Kad se pokaže sunce,kao što se ovo nedjeljno popodne,odjurimo na plažu po još malo ljetnog ugođaja i mirisa mora koje miriši kao da je proljeće.Nekako se uz plažu najbolje smirimo.
I dok moj sin uživa trčeći u vjetar, pomislim kako je postao sjevernjak i kako mu nije nimalo hladno samo u majici uzmičući spretno šarenom kamenju.Dječji otisci na plaži još su živi…Još uvijek jurcamo ovuda i ne damo se iako se brodice lagano spremaju i pokrivaju.
Turisti su stigli u razgled na plažu, ja bih rekla, doživjeti pravu Švedsku.U daljini počinje utakmica nogometa na sportskim terenima.A na molu tata s djecom vadi rakove.
Uživaju.
Mir je jedino malo narušio uginuli tuljan koji je doplutao u plićak i kojem smo pozvali odsukavanje koje će obaviti nadležne službe.I dok je jedan život završio,dva koraka dalje, u bilju, vidjeli smo sve puno gusjenica na lišću koje će postati predivni leptiri.
I tako nismo tugovali.
Život ima svoj ciklus.U mislima na to kako nam je popodne na plaži dalo mnoge jednostavne odgovore, krenuli smo s plaže u nabavku – jesenskih ukrasa za stan!Češeri i žirevi čekaju svoje mjesto na prozoru uz svijeće.