E, dragi moji. Ovako je u južnoj Švedskoj iza 9 ujutro. Kad se malo niskog sunca uspije probiti i vama se oči počinju buditi. Trajalo je oko pola sata, dok nisu stigli oblaci i sve zaklonili. I počeo je dan, onako zimski, siv i švedski. Ovih dana zapalo je dosta snijega, pada gotovi i dan i noć, malo jako, a malo pršić, ali su zato vjetrovi izuzetno jaki, pa fijuće cijele noći. Nego, osim snijega ovdje nema puno toga novog. Počinje onaj dio godine kada Šveđani kao da spavaju zimski san, ali se tu i tamo natjeraju na zrak iako nema sunca. Čudim se uvijek kako su ljudi nekako spori ovdje ujutro, a negdje oko 17 sati počinju najviše raditi i nekako se zalaufaju i zasjedaju po tim sastanima. To meni kao južnjakinji nikad nije bilo jasno. Mi s juga nekako najbolje radimo do podneva, a nakon toga – koliko se napravi, napravi… Kaj nije tako? Oko 15 sati obično se ide doma. Taj koji se zalaufao u 17 h na sastanku, ili ima gadnih zaostataka ili mu firma ide u stečaj. Ili ima poziv iz Japana. Jednom mjesečno.
No, blagdani su blizu. Osjeća se u zraku. Možda malo više nego lani. Neka bolja vibra i magija prosinca. Ne dajmo se ljudi ovom ludom vremenu. Imajmo svoje običaje. I prosinačku uživanciju.
Taman kad sam vam pisala kako dugo nije bilo švedske zime, ovdje na jugu – iznenadila je. Tako je to obično u životu.
