječanj kako bi otišli u toplije krajeve. Siječanj je zadnjih 70 godina ovdje postao mjesecom putovanja. Naravno, prvenstveno zbog lošeg vremena i hladnoće. Prvi čarteri za Španjolsku počeli su masovno letjeti iz Švedske 1955. godine. A danas, Šveđani najradije idu u egzotične krajeve, kao što je primjerice Tajland. Kada je 2004. godine tsunami pogodio jugoistočnu Aziju, na Tajlandu je ljetovalo 4.500 Šveđana. Tako je uz srpanj, najpoznatiji švedski mjesec putovanja, siječanj postao drugi po broju putovanja.
Siječanj je ovdje najsiromašniji mjesec i za Sistembolaget, trgovinu koja prodaje alkohol u Švedskoj.

Skandinavski vjetar nema milosti

14 siječnja 2020 u Margareta, objavljeno u Nekategorizirano, Švedska

Skandinavske vjetrove tek kad probate onda znate što su zima i hladnoća. Udari vjetra znaju biti toliko silni da vam se prozori, koji su ovdje od debelog stakla i uokvireni čeličnom metalnom konstrukcijom i duplom bravom, mogu i micati. Od siline udaraca često se ne može ni spavati. No, sve ovisi i o tome gdje ste doma. Ukoliko ste na visini kao što smo mi, gdje su zgrade izgrađene na samome stijenju, a oko vas su šuma i obala, situacija je mnogo teža i divlja za podnijeti, ali je i zanimljiva. Jer, ipak ništa vam se ne može dogoditi. Dokle got lete helikopteri hitne, dobro je. Znala sam se tješiti. Ovdje je sve prilagođeno surovim klimatskim uvjetima. Tu i tamo, nakon ovakvih noći, ujutro budu malo pomaknute građevinske ograde gdje se nešto gradi, ali uglavnom bude sve na svojem mjestu. Čak i ostakljeni balkoni koji, ovako, naočigled izgledaju dosta krhko i tanko, i po takvim uvjetima ostanu lijepi i netaknuti i pije se kavica ujutro u njima, iako staklene stijene kiša oblijeva kao da ih netko šmrkom pere. Ovdje znaju reći kako “kiša pada odozdo”, jer, evo, tako jako vjetar zna okretati.
Sjećam se dok sam bila u šetnji s kolicima sa svojom malom bebom prije 4 godine, i birala puteve između zgrada kako bi nam što manje puhalo, uz svu opremu i skafandere, vjetar mi je nerijetko umalo okretao kolica naopačke. Pa je teta iz dućana u prizemlju trčala van da mi pomogne ostat na mjestu. I što drugo nego se nasmijat. Kad te iza ugla odere vjetar svom jačinom, znaš točno gdje si i da je polarna granica tu, začas.

Kad vam vjetar neda spavati, obično je jutro ovakvo – razmetano

Ove noći bilo je jako vjetrovito. Puhao je južni vjetar 75 kilometara na sat. A ujutro – razbacana terasa.
Na klimu u Švedskoj jako utječe i položaj planina i gorja koji sprečavaju dolazak toplih i vlažnih vjetrova s Atlantika, ali omogućavaju dolazak hladnih zračnih masa s istoka iz subpolarnih krajeva. Zato itekako dobro osjetimo zimu iz Rusije i sa sjevera. Ukoliko do nje dođe. Zasad ni u Rusiji nema snijega.

U Švedskoj prozore najbolje pere samo kiša

Ove godine ovdje su još uvijek jesenski uvjeti. Puno je kiše, puno je vjetra. Snijega nema. Prije 5 godina, moja prva zima ovdje bila je jaka. Bilo je jako puno snjega u ovo doba godine. Oko 20. siječnja, kada su nastale ove fotke, imali smo puno snijega za čistiti i zima je bila predivna. Baš kako treba. Pucketao je debeli sloj leda pod gumama automobila, jer ga je nemoguće očistiti na ulici, ali zato ovdje imaju posebne gume prilagođene ledu. I svatko u auto školi mora položit ispit na ovakvom ledu. Bilo je leda, ali je bilo i lijepih sunčanih dana, makar su nam trepavice bile pune inja. Zimi se temperatura spuštala do minus 20 najniže, a snježni pokrivač trajao je oko mjesac dana. Ove godine još ga nije bilo.
Na sjeveru Švedske, temperarate budu i do minus 40, a snjega ima i po 7 do 8 mjeseci. Nadamo se snijegu u Švedskoj. Još uvijek, barem malo.

