travanj 2020. – Moja švedska priča

Krijesovi u “čast” temperatura, a ne Valpurge

30 travnja 2020 u Margareta, objavljeno u Švedska

U Švedskoj i nadalje čvrsto drže svoj stav i ne daju se u ikakvu izolaciju koju im zakon ne dopušta. A i gdi će sad kad se svi otvaraju? Sad, kad ide drugi krug. Pa stvarno se ne isplati. Bolje biti u prvom krugu. Bez izolacije. Pa voziš dokle ide. Stvar ide sama od sebe. Prvi krug, drugi krug, tko te pita više. A i ne smije se protiv prirode. I zakona. A ne kao mi. Pozatvarali se. Postigli super situaciju, a onda ćemo sve otvoriti za sigurni drugi krug. Koji možda gubimo. Ili ne. Ja sam za zatvaranje do kraja godine. Imaju Česti pravo. Ionako je sve otišlo k vragu. Ne moramo i mi pod zemlju.
Iako imaju iza sebe 2.462 mrtva i preko 20.300 oboljelih (registriranih) na niti 9 milijona stanovnika, švedski stručnjaci ističu kako su “brojke visoke, ali su dobre” i “kako su daleko od toga da stvar ide kraju”. Točno tako. I kako se krivulja kreće dobro, što got to njima značilo. Puno ljudi se brine. Puno ljudi se ne brine. Puno ljudi i ne priča ovdje, tako da zapravo ni neznaš što si misle, pa onda ne znaš više što da si misliš i sam i da li zapravo dobro misliš. Osim da šutiš. I prestaneš misliti. Najbolje je tako. Očito. Prestati misliti. Pustiti si muziku i što bude bude.
Ne misliti. Da išta osim posla postoji.
Tako je to ovdje.
Nego, naš prijatelj Danac koji živi u Stockholmu, već dva tjedna vuče neku čudnu temperaturu koja ide i do 39 (!) ponekad, ali se se “skida” sama od sebe. I kako ima probleme s bubrezima, mi, kao i njegova žena, smo lagano ludi od njega i svega, a kako mu nalazi upućuju na virusnu upalu, on još uvijek hoda po doma. I radi. Odnosno ne radi ništa po pitanju zdravlja. Nisu navikli na to ovdje. Nakon dva tjedna uspio je čak dobiti i uputnicu za testiranje na COVID-19 od svojeg liječnika, ali ni liječnik ni on sam ne znaju kamo bi trebao otići na testiranje. Nazivali su i on žena svakakve brojeve na kojima se, kako piše, mogu dobiti infomacije o tome, ali ništa. Malo viču oni koji nazivaju, malo ovi što se javljaju na njih. I tako dani idu. Još nije otišao na testiranje. Sva sreća da može raditi od doma. Pomislila sam, koliko ima takvih kao on koji s uputnicom u rukama ne znaju kuda bi na testiranje?
Ako se ovdje ne brinu, zašto bismo se mi? Najbolje je ne razmišljati. Da uopće nešto postoji. Osim posla, naravno.
Kakva testiranja. Ako možeš raditi, ne moraš na test.
“Ako piša i kaka sve je u redu”. Tako ovdje kažu za malu djecu.
Noćas je noć Valpurge. Običaj je došao s Nijemcima ovdje na sjever koji su zazivali Sunce u to doba, a studenti su je iskoristili u Uppsali kako bi napravili studentsku feštu ljetu u čast i koja se održava već 200 godina. Valpurga (Sanna Valbara) je nešto poput svetice ovdje u čiju se čast noćas svagdje pale krijesovi, jer dolazi Sunce, a na jug Švedske i ljeto.
Malo ljeta.
Obično je ovdje na jugu u svibnju jako lijepo vrijeme i toplije nego u kolovozu. Već u lipnju bude jako kišovito i oblačno.
Ne znam kako će i kamo Šveđani na godišnje. Mediji kažu kako samo “po doma”, odnosno po Švedskoj. Jer će im biti prekomplicirano ići ikamo dalje. Avioni još ne lete, a Šveđanina koji nije bio u izolaciji, a ni na testu, iako ima uputnicu i temperaturu, čeka primjerice u Hrvatskoj 2 tjedna izolacije, a onda možda tek kupanje. Ili i testiranje prije. Izolacija ga čeka i bez temperature. A na to im ode dva tjedna godišnjega. Zanimljivo će biti ovo ljeto, Svima, ne samo Šveđanima.
Baš je nesretno pala ovogodišnja Valpurgina noć. Nit’ će biti krijesova. Osim onih od temperatura naravno, ne daj Bože opasnih, jer nisu testirane. Niti će maturanti plesati svoj ples. Školu su zbavili on-line. Što će im ples. Plešu svi iz dnevne sobe. I bolje nego u kazalištu. Koliko sam čitala, sve je odgođeno. ČAK SU I PARK LUND ZATRPALI S DVIJE TONE PTIČJIH GOVANA U SVRHU GNOJIDBE, A KAZALI SU “KAKO ĆE TAKO ITEKAKO SMRDIJETI ONIMA KOJI BI HTJELI ROŠTILJATI”. Ma eto ti mjere. Ptičja govna pod noge. Prirodno i po zakonu. Valpurga je poznata i kao proricateljica vremenskih uvjeta ovdje u Švedskoj. Obično se roštilja na taj sunčani dan ili na slijedeći, na Prvi maj, koji je također big holiday ovdje u Švedskoj. Naravno, pa praznik rada je.
Ništa, zdravi bili i dugo živjeli. Neka nam to bude parola prvoga maja.

