Zbog epidemije švedske osnovne škole uvode odgođeno vrijeme početka nastave za pola sata ili sat vremena, ovisi kako koja škola izabere. Neka djeca koja koriste javni prijevoz do škole tako bi imala priliku izbjeći najveće gužve u busevima i tramvajima. O načinu nastave srednjih škola još se razmatra. Inače, u Švedskoj broj oboljelih ukupno je manji iz mjeseca u mjesec kao i broj umrlih, ali, ističe njihov epidemiolog, raste broj zaraženih među mladima od 20 do 25 godina starosti. Istaknuto je kako i oni mogu razviti ozbiljne simptome bolesti i biti u bolnici. Inače, ovih dana većina Šveđana vraća se na posao od doma, a djeca će u školske klupe sjesti kako koja općina odluči. Neki već 13. kolovoza.
Još uvijek je dan dug. Noći su kratke. Toplotni val ovih dana zahvatio je i Skandinaviju pa se očekuje i oko 30 stupnjeva još slijedeći tjedan.
Švedski dan trenutno traje do 22 sata
Od novosti koje su stupile na snagu su i te da u trgovinama nema više plastičnih vrećica, čak ni za voće i povrće. Samo papirnate. Plastične vrećice koštaju oko 7 kruna.
Plastika je definitivno otišla u povijest
Šveđani sve više igraju padel tenis jedan od trenutno najpopularnijih sportova. Tako je pred našim dućanom postavljen i teren za igru. Sat vremena stoji oko 300 kruna. U Hrvatskoj ovaj sport još uvijek nije toliko popularan, ali to je jedan od sportova kojem najbrže raste popularnost u svijetu.
Padel tenis jedna od omiljenih zabava i sport na sjeveru
Bliži se i dan haringa te dan plodova – jabuka, bobica i svega što Šveđani dobivaju od prirode. O tome slijedeći put. Nakon njega, pa sve do prvog studenoga, Šveđani nemaju nikakvih praznika niti blagdana niti obljetnica. Ali zato se nadaju cijepivu već u siječnju! Kako ističe njihov koordinator za cijepivo, Šveđani će dobiti tzv. oxfordsko cijepivo na kojem rade Britanci i Šveđani zajedno. A ono bi se u primjeni moglo naći već u siječnju. No ističe se kako možda neće biti jedna doza dovoljna, već nekoliko njih. Sve u svemu lijepe vijesti. Još da jesen prođe što bezbolnije. Nadam se da ste ljeto proveli dobro i sigurno, a ako tek planirate kakav godišnji – da ćete se dobro odmoriti.
Moram posvetiti par rečenica čovjeku koji je zaslužan ne samo za moje sretnije djetinjstvo, nego za mnoga sretnija djetinjstva. Za djetinjstva uz kazete i stihove koji su dan danas vječni i popularni. Za čovjeka za kojeg je trivijalno reći da je bio hit mejker, već je bio puno više. To najbolje znamo mi koji smo bili djeca i odrastali uz ploče Novih fosila i pjesme Rajka Dujmića. Znamo mi djeca iz osamdesetih koliko smo ih slušati, živjeli, kopirali u svoj život, pokušavali shvatiti one malo teže, a koje smo potom ipak od prve i s lakoćom shvatili kad smo odrasli. Djeca koja su željno ispod bora iščekivala novu njihovu ploču, pa je slušala do ponoći, do samog Božića zureći u sjaj kugli na boru. Da, to su za mene bili Fosili. Zanimljivo, kad sam pročitala vijest da je Rajko nažalost umro od posljedica automobilske nesreće, u glavi mi se pojavila samo jedna njegova pjesma – Ključ je ispod otirača. Ne znam zašto. Sve druge pjesme Fosila često pjevam sa svojim sinom, svake druge se često sjetim, ali ove baš nikad. Očito je za mene negdje duboko ta pjesma bila vezana uz rastanak, uz kraj, a vrlo emotivne melodije. Tako sam se, eto, u srcu, u tom trenu, u autu, oprostila od Rajka. Od dijelića svog