Oznaka: božić

1. advent u Hovåsu – uz konjsku zapregu i carol singers!

u Margareta, objavljeno u Švedska

Trčala su djeca točno kao prije stotinu godina jučer u kasnoposlijepodne za pravom pravcatom konjskom zapregom koja se spustila iz obližnjih sela u Nya Hovås u Göteborgu. Ondje su naime organizirali prikaz starinskog Adventa i božićnih običaja ovoga kraja.

Na glavnom trgu preko noći nikle su advetske kućice prepune slastica, božićnih figurica, mirisa glooga. Djeca su u redu čekala na Djeda Mraza kako bi rekli sve svoje želje, a baka Mraz dočekala ih je sve velikom zvonom u rukama. Mogla se igrati starinska tomobola, popiti glögg bez alkohola i pojesti brdo paprenih kolačića za koji ste morali baciti papirić točno u kutiju. Tko nije pogodio kutiju, dobio je gumeni bombon. Započela je prodaja božićnih jelki. Sve to skupa pratili su pjevači božićnih pjesama, njih šest zvučalo je predivno. U sat, dva prije mraka, iz obližnjeg sela spustila su se kola s konjima, prava starinska božićna zaprega, prigodno okićena koju su vodila dvojica znalaca obućenih u starinske seljane. Sve zaineteresirane provozali su po jedan krug po kvartu. Bilo je mnogo sjena po ulicama, jabuka u košarama… I imao se dojam pravog starog Božića. Za one koji su htjeli trku, predstavio se obližnji nogometni klub koji je postavio i umjetnu travu za dječji nogomet, a mogao se igrati i dječji hokej.

Iako je bilo hladno i mračno, zamijetili smo, duh Božića svakako je tu.

Upravo je hladnoća potaknula sjevernjačke narode da povedu sa nekim od božićnih glavnih običaja koje danas svi koristimo i uživamo u njima. Tako su, prema tradiciji, Vikinzi u to najhladnije i najmračnije doba godine odlučili posjeći ogroman broj drvca i zapaliti ih. Tako su napravili veliku vatru koja ih je grijala cijeli mjesec. Upravo ta vatra ovdje se kasnije počela povezivati s adventom, svijećama, svijetlom, kićenjem jelke i toplinom koju mnogi čekaju i vesele joj se.

Za koji dan dolazi i vrhunac radovanja svjetlu – Sveta Lucija koja je ovdje istinska nositelja svjetlosti.

Sretan Vam Advent!

Jeste li za glögg?

u Margareta, objavljeno u Nekategorizirano, Švedska

Kuhano vino definitivno trenutno živi svoje dane. Ako išta danas postaje znakom onog zabavnog dijela Adventa onda su to kućice s kuhanim vinom kojim se da lijepo ugrijati u hladne večeri, prijepodneva, poslijepodneva, kako vam paše. U Skandinaviji se umjesto kuhanoga vina u vrijeme Adventa i naročito Božića pije glögg. Sigurno ste čuli za njega. Jeste li ga i probali? Kaže se – ili ga volite ili ga mrzite. I danas postoji mali milijun njegovih varijanti. Osim što može biti bez i sa alkoholom, trgovine su ga pune u Švedskoj i ima okuse svega i svačega. Onog malo žešćeg, sa alkoholom, trebate potrefiti kada će otvoriti Systembolaget o kojem sam vam već pisala, u kojem se u Švedskoj kupuju alkoholna pića. Glögg je varijanta kuhanoga vina kakvog konzumiramo i poznajemo u centralnoj Europi. Dakle, uz vino, ima neke osnovne začine, a neki stavljaju unutra i kolu i svašta. Ovisno gdje se nalazite.  Tako je i sa glöggom. Samo što u glögg ide dosta žestice. Ono što je uvijek isto je crno vino, puno narančine korice, šećer, a na dnu čašice očekujte grožđice i bademe.

