I Švedska granica se zatvara! Nego – razvoda je više nego ikad…

Snijeg u Stockholmu

Ostajemo li oni isti? Pitanje je koje me prati ovih dana.


Najprije malo o stanju na sjeveru. E, pa hladno je onako kako treba biti u veljači. Ide i do minus deset. Ne toči se alkohol nakon 20 sati, pa je još hladnije. Maske su preporučene u javnom prijevozu i ondje gdje ima puno ljudi. A glavni švedski epidemiolog ne zna više ni sam kako i za što uloviti Koronavirus jer kad onaj broj R, ili kako se već zove, počinje rasti iznad 1 on je nezaustavljiv, a čim padne ispod jedan, on umalo da nestane, ističe se. Sve skupa postalo je nedokučivo i samoj struci u pitanjima koja su se činila posve logična. Sve je isto ko i lani, kaže pjesma. U ovo doba? A, ne. Švedska je dragi moji najavila zatvaranje granice za sve strance i švedske državljane koji po dolasku u Švedsku nakon putovanja u bilo koju zemlju po povratku moraju imati pcr test ne stariji od 48 sata, odnosno svi koji su rođeni ranije od 2004. godine(?) to moraju učiniti. To mi nekako nije jasno…Jel to neka diskriminacija? Nije moguće. Toliko o tome.
Dragi moji, koliko imate osjećaj da ste se promijenili? Gubite li entuzijazam? Umorni ste stalno? Imate li isti izraz lica?

Neki dan u razgovoru s jednom bliskom osobom zaključile smo kako svi oko nas imaju neki druačiji izraz lica, pomalo upale oči, više bora. Netko je deblji, netko mršaviji. O prištevima od maski, ne bih. Oni koji su preboljeli Covid vidno su se i psihički promijenili. Čak i mala djeca ne izgledaju isto. Također, neki dan slušala sam po bezbrojiti put savjete psihologa na tv. Ovaj put gospođa je rekla kako godina neprestanog i kontinuiranog stresa zbog situacije na koju ne možemo nikako utjecati, naše tijelo prikazuje najprije velikim umorom i bolovima u tijelu. Što je najgore, nismo više u fazi akutnog stresa, već u fazi prilagodbe na njega i upravo je to ono najgore stanje za naše tijelo i duh koje će kad tad to morati baciti van iz sebe.
Tijelo i duh… Kako se to nekad govorilo. U danima kada smo na tom dvojcu imali vremena i volje i slobode raditi.

Ne čini vam se da što je više cijepiva na tržištu (do kojeg ne možemo), to smo više zaključani, a time što smo više zaključani imamo sve više vrsti virusa? A što je više virusa to svi oko vas imaju manje pojma što se događa, odnosno seruckaju kako uopće o tome svemu ne razmišjaju? Evo, čak je i moja mama rekla da joj je sve to počelo smrdit. Ona, koja je inače paničarka na stotu potenciju i realist. I tulila se na na svakoj reklami o pranju ruku i presici stožera.

Nego, kako vam je u vezama? Maštate li još o nekom odlasku s partnerom/icom kada sve prođe /ako ikada prođe/ i mislite kako će sve biti bolje i i da ćete se vratiti na staro? Onako, kao obrisano gumicom? Ili se jedva čekate razvesti? Jer ste prolupali, jer su problemi postali neizdrživi? Jer vam vaš ludi mozak govori kako su vam bivši/e najbolje u životu što se dogodilo? Još uvijek se tako divim svima koji su rekli da su pandemiju “iskoristili najbolje što su mogli”.
Nego, privukao me članak nedavno objavljen u švedskom izdanju Elle-a o tome kako je na sjeveru mnoge pandemija natjerala na razvode.

Zima oko nas, zima u srcu?