djetinjstva koji kad da je tek sad tu stao. Čini se da je ovo godina u kojoj učimo opraštati, gubiti, preživljavati, oprostiti se sa djetinjstvima, bezbrižnim odlascima u dućan i bilo kamo drugamo, da ne nabrajam dalje. Ključ je ispod otirača nisam kao mala niti shvaćala do kraja, baš kao ni Majčine oči, baš kao ni Reci mi tiho tiho, baš kao ni Dijete sreće. Danas ih jako dobro razumijem, tjeraju suzu na oko uvijek. To je bio Rajko. Rajko za sve nas, onda i sad. U ono doba i danas. Nije više ništa važno. A najmanje ono što se piše po medijima ili kako će našeg Rajka ispratiti. Najvažnije je da sve te pjesme itekako žive u nama. Iskrenost se uvijek isplati i uvijek osjeti, dragi moji. Koliko se god neki pokušali tješiti da je suprotno. Kad god krene koja njihova na tv moj mali iz svoje sobe viče-_Mama, idu! Dovoljno da znamo što i kako živi generacijama bez obzira kako se ovih dana tek tu i tamo pusti pokoja Rajkova pjesma uz naznaku “In memoriam”. Žalosno. Čini se kao da nas je ova pandemija malo otupila. Sjetite se samo euforije oko drugog mjesta na svijetu u nogometu i potom pokopa Olivera Dragojevića. Pa, usporedite. Mislim da nije fer. U najmanju ruku nije. Druga stvar koju sam htjela podijeliti s vama nije ništa manje turobnija, ali niti ništa manje poučnija. Pogledala sam ove praznike talijanskog Pinocchija, noviji film kojeg su radili Talijani. Baš kao i neke pjesme Fosila tek sam ga sada razumijela do kraja. Da, Talijani su također srčani i puni emocija. Znaju napraviti odličan film. Koliko god on prati radnju knjige, toliko je dobro učinjen odmak te naglasak stavljen na emocije odraslih u problemu samom Pinocchija, djeteta koje ne razumije život i nedaće, već je “samo” sretno i lepršavo dijete, ali koje na kraju zbog svega toga ima više hrabrosti i na život gleda optimističnije od svojeg iscrpljenog i bolesnog oca te ga nahrani mlijekom koje je sam zaradio. I tada postao dječakom. Baš kao što smo svi bili lepršavi uz Rajkove pjesme, tako smo danas odrasli ljudi koji razumiju svoje roditelje i Rajkove pjesme. Gledajući svoje dijete kako raste još uvijek mislim i stojim iza toga kako nema većeg dara. A još je veći dar ako mu možete posvetiti svo svoje vrijeme, odnosno cijelog sebe kad vas najviše treba. Završit ću ove retke s mislima odnosno vijestima od danas o tome kako će cijepivo doći krajem godine. Bilo bi lijepo s takvim dogadjajem ispratiti ovu godinu. Godinu za koju ćemo, nadam se, slobodno moći reći da smo ju preživjeli, ostali skupa, ostali normalni i za koju ćemo dovoljno popiti da se nikad ne ponovi. Nikom više nikad ovakvog straha. Naročito ne nošoj djeci koja bi trebala slušati Fosile i maštati o svijetu Malog Ćire, a ne nositi maske u dućanima s igračkama.
Ljeto mi je obilježio koktel od limunova vina,votke i jagoda.Osvježava i lako se spravlja doma.
Nikad teže nije bilo otići s mora. Možda zato jer nismo ništa posebno očekivali od godišnjeg s podosta ubijenom psihom i umorni od svega. Možda zato jer je more divnije no ikad, a možda i zato jer nam se promijenilo nešto u glavama. Možda i zato jer se bojimo zime, jer znamo da neće biti ništa isto kao prije. Naša mi je gazdarica kad smo napustili apartman prije ulaska u auto dala malu Majku Božju u ruke iz Međugorja i rekla kako se molila da sretno stignemo do odredišta. Gesta koja se nikad ne zaboravlja. I koja nosi bezbroj poruka.