Prave stvari dolaze u malim pakovanjima. Tako je i sa ovim žestokim pićem

Zašto čašice?  Zato jer se glögg pije iz malih šalica kao onih za nekadašnju tursku kavu. Barem je moja baka pila tursku kavu iz takve male čašice. Dakle glögg. Zamislite snijeg, zamislite zimu koja ledi krv u kostima i vjetar jak kao bura, male okićene ulice, puno sumraka kroz cijeli dan i puno patuljaka u izlozima oko vas.  Jedino što fali je dobro društvance i puno malih čašica sa finim slatkim alkoholnim pićencem koje će vas zagrijati i udobrovoljiti. Često se ovih dana u Švedskoj organiziraju glögg partyji.  Kaže se kako svaki Šveđanin ovih dana bude pozvan za vikend na barem dva ili tri glögg susreta. Popiju svagdje po jedan ili dva. Jer je vrijedno obići sve poznate i drage ljude.

U trgovinama vrsta Glogga koliko i čipsa…

Osim crnoga vina i korice naranče, glögg ima bezbroj recepata. Našla sam one u kojima se stavlja unutra rum,  pivo, votka, likeri, burbon, neki stavljaju i port. S puno raznih začina, među kojima ima cimeta, kardamoma i vanilije. Može biti jako sladak, može biti jako spicy. Pije se uvijek topao, odnosno, vruć. Glögg je, čini mi se, puno više od postizanja nekog savršenog pića. On je tu da grije, on je maštovit, on je tradicija. On je dokaz različitosti koja uspijeva u sjedinjenju ukoliko je atmosfera dobra.

Uz glögg se poslužuju razni keksi ili kolačići od cimeta ili gingera. Onaj bezalkoholni rado piju djeca i trudnice. Meni je taj bio presladak.
U trgovinama – po naizbor za svakoga. Od onoga sa čokoladom i čilijem na dalje. 
Uz glögg se poslužuju i peciva od šafrana (Lucia buns ili Lussebullar) koja su također jako popularna ovih dana u Švedskoj.

Servira se uz kekse od cimeta, gingera ili uz pecivo od šafrana

Gavle Julbock – uporni božićni običaj

u Margareta, objavljeno u Švedska

Dok ga neki na engleskom zovu goat (koza), a na švedskom bock (jarac), ja ću koristiti naziv Julbock, odnosno, švedski božićni jarac. 

Izrada Julbocka od slame spada u najstarije običaje vezane uz božićna slavlja u nordijskim zemljama, a osim u Švedskoj postoji još i u Norveškoj i u Finskoj. Ovaj običaj vezan je uz staro-germanska slavlja pred kraj godine, kojima su ti narodi slavili zimski solsticij i dolazak duljih dana i kraćih noći. A kako se zadržao do danas, on je vezan uz adventske, odnosno, božićne dane.
Julbocka Šveđani smatraju pomagačem njihovom Djedu Mrazu u donošenju darova, a inače je on i simbol plodnosti. Može se ga u minijaturnom izdanju kupiti u dućanu i također je izrađen od slame.

Danas se divovski Julbock veže uz grad Gävle koji je smješten oko 200 kilometera sjeverno od Stockholma. Gigantskog Julbock-a osmislio je oglašivač Stieg Gävle. Htio je napraviti nešto posebno za Božić, pa mu se gigantska “koza” činila super idejom. Julbock u gradu Gavle težak je oko 3 tone i ima oko 13 metara!

Gävlebocken – slika sa https://www.instagram.com/gavlebocken/ ušao je i u Guinnesovu knjigu rekorda

Priča oko Gävlebockena (kako se zove gigantski Julbock u Gävle) zapravo je tragična. Dosad je uglavnom bio spaljen do Božića. Ne zna se zašto je došlo do tradicije spaljivanja Gävlebockena, no rijetko kad preživi do kraja blagdana. U zadnjih 50 godina bio je spaljen 35 puta! Kako bi zaštitili gigantsku postavu, Šveđani su postavljali kamere, zaštitare i zalijevali su ga protupožarnim sredstvima, no ništa nije pomoglo.

