Oznaka: blagdani

1. advent u Hovåsu – uz konjsku zapregu i carol singers!

u Margareta, objavljeno u Švedska

Trčala su djeca točno kao prije stotinu godina jučer u kasnoposlijepodne za pravom pravcatom konjskom zapregom koja se spustila iz obližnjih sela u Nya Hovås u Göteborgu. Ondje su naime organizirali prikaz starinskog Adventa i božićnih običaja ovoga kraja.

Na glavnom trgu preko noći nikle su advetske kućice prepune slastica, božićnih figurica, mirisa glooga. Djeca su u redu čekala na Djeda Mraza kako bi rekli sve svoje želje, a baka Mraz dočekala ih je sve velikom zvonom u rukama. Mogla se igrati starinska tomobola, popiti glögg bez alkohola i pojesti brdo paprenih kolačića za koji ste morali baciti papirić točno u kutiju. Tko nije pogodio kutiju, dobio je gumeni bombon. Započela je prodaja božićnih jelki. Sve to skupa pratili su pjevači božićnih pjesama, njih šest zvučalo je predivno. U sat, dva prije mraka, iz obližnjeg sela spustila su se kola s konjima, prava starinska božićna zaprega, prigodno okićena koju su vodila dvojica znalaca obućenih u starinske seljane. Sve zaineteresirane provozali su po jedan krug po kvartu. Bilo je mnogo sjena po ulicama, jabuka u košarama… I imao se dojam pravog starog Božića. Za one koji su htjeli trku, predstavio se obližnji nogometni klub koji je postavio i umjetnu travu za dječji nogomet, a mogao se igrati i dječji hokej.

Iako je bilo hladno i mračno, zamijetili smo, duh Božića svakako je tu.

Upravo je hladnoća potaknula sjevernjačke narode da povedu sa nekim od božićnih glavnih običaja koje danas svi koristimo i uživamo u njima. Tako su, prema tradiciji, Vikinzi u to najhladnije i najmračnije doba godine odlučili posjeći ogroman broj drvca i zapaliti ih. Tako su napravili veliku vatru koja ih je grijala cijeli mjesec. Upravo ta vatra ovdje se kasnije počela povezivati s adventom, svijećama, svijetlom, kićenjem jelke i toplinom koju mnogi čekaju i vesele joj se.

Za koji dan dolazi i vrhunac radovanja svjetlu – Sveta Lucija koja je ovdje istinska nositelja svjetlosti.

Sretan Vam Advent!

Kitite li jelku prije ili “na vrijeme”?

u Margareta, objavljeno u Švedska

Mnogi potaknuti preuranjenom komercijalnom atmosferom, okićenim gradovima i javnim prostorima sve češće i ranije počinju ukrašavati i svoje domove.  No, imate li pravi osjećaj blagdana ako kitite jelku doma prije Badnjaka?
Moram priznati da pod pritiskom nedostatka vremena svi želimo ubaciti kićenje jelke u neki mirni trenutak. Kad smo svi doma, pa zajedno s djecom pokušavamo kititi bor dan, dva a neki čak i puno ranije. 

-Pa nećemo izdržati do Badnjaka, pa nećemo stići sve na Badnjak u jutro, pa djeca hoće prije, pa ajmo zasvjetiliti s tim žaruljicama već ranije – samo su neke od rečenica koje često slušam. A u posjetu svojm prijateljicama dočekale su me i okićene jelke, a njihova djeca uživaju već u okićenom boru uvečer. Nekako me proganjaju te misli jer i moja jelkica stoji danima na terasi i sve si mislim kako ću i kako ćemo svi skupa to lijepo izvesti. Da bude vremena za sve i da se sve stigne.

Kad se onako iskreno osvrnem na prosinac nekako mi se ipak u svemu najljepše čini samo iščekivanje i spremanje te nabavka svega što nam treba, upravo ono što nam radi najveći stres. Kupovina poklona djeci posala mi je najdraži dio, bez obzira što smatram da nije dobro da im se kupuje baš sve što požele, ali osjećaj je ipak nenadmašiv. Kao i skrivanje istih i zamatanje nakon što zaspu. Ove godine stavila sam ih pod krevet. 