“Ideja da bi virus mogao biti smrtnosan za potencijalnu “cjeloživotnu” vezu može zvučati dramatično, ali kaos rezultirao je prekidima
odnosa širom svijeta” ističe se u tekstu. Kada su se u ožujku zatvorile Velika Britanija i Švedska, ograničenja su se počela ukidati u Kini, gdje su zahtjevi za razvod dosegli vrh. Ispostavilo se da je pandemija postala čisto “bure baruta” za mnoge brakove u kojima su ljudi bili prisiljeni živjeti izolirano zajedno. Egzistencije su se isprepletale na sasvim novoj razini”, stoji u tekstu.
Zatvarnje je bio zahtjevno za sve odnose, kaže Sandra Davis, obiteljski odvjetnik kod Mishcon de Reya u Londonu, koja je radila s razvodima 40 godina (s klijentima kao što su princeza Diana i Jerry Hall).
Otkako su uvedena ograničenja, zahtjevi za razvode su kulminirali u lipnju i srpnju. Imalu su puno, puno posla, dodaje ona . Također kaže da su bračni parovi počeli planirati potencijalna buduća zatvaranja, sada kad znaju što bi takav potez mogao značiti.
Mnogi već sad reagiraju. Kaže kako su ljudi prestravljeni zbog drugog vala i žele se razdvojiti u preventivne svrhe! Od ožujka do srpnja prošle godine, broj zahtjeva za razvod u Švedskoj povećao se s 12.766 lani. na 13.345, prema statistikama švedske Uprave nacionalnih sudova.
Krize djeluju kao akceleratori odnosa, objašnjava Esther Perel , partnerska terapeutkinja i autorica.

Pitam se da li su krizne situacije krive za to. I je li dugotrajniji boravak jedno s drugim tijekom pandemije uzrok razvodu? Je li potreban strah, veliki strah, ovog puta od smrti, od brda situacija ne koje nemamo utjecaj, da ljudi shvate da nisu jedno za drugo? Nekako mislim da bi trebalo biti obrnuto. Pogledati na sve pozitivne strane u vezama, na sve što smo prošli i koliko možemo jako ići dalje u svemu ovome. A ne eskalirati u onim negativnim i trčati odvjetniku, prodavat kuće, imovinu i seliti roditeljima. Ali poznato je da hladan svijet ne trpi ni najmanje pogreške, ni najmanje trzavice i stres, ni najmanje svađe koje potraju ili probleme koji im se čine neriješivima. Tako nije čudno da se pandemija pokazala izvsrnim dinamitom za raznijeti sve ono što se čini i malo trulim.Maja Vučić psihologinja dobro je predvidjela kad je još u karanteni rekla kako će “ljubav opstati no interesne veze ipak ne”.

Tužno. Ali, dobro da se piše o tome.

Još malo zimskih pejzaša

Četiri “jahača” – u nove pobjede

Kako vam protječe siječanj, dragi moji? Jel’ sad negdje onaj najdepresivniji dan u godini? Kažu da je oko 19. siječnja? Tu negdje, koliko pamtim.

Nego, znate da je jedan od najvažnijih i najpoznatijih simbola Švedske -konj? Ja nisam znala. Jedino sam se često na aerodromima susretala sa zdjelicama, pepeljarama, tanjurima, torbama, rukavicama i upaljačima u suvenir dućanima koje su krasili svakakvi konji i sobovi. Pa onda nisam puno komplicirala i postavljala si pitanja. Sve je to tu negdje, meni. Obično su bili plavi ili crveni okićeni nekim tradicionalnim trakicama i ornamentima. Za konje sam se zainteresirala tek ovih dana kada me zabljesnula slika jednog poznatog američkog likovnog autora čiji energični mural krasi zid aerodroma u Goteborghu.

Konj na sjeveru ima dugu tradiciju. Naime, Dalahast ili konj iz regije Dalarna, drveni je kip, a smješten je nekoliko stotina kilometara sjevernije od Stockholma. Označava vječni spoj čovjeka i prirode koji je vrlo jak i dan danas na sjeveru, odnosno, predstavlja prvenstveno čovjeka jahača koji je “harao” sjevernim prostranstvima stoljećima prije i preživljavao na konju sa sjekirom u ruci. Konj iz Dalarne čest je motiv suvenira. Dolazi obično u crveno-plavo-bijeloj kombinaciji.

No na muralu poznatog umjentika postoji još jedan – četvrti konj, crne boje. Jesu li to 4 jahača apokalipse? Odmah me zastrijelilo pitanje. Makar jahača nema. Da bi ubrzo potom shvatila koliko je godina iza nas ostavila traga na našu psihu.

Sve u svemu, konji izgledaju impresivno, snažno i jurišavo, baš kao ona energija koju smo izgubili u sebi prošlih mjeseci. Konji su ovdje da podsjete na snagu čovjeka, na snagu prirode, na snagu borbe i na novu energiju koju trebamo crpiti iz povijesti. Ali, i da upozore.