Dobre vijesti stižu iz Danske. Šveđani iz svih općina iz cijele zemlje smiju ući u Dansku! Smanjuje se broj mrtvih i zaraženih. No, Šveđani su ipak oprezni, pa pozivaju svoje građane da do kraja godine rade od kuće. Ljeto su Šveđani proveli većina njih kod kuće. Putovalo se unutar zemlje i bilo je teško naći slobodnu kuću za odmor ili kakav drugi smještaj. Šveđani imaju i svoje brodove, pa im se nije bilo teško snaći ovoga ljeta i otisnuti se u vlastitoj izolaciji i luksuzu na koji švedski otočić. Polako se vraćaju na posao. Godišnji ove koronske godine bliži se kraju. Evo, ja sam danas dobila mail od jedne medijske kuće s reklamama – prvih božićnih poklona! Iako sam samo preletila pogledom, polako sam mislima skrenula na sam kraj godine zamišljajući ga kakav će biti i što će nam donijeti. Izgleda da bi svi rado samo ispratili ovu godinu. Čim prije – tim bolje. Pokušat ćemo sve odraditi kao da se ništa ne događa. Spremamo se, nadamo se. Nego, Šveđni ipak prije Halloweena i Božića imaju još dva značajna običaja. Prvi je početkom kolovoza – Kraftskivor, ili fešta posvećena crvenom nordijskom škampu. A poslije dolazi i dan haringe. Švedski škamp veći je podosta od naše kozice, ali manji od jastoga. Veliki skandinavski crveni škampi imaju svoj dan. Običaj konzumiranja škampa u Švedskoj nije postojao sve do razdoblja renesanse kada su se i pojavili prvi recepti o spravljanju rakova u Švedskoj. Neki su njima uz konzumaciju votke liječili – i koleru, stoji u knjigama. S vremenom su škampi postajali sve popularniji posebice u Njemačkoj, tako da su Šveđani izvozili svoje škampe u luksuzne njemačke restorane, naročito one iz jezera Hjalmaren. S vremenom, Švedska je postala jedna od najvećih izvoznika škampa u svijetu Godišnje iz spomenutog jezera izvade oko 5 milijuna rakova! Kako izgleda party? Jedu se kuhani škampi uz obilno konzumiranje votke. Nose se smiješni šeširi, a kako bi sve skupa bilo još smješnije, oko sebe ovjese papirnate lanterne koje se smiju, onako polustravično. U neko davnije vrijeme postajala je zabrana lova na škampe. Od prvog studenoga do početka kolovoza, no danas nije poznato da li postoji ikakva zabrana. Zna se samo da je crayfsh party najveći party u Švedskoj nakon Midsommer partyja.
Kad sjednete u auto i dobijete poklon koji vas oboriOvog ljeta nikad bolje špagete s rajčicom i bosiljkom, morala sam ih ovjekovječitiMoj krayfish partyKuhani škampi, votka nakon svakog i lanterne polustravičnog osmijeha recept su za dobar provod
Do danas je u stockholmskoj regiji sprovedeno više od 220 tisuća testova na antitijela na korona virus otkad je besplatno testiranje počelo sredinom lipnja. Na današnji dan u Švedskoj je 5676 mrtvih i više od 78 tisuća zaraženih, prenosi Svt. Pokazalo se da je 16, 7 posto ljudi bilo pozitivno, odnosno da ima antitijela na spomenuti virus. Dostupnost testova opisuje se kao jako dobra. Danas je u Göteborgu samo dvoje ljudi na respiratoru i to je svrstano kao dobra vijest. Inače se u Švedskoj nadaju da će spremni dočekati hladnoću i zimu i da će se moći lakše othrvati drugom valu epidemije ako ga bude, dok drugi scenarij govori da će biti još gore nego što je bilo, uz još nekoliko tisuća mrtvih. Treći scenarij je je da će se Šveđani možda cijepiti i na samom početku druge godine . Sve u svemu, puno scenarija, malo se toga konkretno zna, ali zna se sigurno da je mnogima korone dosta. Ljudima fali društvo i njihov stari život. Danska još nije otvorila granice cijeloj Švedskoj već samo nekim njenim dijelovima. Zanimljiva je ta cijela priča oko granica i njenih otvaranja i sve to skupa sve više liči na politička previranja u kojima su neke druge, i u ovoj priči, sporedne stvari izbile na vidjelo i pokretači su određenih sankcija, koje su prema nekim zemljama, pokazalo se sada u priči između Hrvatske i Nizozemske ( koja poziva svoje građane na hitni povratak u domovinu s odmora u Hrvatskoj uz 14 dana karantene), potpuno nepravedne. No, dosta politike i korone. Htjela sam vas samo obavijestiti da je uglavnom – sve po starom. Šveđani su još uvijek na godišnjim odmorima. Po starom dobrom običaju puno se roštilja i hladi se pivom. Na roštilju su, uz stakeove, i lososi, a osim točene pive, spravlja se i hladni točeni – Mohito! Baš mi se dopala ideja. Sve u svemu, Šveđani koriste trenutak i žive u njemu. Baš kao što i njihov lagom nalaže, a koji jako dobro prihvaćaju i stranci. O lagomu u jednom slijedećem postu.