…kad je po danu bilo minus 11, a po noći minus 17…

Kako izgleda rađanje dana?

11 siječnja 2020 u Margareta, objavljeno u Švedska

Još su uvijek dugo mračna jutra, ali i lijepa.

Znam da vas više manje zanima vrijeme u Skandinaviji i količina mraka kroz dana ovdje na jugu Švedske. Koliko čujem i čitam, klima, količina svjetlosti i slično imaju sve veću ulogu kod preseljenja u neku zemlju. Naravno, možemo seliti gotovo kamo želimo, pa sad mnogi već i biraju, što je normalno. I dok neke smeta nedostatak Sunca i zbog toga Skandinaviju izbjegavaju kao odredište za život, nekima dulji nedostak Sunca i duge mračne noći ne smetaju. Danas je subota.

U 8 sati panorama izgleda ovako:

U 8. 25 minuta ovako:

a, već u 8. i 37 minuta, ovako:

Ovako u 8.45:

Pa u 9 skoro dan.

Razdanilo se potpuno oko pola 10.

Ukoliko nije jako oblačno, izlasci kao i zalasci Sunca znaju biti divni, ružičasti uz ljubičasto nebo. Ovdje je temperatura u plusu, U danima oko Nove godine u Norveškoj je izmjereno plus 10 stupnjeva celzijevih! Dok smo u Varaždinu bilježili minuseve. Da, nešto se događa s klimom. Svjedočimo tome. No, ne poduzimamo nista. Konkretno ništa.

Uživajte u prizorima.

“Samo Mama” između dva svijeta

9 siječnja 2020 u Margareta, objavljeno u Nekategorizirano, Švedska

Imate li kakve novogodišnje odluke? Svi ih imamo. I u Švedskoj ih imaju. Ali ih drže za sebe. Tako sam čula. Tamo su svi dosta tajanstveni, pa je onda i s odlukama za Novu godina tako.
Ja sam odlučila progovoriti o tome kako je biti “samo” Mama. Iskreno, rijetki su oni iz moje blizine koji su se nisu našli neugodno iznenađeni, neki čak i potreseni činjenicom da se njihova prijateljica, nekada kolumnistica, u ovom slučaju ja, odlučila dati okaz i biti Mama. I još se nekako to toleriralo godinu dana, a onda su počela pitanja. Vrlo neugodna i direktna. Mislim li ja ikad više raditi? Kako mogu biti SAMO doma s djetetom? Pa kaj nemam volje za karijerom više? Pa kako mogu živjeti kad moram pitat’ za svaki dućan?

Ne moram pitat za svaki dućan. Nisam bila dovedena u takvu situaciju.

Našla sam se u prvom trenutku naivno izneđena tolikom količinom nečije brige za jedan tako intiman segment života. Iznenađena da moram raspravljat s ikim o tome zašto sam doma sa svojim djetetom? I o odluci koju donose isključivo majka i otac.
Prošlo je neko vrijeme i došao je dan kad sam shvatila da jednostavno nitko nema pravo suditi o takvim odlukama kao ni o tome kako ili gdje i tko odgaja svoje dijete, ukoliko je ono zdravo, veselo i dobro zbrinuto.

Od svih mojih prijateljica, ja sam rodila najkasnije. Dakle, dok su sve one bile na porodiljnom i prolazile dječje bolesti, bile na godišnjima i bolovanjima, ili vani na rođendanima (dok su im mlade bake bile na usluzi), ja sam naveliko “samo” radila i nisam se bavila time tko je koliko bio na porodiljnom i tko kome i koliko čuva djecu i kako se djeca odgajaju. Je li im bolje u vrtiću, s dadiljom, bakom ili sa majkom. Moja zona interesa nisu ničija djeca ni tuđi odgoj. I dok se one čude opravdavajući svoju znatiželju brigom za nečiju karijerom, možda je vrijeme da se zna kako živi jedna full time Mama.