Mojem djetetu najdraža je kupovina jelke, pa uživa u tome kako u naš hrvatski auto ne stane čitav bor, iako spustimo pola sjedala iza u autu. Pa se, iako nebi smjeli, s poluotvorenim gepekom vozimo doma. A svaki puta prodavač pita:

-Jeste li daleko? Ma, odite samo. Budete nekako… I nekako dođemo i do 4. kata bez lifta.
Tako nama jelkica stoji već danima po ovoj južini na terasi. razmišljam gdje mu je gore ili bolje. Unutra ili vani. Da li da okitimo bor ili ne? Onda ipak, dan se završi i prošao je u još jednom blagdanskom iščekivanju. I to je ono što nam treba.  Ne još. Još moraju stići svi kolačići, sva hrana i sav mir kojeg će donijeti dragi i voljeni.

Okitit ćemo jelku. Da li malo prije Badnjaka ili samo zoru na Badnjak još ne znamo. Ali znamo da čekamo taj čarobni trenutak.

Još od pamtivijeka unošenje panja i zelenila u dom, a kasnije jelkice, označavalo je nešto posebno, svečano i drevno. Sjedinjenje s prirodom koja kao da zimi spava, pa potom oživi u našim domovima. I tada topli dom postane još topliji.

I nek se ne bune prijatelji prirode, postoje u umjetne jelkice, postoje i one već okićene, ali kićenje prave jelke naročito maloj djeci ostaje uspomena zauvijek. Miris šume spojen s mirisom kolača te zvuci božićne glazbe… Sjećam se sebe kao klinke koja je znala satima ležati pod okićenim borom i slušat novu kasetu Novih fosila koju bih redovno dobila za blagdane. Bili su to moji dani. Dani kada klinci odrastaju i postaju svoji.

Kitite jelku prije ili kasnije – ali kitite je sa srcem.  Dobrom voljom i veselom glazbom. I otvorena srca.
I dok pitam svojeg malog kada kitimo bor, dijete mi jednostavno odbrusilo:

– Još mora tata doći. 

Najstrašnija noć

u Margareta, objavljeno u Švedska

Sve je spremno za najstrašniju noć!

U Švedskoj se posebno vesele za Halloween. O tome kako je Dan mrtvih obilježen ovdje u Švedskoj i kako su Šveđani kroz povijest (ipak) pristali obilježavati ga, drugi put.
Ovaj put ću malo o danu, odnosno, noći koja mu prethodi. Svi znamo da u tom običaju ima jako puno toga poganskoga, ali sjevernjačka kultura puna je takvih običaja, stoga se Halloween ovdje jako cijeni. Na “noć živih mrtvaca” veseli se i staro i mlado.
Običaj su na to područje donijeli stari Kelti koji su vjerovali da je 31. listopad zadnji dan ljeta.

Zapadnjački običaji i ovdje su sve popularniji

Starosjedioci Britanije vjerovali su da te noći svijetom hodaju zli dusi, posebno goblini, pa su palili vatru ne bi li ih otjerali. Taj običaj potječe od Saksonaca koji su zaposjeli Englesku u 6. stoljeću, navodi se u tekstovima o švedskoj tradiciji koja također na taj dan njeguje običaj izdubljivanja tikvi koje te noći postaju svojevrsne lantrene. Inače, ova dva mjeseca pred nama u Švedskoj su definitivno mjeseci lanterni. Pisat ću vam zašto.
Na “Helgonaafton” ili noć prije Svih svetih, djeca i ovdje u večernjim satima odlaze u “pohode na slatkiše” pjevajući pjesmice, zvoneći na vrata i “strašeći” s maskama i kostimima sve pred sobom.
Izdubljivanje tikvi posebno se njeguje i popularno je u regiji Skane u južnoj Švedskoj.

Kostimi, maske te svi potrebni rekviziti su u ponudi


Inače, studeni je mjesec kada se u Švedskoj i službeno može biti ili postati melankoličnim. Ljudi sve manje šeću, sve je hladnije i mračnije, polarni zrak sve je oštriji. Počinju druženja u zatvorenom.
Ono što primjećujem ovdje, unatrag samo par godina, jako su porasli interesi za obilježavanjem blagdana (posebice Božića i Uskrsa). Primjerice, već sad ima jako puno reklama za božićne shoppinge kojih nije bilo u godini kada sam stigla. I blagdanski duh osjeća se u zraku.
A možda ipak nisu tako hladni.
Sve češće pomislim.