Prije malo više od desetak godina prvi sam put posjetila plažu Zrće na Pagu. Zajedno sa svojom sestrom i njenom tada još malenom kćerkicom koja se brčkala u plićaku i dedom. Bila je to plaža na kojoj je usred dana žestoko đuskalo nekoliko tisuća ljudi i treštala je muzika sa svih strana. Zanimljivo, ali nitko od nas nije se osjećao suvišnim. Mi, zalutala obitelj s malim djetetom koja se došla okupati bez ikakve fešte, baš smo se super osjećali. Bilo je i još obitelji s djecom samo na kupanju. Sve je prošlo super, osim što su neki partijaneri fulali ručnik pa su sjeli na dedin prilikom povratka iz mora. Morali smo ih buditi da dođju k sebi i bili su jako uljudni. Kasnije sam sa svojim novaljsko-međimurskim morskim susjedima Zrće posjećivala kada nas se skupilo dobro društvo na moru i kada smo bili orni za malo fešte na godišnjem. Bilo one popodnevne ili noćne. Posjetili smo usput prije dva dana Pag na jedan dan. Onako, iz daleka. I dok nam se Novalja činila ugodno popunjenom turistima, plaže na koje se odlazi s djecom neke su i prepune bez ikakvih distanci, a Zrće, na koje smo stali doslovno na manje od minute, nas je više nego iznenadilo. Iako klubovi rade i čuje se neka glazba, ništa nije isto kao nekad.
Nije me bilo… Znam. Bila sam kod zubara. Ubio me doslovno psihički stres više od onog što se radilo. Dva zuba odjednom. Tjedan dana prije razmišljala sam doslovno svakih 5 minuta o tome da li da uopće odem, jer ako ću morati u izolaciju nema mi tko čuvati dijete, jer mi je muž po dolasku iz Švedske bio u izolaciji svojevoljno. Ali strah od jeseni ipak me ohrabrio da obavim sada. Išla sam i na sistematski s malim. I tu me dotukao strah od zaraze s obzirom da je pobrisao sav pod kod pedijatrice. Mali moj živi dečko. Imao je i rođkas u svom tom ludilu.
U jeku pandemije ipak smo našli načina za odlazak na more. U malom mjestašcu na srednjem Jadranu našli smo divan smještaj. Jedan od onih u koje poželite doći i na Božić, još bolje gazde i malo susjeda. U kojem je na modernoj polici klasik Heidi na njemačkom jeziku, a u blizini kamin. U mjestu u kojem ima puno modernih i novoizgrađenih apartmana koji s punim bazenima zjape poluprazni, plaže koje se čudom malo popune tek navečer. Ribare kod kojih možete četiri brancina dobiti za cijenu od tri te kilu škampa – sve skupa za 110 kuna.
Mali dučančić u kojem se navodno već netko zarazio, pa su mjestani drugi dan rekli da se lagalo. Naše sugrađane, susjede do nas iz Hrvatske, koji doslovno glavu okreću od nas jer imamo švedsku registraciju. I nikad slanije more. Avioni su nam postali osmo svjetsko čudo na nebu. Divimo im se kao oni prije 50 godina, a danas smo ugledali i kruzer koji je dopremio sjevernjake na naše more.
