Uskrs je tu. Osjećate li ga? Ne znam koji tjedan smo već zatvoreni. Ali se dosta dobro nosimo.
Nisam još ni okitala stan, nemam pojma iskreno ni koji dan je točno, ni koji je datum.
Ma ne.
Znate što?
Dosta mi je brojeva mrtvih!
Dosta je mi je procjena oporavka ovakvih i onakvih!
Dosta mi je simptoma koje malo imam, pa nemam, od silnog straha! Zatresem se i ja i krevet svaki puta usred noći kad mi dijete zakašlje!
I dosta mi je onih gad…. koji u svemu gledaju koliko je love izgubljeno. Jer imam neki osjećaj da se zbog takvih načina razmišljanja i života sve ovo i dogodilo. Netko je nekome smjestio. Ovo je fino rečeno, naravno.
Dosta mi je čitanja o cijepivu koje stiže, pa ne stiže. Dosta mi je čitanja o tome kako su se neki uspjeli sakriti po otocima, a neki ne. Dosta mi je čitanja o tome kako neki rade i trude se i dalje, a neki kukaju i psuju po Vladama i bolesti. Bravo za naše OPG-ovce koji su javno pozvali sve na suradnju kako bi Hrvati kupili svoje hrvatske proizvode, voće i povrće, a oni napokon preživjeli u svemu tome što su brižno sadili, a što nas je snašlo. Bravo za sve dostavljače hrane i alkohola. Koji se trude održati svoje male restorane ili dućane. Dosta mi je pozitivnih koji traže propusnice (kako imate snage uopće, a o dostojanstvu ne bih???), kao i onih koji se pozitivni šetaju po gradu, a negativni na COVID su doma po izolacijama samo zato jer su došli iz inozemstva!
Dosta mi je prepucavanja s mužem u vezi toga što sve Švedska nije ili je poduzela. Zašto? Jer mi je dosta. Dosta mi je čitanja o tome kako je drugima loše, posebno u švedskim medijima, i pisanja samo loših stvari, a ublažavanja svojih. Zašto nitko ne piše kako se Hrvatska dobro nosi s bolesti? Zašto Hrvatska nigdje nije prva vijest?
Dosta mi je politike u svemu ovome i gledanja kome će ostat pun džep. Ma neće ostat nikome!! Pomirite se time i gotovo. Izvucite živu glavu! To je tako jednostavno jasno. To se i htjelo i postići. Srednji vijek je ono šo se događa svima, a u kojem se mi iz 21. ne snalazimo. Odnosno – kako tko. Oni koji su si priznali da trebaju natrag u Srednji vijek još se uvijek nekako drže. Čini se. Dosta mi je tekstova o tome kako je tehnologija prava stvar i sada se to napokon pokazalo, kako je screen nadvladao sve živo i mrtvo. Riga mi se!!!!!! Naravno, i od dizajnerskih maski po 400 eura!
Neki dan sam pročitala kako će jedan hrvatski glumac kad sve prestane i stane plesati od srece noć i dan. Kad su otvorili Wuhan nakon dvo ili tromjesečne karantene, skockane mačkice krenule su s maskicama u “osvetnički shopping” bilo je rečeno u reportaži. Neću shopping, neću skakanje. Želim se ispsovati do dna i natrag. Želim izbaciti sav strah, sav jad i sve ono što prolazimo trenutno. I oni bolesni i oni koji se boje da ne obole. Mrzim sve one koji su se usudili izmisliti ovaj virus, ej fakat mrzi vas jedna, ako vam to išta znači, a još više one koji su dopustili da se raširi po svijetu. Kao novi miris parfema. Mrš! Ne nemam PMS, nemam ništa. Osim brige za sebe i malo dijete. Iz dana u dan u stanu.
Obračunat ću se s njima već jednom. Obećajem si to. To me drži . Osvetičke misle jedne učmale male građanke talijanskih korijena koja je popiz…a do kraja. Eto.
Sad mogu dalje.
Najprije bravo za Pinko koji je prodao tisuće T-shirtova “Te amo Italia” kako bi kupili respiratore i testove i ne znam što sve ne. Bravo.
Vas zanima nešto o Uskrsu u Švedskoj?
Moram si odmoriti misli. S obzirom da se tamo ništa ne mijenja, dućani su prepuni ukrasa. I atmosfere. Napucani su jajima i zečevima bogme kao nikad u 5 godina.
Inače, to je vrijeme kada Šveđani masovno putuju po prvi puta u godini u neke toplije krajeve, uređuju svoje vrtove, odu nekamo sa svojom jahticom, budu nekoliko dana. Ništa više. Tako barem kažu knjige. Mada postoji običaj i odlaska na misu na Cvjetnicu s nečim zelenim u rukama, a osnovna boja Uskrsa u Švedskoj je – žuta.
Uskrs je i vrijeme vještica tamo. Jeste li znali???? HMMMMM. Sad znate.
Pogani jedni.
Nadam se da će letjeti i sada, iako bude i pokoja karantenica. Mada sumnjam. Oni se čisto dobro nose sa svojim brojkicama. I dobro rastjerati virus s metlama, baš kao što su u 18. stoljeću letjele k vragu s kojim su navodno općile. Kasnije su bile naravno kažnjene. To je neko starošvedsko uskrsno vjerovanje. I ta je zvjerska folk-tale postala običaj.
Naime, u dane pred Usrks dječica odjevena u duge haljine i marame na glavama hodaju uokolo sa starim lončićima koje pune kovanicama. Nazivaju se Babama ili Uskrsnim vješticama.
I dan danas u izlozima za Uskrs znaju biti vještice.
Da. I Šveđani znaju paliti krijesove, ali kako bi otjerali vještice.
Da. Liberalno. U svemu.
I oni bojaju jaja. Običaj su preuzeli iz Njemačke. Imaju čokoladne zečeve i one od marcipana. U Švedskoj se za Veliki petak jede riba, losos, haringa…U uskrsnom tjednu pojedu oko 2 tona jaja, a zbrojimo li one oslikane na stolu k tome, bit će ih oko 6 tona. Na Uskrs se jede janjetina sa češnjakom i umakom od mente.
Vraćam se vješticama. Možda bi nam trebale ovaj put, u ovom naprednom 21. stoljeću, da otjeraju vraga i svo zlo. Neka opće koliko hoće. Samo neka ga maknu, onako kako znaju. Možda bi trebali upaliti krijesove i prizvati ih. One, iz izloga. Na ponoći let.
Ako nisu zaražene.
Ma i ako jesu, isti vrag.
Neću vam reći sretan, nego – neka vam je zdrav Uskrs.
Svima i od srca.
