Kako se švedski lagom primjenjuje na tijelo i duh?
Glavni postulati su slični kao i onima u opremanju stana o kojima sam vam već pisala. Malo, ali sa stilom. Dale, traženje sreće i biti opterećen sa srećom se ne savjetuje. Već korisno iskoristiti dan. Lagom traži da pokušate posložiti svoje vrijeme, vrijeme za posao, za obitelj i vas same. Savjetuje da se bavite zemljom, da sadite ili uređujete vrt ili jednostavno kupite neku sobnu biljku ili voćku (naranču ili bosiljak) koju ćete doma njegovati i gledati kako raste. Jer to je izuzetno važno. Brinuti o nečem i živjeti uz to, odnosno pratiti kako napredujete zajedno.
Također, za zdrav duh važno je i zdravo tijelo. Možda nigdje drugdje kao na sjeveru nisam vidjela toliko ljudi koji treniraju na otvorenom, bez obzira na dob koristeći sve moguće što imaju od prirode. Makar radili trbušnjake obješeni za granu ili na klupici. Ne morate biti okorijeli amaterski sportaš, već je važno da svoje tijelo amortizirate na prave načine i to kako vam odgovara. Ukoliko vam paše plesati – plešite, ukoliko volite aerobik – ima ga sveposvuda svakakvih za svaku dob. Ništa ne mora biti savršeno. Već je savršeno to što uopće nešto radite za sebe. Nigdje nisam vidjela toliko reklama vezanih uz sport kao u Švedskoj. Lagom nalaže – You just jump around to the music and have fun.
U Švedskoj se jako puno pjeva. Ta me činjenica ugodno iznenadila kad sam stigla tamo. Nisam znala da Švedska ima najveći broj zborova na broj stanovnika. Njih čak oko 600 tisuća pjeva po zborovima. Švedska istraživanja pokazala su da pjevanje u zborovima kod ljudi luči jako puno oksitocina, odnosno hormona sreće. Što je za njih jako važno pošto je vrijeme dosta depresivno.
A što je lagom u društvu i vezama? E u tom dijelu je često depresivno. Tu su se zaribali u nekoliko stvari.
Ovako. Sudeći prema dostupnim podacima, posljednjih desetljeća u Švedskoj se jako popularizirao individualizam čak do te mjere da je za sobom počeo ostavljati mnoge polomljene obitelji i to se smatra(lo) uobičajenim. O tome kako je normalno da braća ne komuniciraju jer se jednostavno ne razumiju, naslušala sam se. Kao i o brakovima koji pucaju na prvom problemu jer se nitko ne želi mučiti previše oko nekog drugog u životu ne doživljavajući vezu i stvorenu obitelj kao dio sebe, već kao strano tijelo, a koje, ako nije kako smo si zamislili, mora nam što manje smetati. Takav individualizam naišao je na mnoge kritike ne samo starijeg stanovništva, već i novijih generacija koje smatraju da je empatija nešto što su jednostavno zaboravili, a takav način razmišljanja rodio je generacije – nesretnih ljudi. Stoga, lagom odnosno harmonija u životu, je još uvijek nešto čemu Šveđani streme, o čemu se pišu knjige i priručnici koji bi trebali učiti o tome što je sreća i kako do nje doći. Zanimljivo je kako je nacija s toliko osobnih sloboda i prava uspjela toliko zatomiti bliske odnose koji bi bili trajniji. Stoga se danas sve više pišu knjige o tome kako individualizam “koji nas razdvaja nije dobar, već onaj koji rađa suosjećajnost prema drugome – jest”. Baš kao što su me iznenadili savjeti o tome kako friđ mora biti čist i mirisati na limun, odnosno koža lica mora biti čista svaki dan i da toksične mirise iz stana treba izbaciti van, tako su me iznenadili savjeti i o međuljudskim odnosima, kao da su ih tek sad otkrili. Kad malo bolje pogledam svoje iskustvo da se staviti rečenicu- nikad vas neće nitko povrijediti, ali nećete ni znati što si ustvari misli. Pa, što je gore od toga? Ili je li uopće to važno?
Svijet sjevera, drugi je svijet. To je svijet koji se, čini se, uspio odhrvati i pandemiji zahvljujući svojoj hladnoći. Dakle, možda je bolje danas ipak biti hladan? Vidjet ćemo.
Nadamo se samo da imamo model za koristiti u budućim sličnim situacijama. Još samo da srede ono s empatijom…
