Eto. Položila sam i zadnju figuricu pod bor. Kad ih gledam pomišljam da sam na njihovom mjestu. Kako bi bilo super dokoličariti na nekom od Adventa gdje je grudanje bilo najveća i jedina razonoda. Uz pokoji trač. Zalijepili smo uspješno kuću od medenjaka čiji su dijelovi pukli u avionu. I ove godine – putovalo se. Za blagdane.
Ispraćajući prošlu, polagali smo velike nade u ovu godinu. Nadam se da su Vam se ostvarile barem neke želje. Da, baš smo imali velika očekivanja. Ponajprije od onog što nas je možda najviše razočaralo. Ali tako to ide. No, zato, imamo još jednu godinu za nama koju smo preživjeli uz puno snage i odricanja i koju trebamo ispratiti baš kao napornoga gosta, koji nam je stan ispunio lošom energijom, pa nakon njega hitno otvaramo sve prozore. I puštamo unutra neki novi zrak.
Dva dana su do Badnjaka. Lanjski kao da je bio jučer. Imam osjećaj da smo čak i lani bili mirniji nego ove godine. A Vi? Možda je osjećaj izgubljenosti lani bio manji, jer smo bili ispunjeni optimizmom koji je došao krajem godine. Da, ova nas je dotukla. Neću reći do kraja, ali blizu. Razmišljam o tome dok gledamo mali i ja na TV u No comment kako je Djed Mraz kreuo na put iz Finske, dok u podnaslovima slike šibaju vijesti koliko je gdje zaraženih i pomislim kako nas ne puštaju na miru. I dok me on ispituje gdje je u vreći na sanjkama njegov dar i dal’ sam ga ja već preuzela, razmišljam kako je upravo to trenutak za pamćenje. A ne o tome koliko je važno da mu odgovorim nešto lijepo, jer je to upravo zadnja godina, jer je napunio pet, u kojoj još možda samo malo vjeruje u njega. A i ako ne vjeruje više, tko sam ja da mu rušim ove divne dane, koji bez te bajke ne bi bili to što jesu…Jer u čaroliji je spas. Zato prestanem razmišljati o sadašnjosti i prebacujem se na sanjke.
Ono što imamo je još jedan Božić. Ne dajte da vam ga ukradu. Ne dajte da vas ustraše, ne dajte se smetati od onih glasnih, od onih koji su negativni, koji ne mogu naći svoj mir pa siju strah, loše riječi ili na neki način brišu cipele u vas kao o otirač . Ništa niste krivi. U ovoj situaciji nismo krivi ništa. Oslobodite se ikakve krivnje. Upravo su ovakvi Božići odlična prilika da damo sve od sebe na način da budemo sa sobom kao što inače nismo, razmislimo o tome koliko nam zapravo malo treba. Samo malo novoga zraka. Nakon lošega gosta…. Nadam se da se neće vraćati više na naša vrata i da mu se ovdje, zapravo, nije dopalo kako se nadao. Dvije godine je i budali dosta da shvati sve….
Idem leći da završim knjigu koju čitam, kako bi imala druge večeri vremena za sve. No, neda mi nešto mira. Potražim je negdje i pustim na slušalice. Nikad više staro vino…. Novi fosili zvuče bolje nego ikad. Baš kao da su znali. Sjurili su me u dane djetinjstva i blagdane koje smo slavili i prštali kao prskalice upravo uz ovakvu glazbu svi od reda u ulazu zgrade. Ne sluteći da će nas te lake note i riječi jednom tiješiti. Pred spavanje. Pred Badnjak za koji opet ne znamo koliko će nas biti za stolom. Za malo mira.
Ne treba mi knjiga više. Dosta mi je bilo i ovo malo teleportiranja. Dovoljno, za duga i druga 24 sata.
Želim vam Sretan i miran Božić i sve najbolje.