Situacija nije dobra, nažalost. Po otocima se naprosto moli pred restoranima goste da uđu unutra. Strašno mi je žao da je Hrvatska uspjela onako dobru situaciju pokvariti za malo novca. Uopće, za ikakve novce. Trebalo je ipak malo više strogoče i malo više struke u svemu tome. Je li rok do sezone bio prekratak ili je bio prekratak novčanik nekome, nije više važno. No, kažu da se od sezone živi. Tražili ste gledajte sistem, nažalost. Sjećate se onog ciklus programa iz 80-ih? Tako se rado sjetim onih dana općenito 80-ih i bezbrižnog života u kojem su se rađale revolucije s pozitivom. U kojima sam odrastala. I to sretno. U kojem su tajice na točke bile modni hit i kad ste ih kupili u nekom butiku bili ste presretni jer ste imali svijet na dlanu. I mislim kako moje dijete raste i gleda maske i ne smije se brčkati u plićaku s drugom djecom koja su starija pa bježe od njega jer su upoznati sa situacijom, koja je njemu strana. Bubanci su postali dio našeg života i to po drugi put. Nakon što smo ih prvi put uspješno izbrisali ! Ne, ne mislimo na tajice ovih dana. Ne više, ni uopće. Ali Pokušavamo si dati najbolje od mora. Najbolje od nas. S najmanje moguće brige i zabrinutosti. I puno smijeha, zbog naših najmlađih. Čudno kako ljudi ne žele prihvatiti novo normalno. I instinktivno se ponašaju kao da se ništa ne događa. Obzirom da je tek ljeto, rujan mi se čini zastrašujućim. I mislim da nas iz svega jedino može izvući buđenje iz ružnog sna ili kraj odvratnog apokaliptičnog filma u kojem se ipak našlo neko sigurno utočište.
S nimalo apokaliptičnim slikama s predivnog i mirnog Jadrana lijepo vas pozdravljam. Od ponedjeljka masku na lice. Svi. Odoh slušati stare dobre Banglesice. I ipak misliti na mali jeftini butik u kojem sam kupila tajice na točke tada, davno, prisjećajući se kako sam trčala veselo doma s vrečicom u rukama. A pomisao da sam napokon Madonna bila je tako stvarna. Bila je sve.
Poznati i jedini lanac trgovina koje prodaju alkoholna pića u Švedskoj Sistembolaget zabilježio je rekordnu prodaju alkohola od početka godine. Tako u prvom tromjesječju bilježe rast od 7 posto, a tijekom ožujka, kada se pandemija ozbiljno razbuktala na sjeveru, porast od čak 10 posto. Čini se da se i Šveđani moraju nekako smirivati u svoja 4 zida u ovoj groznoj situaciji. Kupcima se savjetuje da u trgovinu ne odlaze u vrijeme najvećih gužvi.Švedska se opasno približava brojkama od 70 tisuća zaraženih i oko 6 tisuća mrtvih. I dalje se služe samo preporukama. Tu i tamo zatvori se koji restoran ili kafić u kojem se ne poštuju mjere distanciranja i to je uglavnom to.Šveđani ovih dana kreću na ljetovanje. Otvorili su svojim građanima granice za 14 zemalja među kojima je i Hrvatska.No mnogo je i onih koji će ostati doma, odnosno otići na praznike nekamo lokalno.Puno se reklamiraju njihovi hoteli na plažama kao i ljetovanja u šatorima odnosno neka vrsta luksuznog kampiranja u kućima uz more ili u prirodi.
Primila sam neku večer divne fotke s još divnije večeri na kojoj se zabavljao moj poznanik iz Stockholma. Bijele večeri i bijele noći drže Šveđane budnima. Temperatura od 32 u plusu poslije 20 sati i topao Baltik zovu na zaborav svega što je oko nas. Barem na kratko. Blago onom tko može lako zaboraviti ili barem negirati.
Mjesto se zove Varholmen.