Dižem se svaki dan u 5 ujutro, najkasnije u pola 6. Jer moje dijete ima takav bioritam, s time da me svaku noć digne jer, ili je žedan, ili želi mlijeko da mu se složi, i da eto, omasti brk i po noći. Odnosno da me čuje kako hodam. Slažemo doručak, pečemo palačinke ili kuhamo pužeke koje voli jesti ujutro s krastavcima. Obično igramo nešto na tablet ili slažemo puzzle i leggo. Ili pak slušamo muziku, ovisno gdje smo, u Hrvatskoj ili u Švedskoj. Nakon toga, ide toaleta. Prvo oni koji odlaze na posao i školu dok su s nama, a onda nastupamo nas dva. Potom krećemo van, u dućan, šetnju, igralište… Nosimo pun kufer igračaka za pjesak, vrećice smeća koje pobacamo u sve te laserske kante u Švedskoj koje se otvaraju na ključ ili u kontejnere u Hrvatskoj. Oni se otvaraju na pločicu.

U Švedskoj sve ovisi o vremenu. Ako se pokaže sunce, idemo prije na igralište, a potom u dućan. Ako je ružno, bacamo smeće i samo malo prošećemo na zraku. Pozdravimo Kineskinje susjede i njihovu mamu koja je isto doma. I klinca koji je doma sa tatom preko puta nas. A koji nas pozdravljaju samo zato jer nas vide da smo i mi doma. Obavezno pogledamo ima li koji novi bager na gradilištu u blizini.

Ako smo u Hr, imamo vremena za šetnju do dućana, bake, ili vozimo cikić (bicikl) . Oko 11 smo doma, radim ručak. Gdje god bili. Njemu što voli, sebi i mužu što stignem i što volimo. On kuha svojoj djeci, ako su taj tjedan s nama kad dođu iz škole pred večer. Oni opet jedu što oni vole. Popodne opet igra, šetnja, razvažanje ako treba i kupovina, ako treba otići s autom. A već debelo i lovi umor od svih nagovaranja za jelom i skakanja za trogodišnjakom koji je zahtjevniji od ičega na svijetu. Skuham večeru. Večer dolazi brzo. Kupanje, crtići i uspavljivanje. Spavati idemo skupa oko 19 sati. Kad zaspi, imam malo vremena za sebe. Ako nismo svi umorni kao psi, pogledamo kakav film ili pišem dok Nenad radi još. Moram priznati da nemam vikende ni praznike već tri i pol godine. Moram priznati kako baka minimalno uskače jer joj je mali naporan, a dvo ili trotjedni život u Švedskoj čini ju depresivnom. A moj muž radi do 18 h – od 8 ujutro. Često putujemo. Sretni smo što imamo priliku upoznavati dva svijeta, da dijete sluša dva jezika, a i na engleskom gleda crtiće. Pjeva na hrvatskom i švedskom i engleskom.

Poruka je jasna – ja pripremim smeće, a on sve za igru u pijesku

Bili u inozemstvu ili doma, moje dijete i ja junački se nosimo sa svime već tri i pol godine bez ijedne noći da nismo bili skupa. Smatram to velikom srećom. Ono što najviše umara od bilo kojeg posla, je jednoličan ritam iz dana u dan. Zato uvijek nastojim kraj dan učiniti malo drugačijim. Ili se radujem nekom filmu kojeg smo uspjeli pokrasti s neta, ili knjizi, ili časopisu kojeg napokon prolistam u miru s čašom crnoga uz 80-te.

Ili si podšišam šiške.

Kao novinarka radila sam u svako doba dana i večeri, s plaćom, a bilo je i mjeseci bez nje. Nije bilo toliko teško, nije bilo toliko naporno. Biti Mama 24 sata dnevno znači ne imati pauzu kada vam zatreba, ne otići u wc taj tren kad morate, a to može trajati i satima kada vam dijete ne želi doma s igrališta, ne otići u šoping kada ste planirali ili obaviti sebi nešto, jer ste samo vi odgovorni za svoje dijete stalno i ne može nitko uskakati kad vam zatreba u trenutku. Jer svi znaju da ste “vi s djetetom doma” . Biti “samo Mama” najljepši je posao i najteži. Divim se svim odgajateljicama i tetama u vrtiću jer svakodnevno rade s brdom djece. Često mislim na njih otkako sam “samo Mama”. Kao i na sve kuharice koje kuhaju dječici svaki dan i spremačice koje očiste sve za njima – iz sata u sat. U svima njima nalazim sebe svakodnevno. Tako je to biti full time mama. Svijet je to bez plaće, bez pohvale, često svijet i bez podrške okoline jer “više ne kotiraš visoko” ili ne kotiraš uopće, što je jadno u ovom današnjem svijetu. Ali dječje “Volim te” i miran san na kraju dana nema cijenu i nemaju plaću. Znaju koji su probali.

