Dragi moji, podsjećaju, li vas neka ljeta na neka ljeta od prije? Javljaju vam li se slike s nekih davnih ljetovanja dok ste na ljetovanju? Dobro je, opustili ste se. Slike su dobre, razrađujemo ih s vremenom. Sjećanja su dobra – uče nas kako smo prošli kroz situacije. Posebno na ljetovanju ljudi su najsposobniji razraditi u glavi nešto iz davnina.
Ima jedan stolac. Stolac iz davnina. Nema puno veze s nekim mojim ljetom, mada razrađujem i ja često neka moja stara ljetovanja, Stolac je star i truo. Smješten kraj nekog mediteranskog bilja. Ostavljen svakome da sjedne tko dođe na plažu u Kožino. Pokušala sam saznati zašto je tamo, ali nitko mi nije znao reći koja je priča o stolcu. Stolcu, odnosno starom drvenom ligelštulu. Je li pripadao nekom ribaru, nekoj staroj ženi koja se ondje uvijek sunčala, a sada je nema. Meni su takve misli padale na pamet dok sam razmišljala o stolcu, dok je moja vlasnica apartmana rekla “da je to obično smeće koje je netko tamo stavio”.
Ja ne bih rekla. Stolac je doslovno prva stvar koju vidite spustite li se u primorje Kožino. A i mislim da nikom nije u interesu od tamošnjih vlasnika nasred plaže imati “smeće od stolca”.
Dakle, stolac je ondje s nekom namjerom, nekim starim razlogom, ili novim. Nisam uspjela saznati.
Očito nitko oko mene ne odrađuju neke stvari iz prošlosti kao ja.
Na prvi pogled stolac podsjeća na nešto iz horor filmova, naročito navečer. I baš mi je to i bila fora.
No mene je “na drugu” podsjetio na nešto mnogo bolje. Na fotelju (samo u derutnijem i jeftinijem izdanju) na kojoj je sjedila Sharon Stone na hridi svoje terase, svoje vile u filmu Sirove strasti. Tim više jer je okrenut prema pučini, dakle vi mu kod ulaska u mjesto dolazite s leđa. Kao i kamera ka’ Sharon u spomenutoj sceni dok je ogrnuta dekom gledala u ocean.
Evo, takva različita gledišta na jednu stvar ponukala su me da napišem par rečenica o derutnom ligelštulu u Kožinu. U kojem su valovi kao na otvorenom moru, baš kao u Sirovim strastima. Vile su grandiozne s bazenima na svojim vrhovima, no meni ni blizu onoj od Sharon iz Sirovih strasti.
I dok jahte poznatih nogometaša plutaju oko vas, a slovačke influencerice u 7 ujutro na molu snimaju se kako vježbaju, tamo na stolcu u pola šest ujutro i sav svijet bio je moj. Barem nekoliko minuta u samoći i sa zvucima pljuskova mora.
Barem nekoliko minuta bila sam Sharon.
Koja je smireno gledala u razjaren ocean, dok se oko nje rađala krivnja, nevinost, strast, ljubav, nova knjiga, nova avantura… Barem nekoliko trenutaka bila sam – Me behind the wheel….