Srce, gubitak i smisao

16 travnja 2020 u Margareta, objavljeno u Švedska

Otkad smo u izolaciji počela sam, odnosno, pokušavala sam početi čitati knjigu “Sjena vjetra” koju sam dobila od svoje prijateljice Vesne za jedan, sad već davni, davni rođendan. Knjiga odlično počinje, ali me svaki put, dva puta dosad, uvijek nekako napustio interes za daljnje čitanje. Nisam bila još majka. Shvatila sam, sad. I tek sad mogu čitati knjigu o dječaku koji živi samo sa ocem.
Sviđa mi se knjiga. Ali dalje od 100-i nekoje stranice nisam stigla. Dijete me užasno treba otkad smo doma, stalno je nešto. Mislila sam čitat ću navečer, ali onda mi je stigao muž iz Švedske, pa opet ne čitam.
No, ako je i ovih 100 stranica knjige bilo korisno, bilo je zbog jedne rečenice. U jednom odjeljku dječak, sad već odrasla osoba, kaže “kako su djeca dovoljno mala da ne razumiju puno, ali su dovoljno velika da sve osjete” pričajući o tatinoj tuzi za majkom, koju on nije razumio, ali je osjećao. To mi je dalo smisao ove izolacije i snage da se pokrenem u pravom smjeru. I ako je knjiga dosad čekala da pročitam tu jednu rečenicu na mojoj stalaži, čekala je s razlogom sve ove godine. I sve je s razlogom u životu. I to je tako jednostavno za vidjeti.

– Mama, avion je došao sa Suncem?

Upitalo me dijete danas kad smo nakon tri tjedna i više napokon ugledali avion kako leti prema Austriji ujutro. Inače ih gledamo često, svako jutro, s naše terase, svaki dan. No sad ih duuugo već nema. Ovdje im je očito koridor i stalno prelijeću. Moje dijete jako je vezano na Sunce. Na dolazak dana. Očito, jer smo prvu godinu njegova života preživjeli u Švedskoj, a potom puno dolazili i odlazili. I zna kako je Sunce zdrav i lijep poziv za izaći iz kuće. A i njegov otac bez Sunca ne izlazi van, jer mu nema smisla. Pravi Šveđanin. Zato nek vas ne čudi što im se ne nameće samoizolacija. Oni su nutra non stop. Osim dok je Sunce vani.

No vratimo se malom.

Sada ne izlazimo, iako je Sunce. On zna sve reklame o držanju distance u dućanima, o pranju ruku i o tome kako dućani s igračkama ne rade. Stvorio je svoj svijet sebi u svojoj sobi, sve je naopako. Krevet je preseljen na drugi kraj sobe, igračke iz košara konstatno vani po podu. Pokušava održati atmosferu igre, vlasti nad svojom sobom, nad samim sobom, nad igrom i igračkama koje su totalnom neredu. Pokušava ono što pokušava i mama. Stvoriti život pun života u 4 zida. Veliki je. U ovih mjesec dana dijete mi odraslo i izraslo. Zna biti izuzetno zločest i nervozan, ali vidim da je to dio faze, teške faze, baš one koju svi prolazimo i zbog koje se nasilje pojačalo u društvu. Nenormalne situacije koja je nastala naglo. U kojoj ne razumijem ni sama kako, i ne znam što će biti sutra, i dok se bojim i borim zajedno, pokušavajući u svemu naći još jedan zdravi dan i još jedan uspješan dan. Jer tako moramo. Svi . Ovo nas tome uči.