Zanimljivo, samo su mi tek znanice na ulici uputile kako je najljepše biti doma s djetetom i kako to vrijeme nitko nikad djetetu ne nadoknadi. Neke prijateljice – nikada.

I moj trogodišnjak već zna moć sunca i radost koju ono budi, ali i pozdravljati avione

Nisam odustala od pisanja. Pišem puno, pišem ponekad svaki dan. Pišem od dana kada sam rodila više nego ikad. Sva sreća pa pišem brzo, jer me uhvati na brzinu. Napisala sam brdo pjesama u prozi koje objavljujem na kraju svake godine u vlastitoj nakladi u Danskoj, u tri ili četiri primjerka!! Koje potom poklonim obitelji kako bi znali kako živimo i kakav je život mame u tuđini. Evo, već je četvrta knjigica sa fotkama ugledala svijetlo dana i bila pod borom! Pišem i priče za djecu. Nisam ih još objavila. U Švedskoj me traže da ih i ilustriram. Nije lako vani.

Lova se u Švedskoj jako brzo istopi. Znaju svi koji žive ovdje. Cijene su visoke, a porezi još viši. Živimo dobro. Hvala Bogu. Samo smo odlučili da ću ja biti kod kuće s djetetom i upoznavati strani svijet vodeći dijete čvrsto za ruku. To je ono što prijateljicama nije jasno. Biti “samo Mama”. Nadam se da se ne ljute što pišem o tome. Novinarka u duši tjera me da zaštitim sve “samo Mame” na svijetu.

Ne, nisam odustala od sebe. Naprotiv. Dala sam sebi ono najbolje od života što mi je pružio. Svoje vrijeme s dijetetom. A svojem djetetu “samo Mamu”. Onda kad ju najviše treba. Na toj divljoj stazi između dva svijeta, a koju su probali i izdržali u tom obliku samo rijetki. I na kojoj nelako pronalazimo svoj mir daleko od svih. Zajedno.

Znaju koji su probali.

Tko će odnijeti jelku?

8 siječnja 2020 u Margareta, objavljeno u Švedska

Božićni dani u Švedskoj još tradicionalno traju.
Naime, neki Šveđani još uvijek čekaju 13. dan u siječnju kada obilježavaju Knutov dan, kojeg nema u kalendaru, a kako bi raskitili svoje jelkice i odnijeli ih na označena mjesta od kuda će biti transportirana dalje.
Šveđani koji se drže tog običaja, toga dana pjevaju pjesme o Knutu, popapaju zadnje ukrase s bora, naravno one jestive, a u nekim mjestima posebno onim manjim klinci idu od kuće do kuće kako bi sjetili starije da raskite jelku i udjele im koji slatkiš.
Sličan običaj kao u nas na Sveta tri kralja, što se tiče dječjih obilazaka i završetka božićnog razdobolja i raskićivanja jelke. Svatko na svoj način.
Obično se na mjestima gdje se skupe jelkice koje su “odradile” Božić okupi grupica i zapjeva pokoju ili imaju mali Knut party.
Knut Lavard ili Canute bio je danski princ koji je bio tragično ubijen u 12. stoljeću i tad je postao svecem. Nekoliko stotina godina kasnije njegovo ime postalo je simbolom završetka božićnih blagadana.
No, mnogi u Švedskoj, također, raskite jelke i na Sveta tri kralja.

Nisam uspjela naći mjesta za odlaganje jelki, pa vam šaljem fotke još uvijek okićenoga grada. Iako mnogi već rade punom parom i škola je počela danas, doima se ipak još uvijek blagdanski mirno. Barem jutro.

A o tome da je u Švedskoj trenutno toplije nego na Jadranu, drugi put.

Mjesec: siječanj 2020.