Svakako ugodan doček svima koji dođu na sjever.

A kojima treba podsjetnik na sve ono što su ostavili iza sebe. Lani. U godini koja je uzela štošta, ali i dala na razmišljanje kao nijedna prije.

U Švedskoj su mjere sve strože. I produljuju se. Preporučene su maske. Kao uostalom i u drugim dijelovima Europe. Možda tek za Uskrs, odahnemo? Idemo od blagdana do blagdana. I vama se čini da će biti taj scenarij? Već dobro znani i uigrani.

Kako got bilo. Konje za trku imamo. Makar samo na slici. Makar samo u simbolici.

I ona nam je sasvim dovoljna.

Shai Dahan oslikao je zid goteborškog aerodroma svojim poznatim motivom – konjima. Inače, u Švedskoj su često javni prostori, kao primjerice metro, poprišta izložbi poznatih umjetnika kao i onih koji to tek žele postati…
Opet jedna s prozora. Prava zimska. Jutro u kojem cvokotate.

Šveđani uživali u zadnjem vikendu pred prve pandemijske mjere

Ako tko voli spa uz led s pogledom na uzburkalo ledeno more, to su Skandinavci. Svaka čast. Hvala prijateljima na fotki.




Dragi svi, kako su vam prošli blagdani?
Jesu li bili kao nikad dosad? Jeste li čekali da napokon sve pospremite, istresete tepih od iglica i otvorite prozore i krenete dalje u godinu pred vama? Jeste li čekali da napokon raskitite jelku koja vas samo podsjeća na Božiće koji su izgledali drukčije? Mnogi jesu. Mnogi su osjetili nemir, višednevnu nelagodu, pritisak da sve nekako treba izgledati, ali da ništa, apsolutno ništa nije isto. Jeste li se kao i mnogi, kao i ja, spremali za “izlazak u dnevni boravak” kako bi pojeli večeru na Badnjak lijepo odjeveni uz poštovanje prema samome sebi i svojemu partneru i samome blagdanu? Atmosferi…? Ili ste u piđami ulijevali kuhano vino u sebe skrivajući svoje čudno raspoloženje skrivajući se iza Grincha. Mislim da smo mnogi doslovno letjeli iz emocije u emociju.
Jeste li se odvažili na putovanje? Uz brdo birokracije? Vjerujem da je to bilo nezaboravno putovanje. Iskreno, nikad nisam dobila čudnije poruke sa željama za Novu godinu. Malo po malo, shvatila sam da se ljudima generalno više ništa neda.
Nego, ja sam osobno baš osjetila neku sreću kad je nastupila prva minuta te očekivane Nove godine. Kao da je došao neki novi zrak. Novi udah. Iako mislim da mi se samo činilo, mislim da smo ipak naučili da je sreća – trenutak. Možda je upravo i to ono najvažnije.

E, pa dragi putnici, ovo će vas dočekati pri ulasku u Švedsku

Švedska se ovih dana priprema kako provesti u praksi svoj prvi pandemijski zakon. Sjećate se da oni jedini nisu mogli uvesti nikakve mjere u proljeće jer nisu imali krizni zakon. Nakon godinu dana svjetske pandemije i oko 10 tisuća mrtvih uspjeli su izglasati zakon koji će Vladi omogućiti da djeluje – da zatvara gdje i što treba, ali još uvijek ne mogu zatvoriti ljude u kuće. To je, navodno, neki drugi zakon, koji oni ne donose.
Tako da je protekli vikend Šveđanima bio posljednji za uživanciju u praznicima onako, na slobodi, jer ne znaju što sutra nosi. Tako barem kažu.
Avioni za Švedsku iz raznih krajeva svijeta bili su lijepo popunjeni, tako da se vjeruje da su mnogi Šveđani putovali obiteljski na praznike.
Što će donijeti novi zakon?
Vlada može odlučiti o radnom vremenu, o broju ljudi koji mogu boraviti na jednom mjestu. U ozbiljnim slučajevima brojne aktivnosti, kako se to ovdje kaže, mogu se potpuno zatvoriti ili ugasiti. Ukoliko lokalne vlasti donesu odluku o nečijem zatvaranju ili o nekoj mjeri vezanoj uz suzbijanje pandemije, Vlada ima tjedan dana da tu odluku razmotri. Zakon će se primjenjivati do 31. rujna!
Pa, ja sam se nadala da će do onda pandemija završiti! Obzirom da su najave da će se Šveđani cijepiti do Midsommer-a, dakle do sredine lipnja!
Također, mjere donose promjene i u trgovinama. Svaki kupac mora imati 10 kvadrata na raspolaganju. Na ulazu mora biti jasan znak o broju kupaca. Svatko tko prekrši zakon od 8 osoba na jednom okupljanju, moći će biti kažnjen. Zakonom su obuhvaćena kazališta, kina, nogometne utakmice, javna događanja, teretane, kampovi, zoo vrtovi. kulturne aktivnosti, javni i zračni prijevoz Policijski sat i karantena ovim zakonom nisu dopušteni. Mnogi Šveđani ovo smatraju zaključavanjem “jer Vlada od Drugog svjetskog rata nije ograničavala ovako” dao je jedan pravnik izjavu na televiziji u Švedskoj.