Neki dan sam počupala SVE i obje noge pincetom. Dlake, naravno. Ne znam što ću s kosom, nisam se s njom nikad previše zamarala, ali znam da mnoge curke muku muče. I dok čitam kako su počeli on-line dijeliti savjete o šišanju, dostavljati izmiješane boje za kosu klijenticama pred vrata, kako su stigli prvi jestivi kukci u trgovine, pitam se je li novo doba već stiglo? Neprimjetno, kako bi ga samo prihvatili bez razmišljanja u borbi za goli život? Kako bi nam bilo nametnuto, kao i sve ostalo, bez našeg razmišljanja.
Sve će preživjeti u virtualnom svijetu. Želite nam to reći?
No, hoćemo li zaista i mi kao ljudi?
Prijateljica me zamolila da pogledam tekst od njene osnovnoškolke kojeg je morala napisati za on-line nastavu o on-line nastavi. Dijete je lijepo navelo sve činjenice. Kako se događa veliki presedan u školskom sustavu. No kako se događa i presedan u srcma sve te djece jer se ne druže.
Moje je dijete Sunce danas povezalo s avionom. Trauma je tu? Pomislila sam. Ili je jednostavno povezao dva i dva? Ono što ja ne vidim više? Da je čak i avion vani, ako je Sunce stiglo? A mi ne. Što učiniti? Mislim, čekamo. Čekamo da tata završi s poslom nakon što je odgulio 14-dnevnu samoizolaciju i dobio osip, pa da odemo. Bilo kamo. Da damo danu smisao koji je dan nekad imao. Jer dijetetu ne možeš objasniti da je smisao negdje drugdje sada. Da je trenutno u vakuumu, u kaosu svih naših razmišljanja, odnosno da se smisao drastično mijenja. Umjetnost preživljavanja je ono što trenutno radimo. Svi.
Zanima me hoće li se svijet ikad više vratiti na staro?
U mnogočemu, jasno, da neće.
No hoće li i srce ostati na svom mjestu? U svojem savršenom obliku i funkciji? Ili će odlutati bespućima našeg tijela tražeći utočište?
Baš, onako, kao nakon neuzvraćene ljubavi. Koju smo svi probali. I znamo što je.

Čuvajte svoju djecu.

Lagano dozivam Uskrsne vještice

9 travnja 2020 u Margareta, objavljeno u Švedska

Uskrs je tu. Osjećate li ga? Ne znam koji tjedan smo već zatvoreni. Ali se dosta dobro nosimo.
Nisam još ni okitala stan, nemam pojma iskreno ni koji dan je točno, ni koji je datum.
Ma ne.

U Švedskoj obilje ukrasa nudi se kupcima

Znate što?