Julbock zapravo je simbol upornosti. Da li običaja samog po sebi, da li Božića koji bi trebao ljudima ulijevati nadu i ustrajnost ili samog nordijskog duha koji se trudi i trsi preživjeti u surovoj klimi i uvjetima, nećemo točno znati. No u njega je uložen golemi trud i Julbock svake godine zaživi ponovno.

Usprkos svemu.

Šopenhamen, Šopenhamen…

u Margareta, objavljeno u Švedska

Coming home for Advent.
Šaljem vam malo slika i atmosfere s predblagdanskih aerodroma.  Oko nas  putnici, darovi, jelke, patuljci… Puni smo nade, iznenađenja, umora i osjećaja koji nam je poznat pred kraj godine.

Božićni pokloni i dekoracije sve posvuda

I dok šetamo prema gate-u gdje nas čeka naš hrvatski avion i uglavnom hrvatski putnici, već se osjećamo blizu domovini. Čujemo hrvatski jezik. Već iza ugla evo grupice naših.
I dok me moj radoznali trogodišnjak drži čvrsto za ručicu i na svakom uglu se čudi svemu i svačemo, odzvanja mi njegovo pitanje u glavi – Mama, jesmo sad u Šopenhamenu? (Danci Kopenhagen pišu i izgovaraju København, dok ga Šveđani izgovaraju Šopenhamn).
Našem najdražem transferu za doma.
U svakom smjeru.
Prema svakom od dva doma.
Uvijek Šopenhamen.

Skandinavske dekoracije drugačije su od naših
Današnji božićni duh
Good evening Zagreb

Počelo blagdansko ukrašavanje

u Margareta, objavljeno u Švedska

 

I u Švedskoj ovih dana počinje blagdansko ukrašavanje trgovačkih centara, izloga malih dućana, ulica, gradskih trgova… Baš je jako ekstravagantno. Veeelike mašne sve posvuda! Najraskošnije se ukrašavaju veliki hoteli i poznati dućani. Manje trgovine koriste u ukrasima puno drva, zelenila, onako, više, eko fora. Tu i tamo je koja vještica na metli.(?!!?) Nju moram posebno proučiti još.

Iako do početka 20. stoljeća u Švedskoj nije bilo osobitog interesa za Adventom, stvari su se brzo mijenjale pod utjecajem ekonomije koju je Advent “vukao” za sobom, pa su već 1920. godine zabilježene rekordne posjećenosti u ckrvama na Prvu adventsku nedjelju, piše u knjizi “Swedish traditions”.
Šveđani će tradicionalno ukrasiti svoje domove upravo toga dana, na Prvi Advent. Teško da će se u ovoj priči ikada složiti teoretičari tradicionalisti i ekonomisti, no jedno je sigurno – da ipak sve te lampice po ulicama bude božićni duh. On je u nama i tu je.


Šveđani imaju drugačije običaje u prosincu od onih na koje smo navikli mi u centralnoj Europi. Prvenstveno, tu je dan Svete Lucije koji je ondje gotovo kao veliki blagdan i slavi se na svakom koraku. Kod nas se, tako, primjerice obilježava Sveti Nikola.
Pisat ću vam o svemu tome, kao i o gastronomskim slasticama u te dane te o posebno jakom i slatkom piću – glogu, kao i o sjevernjačkom Djedu Mrazu – Tomteu.


Ah. Nikad ga nisam mogla shvatiti do kraja. Skriva se po snijegu, lunja naokolo. ..Ali smije se sa svih strana, ne možeš mu pobjeći.
Proučavam i njega.
I našla sam puno toga zanimljivog.
Nadam se da vas lovi blagdansko ozračje.
A svi koji ste daleko od doma, kamo ćete za blagdane? Doma pod jelku. To vam je najbolje.
Nema veze kamo i kuda, glavno da vam lampice svijetle…