Uh da, mogu se u Švedskoj uhvatiti dobre apokaliptične fotke. Kad je ujutro u 8 ovako, teško da će dan biti pun energije

Inače, u posljednja tri dana u Švedskoj je oko 7 tisuća novozaraženih, a od jučer imaju i 200 mrtvih više.
Švedske vlasti smatraju da se ne ide u dobrom smjeru i žele hitno nešto poduzeti. Čak je i kralj Gustav javno postavio pitanje zašto se ne nose maske.

Evo, s Novom godinom, brdo promjena za Švedsku. Nadamo se promjena s boljim rezultatom.
Zanimljivo je kako će se ova pandemija razvijati i napokon završiti. Mislila sam da ćemo cijepivom moći zaživjeti, no nešto mi govori da neće sve ići jako glatko.
Pa, nadam se da ste si poželjeli nešto veliko u ovoj godini! Ne veliko kao auto. Onako, veliko, da ispuni srce. A može to biti i auto ako će vas usrećiti i vratiti vam izgubljeno.
Neki dan čula sam na tv od psihologinje strašnu rečenicu koja ona cesto govori klijentima kako bi ih ohrabrila:- Ako hodate kroz pakao, samo nastavite hodati.
Održite svoj svijet živim. Ali i dopustite da u vas uđu i promjene ovog novog.
Hodajte.
A pakao će ovako ili onako, jednom proći.

Još uvijek ostaju avionske fotke – da u kišne dane unesu malo sunca

Bučan ispraćaj, ma baš kao na karnevalu!



Potjerali smo je kao vješticu! I ugurali je u peć.

Tako.
Kako su po cijeloj Europi zabranjena veća druženja te su izostala novogodišnja slavlja i na otvorenom, većina ljudi dočekala je Novu 2021. u krugu najbliže obitelji ili prijatelja kod kuće. Ono što je iznenadilo upravo su bučni ispraćaji sve posvuda.
U Švedskoj je policija imala pune ruke posla sa smirivanjem brojnih alarma restorana i tvrtki koji su bili zatvoreni, a uključivali su se zbog buke i vibracija od petardi i vatrometa.
I dok su u Hrvatskoj izostali veliki vatrometi zbog tragedije uzokovane potresom, u Švedskoj su vatrometi bili brojni, kao uvijek.
Čini se da su si ljudi ipak dali oduška i potjerali ovu groznu godinu uz buku i larmu. Pa kad već nije bilo karnevala kako spada, a čini se da ga vrlo vjerojatno neće biti ni ove godine (kojim inače tjeramo zimu uz larmu i maske), godinu smo kao najgoreg neprijatelja potjerali uz praskove, buku i dim.
Ne možemo reći da nas nije veselilo. Naprotiv. Osjetili su se prkos i inat, ali i sreća što smo ušli u neko novo vrijeme. Nek se policija ne ljuti….:)

Ponoć u Varaždinu bila je neočeivano bučna
Tipična starinska večera za Silvestrovo u Hrvatskoj
Tipična večera jednog Šveđanina – puno rakova, pa malo beef-a
Večera Šveđanina/Iranaca i Hrvata za Silvestrovo u Švedskoj
Posljednji pozdrav 2020.-oj , a svima Sretna nova od vaše blogerice