Dosta mi je brojeva mrtvih!
Dosta je mi je procjena oporavka ovakvih i onakvih!
Dosta mi je simptoma koje malo imam, pa nemam, od silnog straha! Zatresem se i ja i krevet svaki puta usred noći kad mi dijete zakašlje!
I dosta mi je onih gad…. koji u svemu gledaju koliko je love izgubljeno. Jer imam neki osjećaj da se zbog takvih načina razmišljanja i života sve ovo i dogodilo. Netko je nekome smjestio. Ovo je fino rečeno, naravno.
Dosta mi je čitanja o cijepivu koje stiže, pa ne stiže. Dosta mi je čitanja o tome kako su se neki uspjeli sakriti po otocima, a neki ne. Dosta mi je čitanja o tome kako neki rade i trude se i dalje, a neki kukaju i psuju po Vladama i bolesti. Bravo za naše OPG-ovce koji su javno pozvali sve na suradnju kako bi Hrvati kupili svoje hrvatske proizvode, voće i povrće, a oni napokon preživjeli u svemu tome što su brižno sadili, a što nas je snašlo. Bravo za sve dostavljače hrane i alkohola. Koji se trude održati svoje male restorane ili dućane. Dosta mi je pozitivnih koji traže propusnice (kako imate snage uopće, a o dostojanstvu ne bih???), kao i onih koji se pozitivni šetaju po gradu, a negativni na COVID su doma po izolacijama samo zato jer su došli iz inozemstva!
Dosta mi je prepucavanja s mužem u vezi toga što sve Švedska nije ili je poduzela. Zašto? Jer mi je dosta. Dosta mi je čitanja o tome kako je drugima loše, posebno u švedskim medijima, i pisanja samo loših stvari, a ublažavanja svojih. Zašto nitko ne piše kako se Hrvatska dobro nosi s bolesti? Zašto Hrvatska nigdje nije prva vijest?
Dosta mi je politike u svemu ovome i gledanja kome će ostat pun džep. Ma neće ostat nikome!! Pomirite se time i gotovo. Izvucite živu glavu! To je tako jednostavno jasno. To se i htjelo i postići. Srednji vijek je ono šo se događa svima, a u kojem se mi iz 21. ne snalazimo. Odnosno – kako tko. Oni koji su si priznali da trebaju natrag u Srednji vijek još se uvijek nekako drže. Čini se. Dosta mi je tekstova o tome kako je tehnologija prava stvar i sada se to napokon pokazalo, kako je screen nadvladao sve živo i mrtvo. Riga mi se!!!!!! Naravno, i od dizajnerskih maski po 400 eura!
Neki dan sam pročitala kako će jedan hrvatski glumac kad sve prestane i stane plesati od srece noć i dan. Kad su otvorili Wuhan nakon dvo ili tromjesečne karantene, skockane mačkice krenule su s maskicama u “osvetnički shopping” bilo je rečeno u reportaži. Neću shopping, neću skakanje. Želim se ispsovati do dna i natrag. Želim izbaciti sav strah, sav jad i sve ono što prolazimo trenutno. I oni bolesni i oni koji se boje da ne obole. Mrzim sve one koji su se usudili izmisliti ovaj virus, ej fakat mrzi vas jedna, ako vam to išta znači, a još više one koji su dopustili da se raširi po svijetu. Kao novi miris parfema. Mrš! Ne nemam PMS, nemam ništa. Osim brige za sebe i malo dijete. Iz dana u dan u stanu.
Obračunat ću se s njima već jednom. Obećajem si to. To me drži . Osvetičke misle jedne učmale male građanke talijanskih korijena koja je popiz…a do kraja. Eto.
Sad mogu dalje.

Najprije bravo za Pinko koji je prodao tisuće T-shirtova “Te amo Italia” kako bi kupili respiratore i testove i ne znam što sve ne. Bravo.
Vas zanima nešto o Uskrsu u Švedskoj?

Moram si odmoriti misli. S obzirom da se tamo ništa ne mijenja, dućani su prepuni ukrasa. I atmosfere. Napucani su jajima i zečevima bogme kao nikad u 5 godina.
Inače, to je vrijeme kada Šveđani masovno putuju po prvi puta u godini u neke toplije krajeve, uređuju svoje vrtove, odu nekamo sa svojom jahticom, budu nekoliko dana. Ništa više. Tako barem kažu knjige. Mada postoji običaj i odlaska na misu na Cvjetnicu s nečim zelenim u rukama, a osnovna boja Uskrsa u Švedskoj je – žuta.
Uskrs je i vrijeme vještica tamo. Jeste li znali???? HMMMMM. Sad znate.
Pogani jedni.
Nadam se da će letjeti i sada, iako bude i pokoja karantenica. Mada sumnjam. Oni se čisto dobro nose sa svojim brojkicama. I dobro rastjerati virus s metlama, baš kao što su u 18. stoljeću letjele k vragu s kojim su navodno općile. Kasnije su bile naravno kažnjene. To je neko starošvedsko uskrsno vjerovanje. I ta je zvjerska folk-tale postala običaj.

Naime, u dane pred Usrks dječica odjevena u duge haljine i marame na glavama hodaju uokolo sa starim lončićima koje pune kovanicama. Nazivaju se Babama ili Uskrsnim vješticama.

I dan danas u izlozima za Uskrs znaju biti vještice.

Da. I Šveđani znaju paliti krijesove, ali kako bi otjerali vještice.

Da. Liberalno. U svemu.

I oni bojaju jaja. Običaj su preuzeli iz Njemačke. Imaju čokoladne zečeve i one od marcipana. U Švedskoj se za Veliki petak jede riba, losos, haringa…U uskrsnom tjednu pojedu oko 2 tona jaja, a zbrojimo li one oslikane na stolu k tome, bit će ih oko 6 tona. Na Uskrs se jede janjetina sa češnjakom i umakom od mente.