On ima lijepu kuću, brod, još ljepšu privatnu plažu, posao iz snova, odnosno dva. Brdo prijatelja, ležaljke i škampe.
Ne znam više ništa o njemu, pa ne mogu pisati. Nadam se da vas ove fotke mogu barem malo odvratiti od svega od ove godine. I da ste već negdje na nekom ugodnom mjestu uz more? Ako jeste, čuvajte se i uživajte.
Kad pozovete prijatelje na večernje kupanje na svoju plažu… …i dočekate ponoć.
I dok lijepa moja Hrvatska prehrabro, da ne kažem i naivno, hoda uokolo bez maski i zbraja iz sata u sat (ponovno!!) pozitivne te pušta u zemlju turiste, ono baš sve, Šveđani su se izgleda dobrano primirili. Kako javlja Goteborg Posten jedan od najpoznatijih listova u Göteborgu, u gradu je za Midosommar bilo jako mirno. Van grada po okolnim selima mještani su okitili drvca i ispleli svoje vjenčiće od proljetnog cvijeća te tako ipak istaknuli tradiciju ovog velikog praznika, uz pokoju riječ sa prvim susjedom. Potom su slike svojih “proslava” slali u novine koje su još jučer zamolile svoje čitatelje za iste kako bi ih objavili. Kako bi uopće imali i što objaviti pošto su proslave “na veliko” bile mahom otkazane. Izgleda da se Midsommar 2020. uglavnom preslio u dnevne sobe. Tu i tamo pokoji piknik za dvoje ili 3 prijatelja ili prijateljica u parku ili pak obitelj na deki u travi koja je bitno odvojena od ostalih. Neki su se okupali u Baltiku, neki posvetili sportu i nekoj igri, a neki su zapregli po prvi puta svoje jahte te se otisnuli na pučinu. U krugu obitelji. To su slike koje dominiraju. Djedovi i bake bez unuka, djece i prijatelja sami u vrtu ili u kućama. I stariji su također rado poslali svoje fotke. Jeo se tradicionalno krumpir i haringa, uz fine umake, a o alkoholu nema nikakvih vijesti. U Finskoj je u protekloj noći bilo tragično. Utopilo se petero ljudi. Je li presudio alkohol, hladna voda ili nešto treće, nije navedeno. Ali , bravo za Šveđane.
Slika posuđena iz “Swedish tradition” Jana Ojvida Swahna
Čekajući Midsommar 2021. oni su, eto, – ugodno iznenadili.
Za Švedsku je danas neradni dan. Midsommar dolazi pred večer, a mnogima je jedina želja dobro se zabaviti i zaboraviti na išta loše i negativno što se događa. Prve vijesti danas posvuda su – vremenske prognoze. A one govore u prilog dobroj zabavi na otvorenom. U većem dijelu Švedske bit će to najtopliji Midsommar u posljednjih 50 godina! Pa Šveđani mirno mogu doma ostaviti kišobrane, kabanice i gumenjake, a uz puno cvijeća i šampanjca sa sobom na ples ponijeti jedino sunčane naočale. Jer noć će biti svijetla, vedra i vruća.
Inače, i nadalje se u Švedskoj očekuju velike vrućine pa stanovništvo strepi od požara kakvi su harali preklani. Tek početkom slijedećeg tjedna najavljuje se malo kišovitog vremena. Toliko o današnjim vijestima. Za razliku od onih hrvatskih, baš su optimistične, vesele i vedre. Evo i malo atmosfere o kojoj razmišljaju sjevernjaci, odnosno malo od onog što će Šveđani popiti večeras. Neki od recepata za koktele su me oduševili. Kao primjerice limoncello s malinom i mentom te prošek s limunom i sorbetom od malina.
Jagode i šampanjac su neizostavna kombinacija na stotinu načina. Puno crvenog voća uz još više rashlađenog alkohola. Pa, živjeli!
Okićen šampanjac priziva neka davna vremena, prošek sa sorbetom od maline i rose s nekim čudnim biljem i alkoholom…. Svakako za probati…(slika, Elle.se lipanj 2020)
