400 godina Göteborga – još uvijek grad mojih neostvarenih snova

Divna pošta danas. Svoje stanovništvo posjetili su iz Grada da je danas 400 godina postojanja Goteborga! Ovaj južnošvedski grad nikad mi nije, čak ni u najdaljim snovima kao uostalom ni sjever Europe, bio upisan kao moj drugi grad, niti sam ikad mislila da ću ikada biti nekako vezana za njega. Prije sam, u svojim 20-im i 30-im godinama, razmišljala o Italiji, iz koje korijenima potječem, pa sam tako godine i godine učila talijanski jezik. Ma….dobro.

Kako životne prilike dopuštaju, tako upoznajem Göteborg. Prvo zbog ranomajčinskih dana nisam uspjela puno, osim tu i tamo ukrasti koji sat, a onda je došla pandemija. Najviše fotkanjem, kako svojim tako i od svojih poznanika koji mi rado udijele dobre fotke, manje druženjima. A najviše ga upoznajem maštom upravo iz svih tih slika, od činjenica koje čitam o Švedskoj. Rađaju se slike njegove povijesti i nekadašnjeg života, centra brodogradnje, života mornara i njihovih obitelji. Slike njegovog suvremenog života sada živim. On je centar izuzetnog modernizma po mnogim pitanjima. Liberalizma, multikulturalnosti, potentnog graditeljstva na svakom koraku, izuzetnog dizajna i infrastrukture kao i važnog kulturnog središta. Da ne spominjem da je to grad Volva odnosno svjetski poznate automobilske industrije u kojoj radi veliki broj građana Göteborga i okolice. Gledajući goleme ulice uglavnom bez ljudi (sretni su i rijetki dani kada ih ima, onako, kao primjerice na jugu Europe) i prometnice pune automobila u točno određeno vrijeme, doima se zbilja gradom budućnosti. Gradom koji živi svoj ritam. Grad koji je spoj starine i modernog doba. Grad u kojem su cigle i staklo kao spoj starog i novog vješto spajani u moderne građevine koje odoljevaju surovoj klimi sa malo sunca. Gradom u kojem su ljudi posvećeni poslu, a nakon toga svojim obiteljima u svojim lijepim prostranim stanovima bez zavjesa. Grad u kojem je najjači vjetar koji sam dosad osjetila, u kojem je najzelenija trava, u kojem je najčišći i najhladniji zrak, grad u kojem svi imaju slušalice u ušima, u kojim više od pedeset posto ljudi koji ćete sresti na ulici trči, a u kojem se pije pivo i bez alkohola i uživa. I jedu sendviči sa škampima, ako se već nešto jede na ulici… Grad koji još nisam upoznala kako treba. Koji me često muči. Čije zgrade sanjam. Koji je izvor mojih svakakvih snova o mogućnostima, dosad neostvarenih i nerealiziranih ideja. To je grad u koji sam stigla naglo, nenadano i koji me (još) čeka. E, pa dragi moj Göteborgu, sretan ti rođendan.

Voli te jedna hrvatska blogerica.

“Mislio sam da se neće primijetiti”….je prijevod ovog teksta. Evo, možda jedan primjer o tome koliko je kultura ovoga grada slobodna.
Baš sam se nasmijala.

Uz podsjetnicu, dobili smo i sve kulturne znamenitosti na karti grada. Za sve one koji ih ne znaju, ili su novi, a mnogo ih je. Ili pak nisu još istražili grad kako treba

Uz zastavice, grad na svakakve načine obilježava jubilej i u pandemiji. Evo pročitala sam da se naveliko mijese i razne slastice koje nose imena poznatih ljudi koji su nešto značili ovome gradu