Vraćam se vješticama. Možda bi nam trebale ovaj put, u ovom naprednom 21. stoljeću, da otjeraju vraga i svo zlo. Neka opće koliko hoće. Samo neka ga maknu, onako kako znaju. Možda bi trebali upaliti krijesove i prizvati ih. One, iz izloga. Na ponoći let.

Ako nisu zaražene.

Ma i ako jesu, isti vrag.

Neću vam reći sretan, nego – neka vam je zdrav Uskrs.

Svima i od srca.

Samoizolacija – 4. dan

5 travnja 2020 u Margareta, objavljeno u Švedska

Vidim da vas se dojmila foto reportaža kroz COVID Europu mojega muža. Moram ga natjerati da češće piše. I da se posveti glazbi koju toliko voli i koja u njemu budi ono najbolje. Nakon mene, naravno. I da skupa češće putujemo. Obećali smo jedno drugom, kad sve prođe.
No, kako izgleda život u samoizolaciji nakon povratka u domovinu? Tek smo četri dana “stari”. Odnosno, on. Koji je doseljen u kuću pored mojih roditelja gdje trenutno nitko ne živi. Pa je susjed bio dobra srca i ustupio je. Svi znamo da je tata tu, ostavljamo mu jesti na plotu u vrećici, oprali smo mu veš. ..
Samo je auto bio problem.
Ključa od garaže nemamo, a auto zjapi pred kućom, kojega naš sin obožava i jako dobro poznaje.
Tako smo se morali snaći na način koji, evo već tri dana privači pažnju prolaznika i susjeda. Svi bi nešto pitali, ne usude se. Misle valjda neki šverc u pitanju ili je auto pun COVID-a??? Kog treba zvati? Došao Šveđanin doma pokrio autom svim i svačim.
WTH!???
Pa sam i zbog toga prisiljena objasniti kako se radi o samoizolaciji koja je tajna za našeg malog.
Marko Prikratki (AUTOPRIKRATKI VARAŽDIN) hvala Ti velika na ceradi u doslovno 5 minuta! I to u ova gadna vremena kada ništa na svijetu ne radi, a sve što smo imali doma bilo je premalo i prekratko! Čak i ovu ceradu malo smo doštukali s plahtama, ali uspjeli smo riješiti golemi problem. Hvala. Uvijek si tu kad treba.
.

Mali ništa ne kuži i ne smije znati da je tata zapravo doma i da su stigli i kamioni i sportski didijeki, jer sa svoje 3.5 godine ne bi razumio ovu razdvojenost koja jednostavno mora biti odguljena, što zbog svih nas i svih vas.
Pa, evo tako, dan za danom. Dođemo do mojih, krišom se pozdravimo iz daleka skriveni iza drva, ovako i onako. Popijemo navečer svaki doma po koju svoju, puno pričamo, i čekamo 14. dan. Kao i inače dok smo razdvojeni. Nama kao paru i braku razdvojenost je dio veze od samoga početka. Teška je ponekad jako, ali nije nam ništa strano i nismo radili nikad velike probleme od toga.
A inače, dok se gledate s mužem preko plota, a dugo se niste vidjeli, baš je fora. Barem meni. Nismo probali još obaveznu zakonsku razdvojenost, a da se istovremeno vidimo na nekoliko metara, ne bliže. Čitao je moj muž kako će ove izolacije doprinijeti razvodima, traumama i slično. Ja mislim da ne bi trebalo tako biti. Ali dobro je vidjeti i isprobati kako zapravo funkcioniramo kao obitelj dok smo konstantno doma, svaki sa svojim poslom, sa svom dječicom i svim problemima koje imamo, a iz 4 zida se ne može. Mislim da bi zapravo trebalo rezultirati pozitivno. Ja sam stalno doma s djetetom, živim njegov ritam, a muž mi radi od doma i zapravo smo često u samoizolaciji. I ovdje i u Švedskoj.
I to je dobro. Dobro je vidjet kako zapravo izgleda dan onog drugog. Drugačije je kad smo svi negdje po cijele dane. Djeca po školama i vrtićima, odrasli na poslu. Navečer je kratko.
Nakon početnog šoka kojeg smo svi prošli, što rakijom, što ne znam čime, mislim da se izolacija zapravo sve više pokazuje jednom dobrom stvari. Ljudi izmišljaju nove recepte, nove sprave za vježbanje, nove projekte, sve kako nebi poludjeli.
Jede se češnjak!
Napokon. Što protiv đavla, što protiv korone. Jer tu su negdje, ako se mene pita. U stvari, kad je pao križ s katedrale u potresu, prvo što sam napisala Ivči u 10 sati toga jutra je da u Stožer treba hitno stavit egzorcista! Jer ovo nisu posla majke prirode. Što je – da je.
Jer situacija jest ozbiljna. Zaprti smo. Kod nekih je to totalna panika.
Evo u Švedskoj se naveliko kupuju “teretane za po doma”. Sistemet, odnosno, trgovina koja prodaje alkohol obavijestila je da ne može više vršiti dostavu pića doma sve do poslije Uskrsa, toliko imaju posla!! Ondje još uvijek sve radi, ali mislim da se i tamo sprema karantena ili nešto sllično.
I dok nas drugi proglašavju sustavom koji ide u totalitarizam, jer kao “ljudima se zabranila sloboda kretanja”, ja mislim da super gulimo sve ovo. Žao mi je Šveđana. Danas sam po prvi puta osjetila malo tragičnosti tog društva u kojem ne postoji zakon za krizna stanja. Već samo neki manual koji se zove “Potpuna obrana” koji služi kao prva pomoć u vremenima katastrofa, poplava i slično. Trenutno ne mogu izglasati novi krizni zakon jer se Vlada i parlament svađaju oko toga, dok ljudi ginu. Šveđani se tako sami samoizoliravaju (nije im to teško, oni su i inače jako povučen narod), i boje, jer ne mogu vjerovati da se vlasti ne mogu snaći trenutno. A kaj ćeš kad im je nestanak struje najveći problem u zemlji. A rata nije bilo 200 godina.
Ne bih više o tome.
Samoizolacija je tema i mislim da je dobra. Dobra je jer nemamo puno mrtvih, jer nam krivulja oboljelih ne raste i jer nam djeca idu u super on-line školu. Loša je jer moram lagat malom da tata još uvijek putuje, jer su bubanci vani, pa mora ići jako sporo jer je puno policije vani. Ali mislim da kuži da nešto muljam…
No, još uvijek imamo dvorište od bake i dede gdje se istrčimo. On s loptom, ja s višnjevcem. To je jedino kaj stari ima u špajzi, a da se može pred ručak.
Tu i tamo iza drvca pogledam iza koje zavjese je tata. Još 10-ak dana. Nije puno. Prošli smo svašta…
Ne daj Bože gorega.

Iako danima već uspješno lažem, mislim da mali kuži da ga muljam…Neda mu vrag mira. A kome i bi ovakvo čudo? Okrenuo se i rekao:- Mama, Megane!

How to cross a covid-Europe in a (half)day? Ili “Pale sam na svijetu” stigao doma.

3 travnja 2020 u Margareta, objavljeno u Švedska

Ići ili ne, bilo je, ovaj put, vjerovali ili ne, puno teže nego li uopće možete zamisliti. Zatvorene granice i cijele države osim za tranzit, bolest sve posvud vreba, ne znate gdje koja benzinska radi, na avione se prestalo računati već odavno.

Ali brod koji je to jutro dolazio iz Kiela, i prolazio svojom rutom tamo na horizontu, ipak ga je ohrabrio, da, ako već ne Uskrs, kojeg će provesti u samoizolaciji, barem rođkas i godišnjicu braka provedemo skupa. Nek se ne ljute svi susjedi koji čudom zure u auto stranih registarskih oznaka ispred kuće koju smo unajmili za njegovu samoizolaciju. Jer, eto, netko se usudio vratiti ženi i djetetu doma. Ne brinite. Imate posla s jaaaako dosljednim Šveđaninom koji se zna držati uputa i koji je prije puta bio više tjedana u švedskoj samoizolaciji.

Karta je to podne bila kupljena i moj je dragi muž navečer krenuo iz Švedske za Rostock, luku na samome sjeveru Njemačke, iz koje je autom krenuo na put kroz COVID Europu.

Slike govore tisuću riječi, kako se kaže, a moj je heroj to najbolje opisao sam. Mislim i znam da ljepši poklon za godišnjicu braka nisam i neću dobiti nikad.

Pa izvolite.

Imate čast vidjeti kako izgleda tranzit kroz COVID Europu.